Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-493/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Slavena Vidmara, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog MZČO, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru broj Kvm-6/2024. (Kmp-1/2024.) od 26. rujna 2024. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 5. studenog 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog MZČO kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru broj Kvm-6/2024. (Kmp- 1/2024.) od 26. rujna 2024., u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog MZČO zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i u vezi s člankom 34. KZ/11. i drugih, produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.) te je određeno da istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, s time da će sud svaka dva mjeseca do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru, ispitivati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora.
2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je optuženi LZČO po branitelju, odvjetniku Branimiru Zorici, ne navodeći žalbenu osnovu pobijanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se ukine istražni zatvor i optuženika pusti na slobodu, podredno da se istražni zatvor zamijeni jednom ili više odgovarajućih mjera opreza.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv optuženog MZČO i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora protiv tog optuženika te neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.
6. Nasuprot žalbenim prigovorima, opasnost da će optuženi LZČO eventualnim puštanjem na slobodu pobjeći i tako postati nedostupan sudu s ciljem izbjegavanja kaznenopravne odgovornosti, kako to pravilno utvrđuje i valjano obrazlaže prvostupanjski sud, proizlazi iz podataka u spisu. Naime, optuženik je državljanin Konfederacije Švicarske, a sa Republikom Hrvatskom nema nikakvih veza te se na ovom području našao na odmoru. Pritom prvostupanjski sud pravilno uzima u obzir i težinu kaznenih djela za koja se optuženik tereti i visinu propisane kazne. Sve su to okolnosti iz kojih proizlazi konkretna i razborito predvidiva opasnost od bijega i nedostupnosti optuženog MZČO tako da je i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda protiv optuženika i nadalje nužna primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., u cilju otklanjanja postojeće opasnosti od bijega.
7. Nadalje, postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela prvostupanjski sud pravilno utvrđuje u načinu i okolnostima počinjenja kaznenog djela za koje je optuženik prema potvrđenoj optužnici osnovano sumnjiv. Naime, uložena optuženikova upornost tijekom inkriminiranih događaja u kojima je korišteno oružje i opasno oruđe, kroz vremensko razdoblje od samo dva dana, upućuje na postojanje veće kriminalne količine optuženikovog protupravnog postupanja, a time i na konkretnu i razborito predvidivu opasnost da će optuženik, u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti istovrsno kazneno djelo ili dovršiti pokušano. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da ove okolnosti, u međusobnoj povezanosti, unatoč ranijoj neosuđivanosti optuženika, upućuju na zaključak o opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
8. Razmatrajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se utvrđena opasnost od bijega, kao i iteracijska opasnost na strani optuženika, može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora po osnovama iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 3. ZKP/08. Ista svrha, protivno žalbenim navodima optuženika, u ovom stadiju postupka ne bi se mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08.
9. U odnosu na navode žalbe kako je psihijatrijsko vještačenje nužno dopuniti s obzirom na dostavljenu medicinsku dokumentaciju za optuženika, valja odgovoriti kako je iz spisa razvidno da je isto i učinjeno po vještaku psihijatru Darku Laburi, dr.med., od 5. kolovoza 2024. (list 144 do 151 spisa) iz kojeg proizlazi da je optuženik tempore criminis bio u remisiji duševnih smetnji i poremećaja, odnosno bio je ubrojiv u vrijeme počinjenja kaznenih djela, no ipak smanjeno ubrojiv.
10. Stoga su neosnovani ponovljeni žalbeni navodi kako su ova postupanja optuženika uvjetovana njegovom bolešću i da je kaznena djela počinio na "nagovor od nekoga", pod "utjecajem njegovih prijatelja", da mu istražni zatvor ne može pomoći već jedino adekvatno liječenje, kao i da psihijatrijsko vještačenje nije provedeno na adekvatan način, ocjenjujući time zakonitost i vjerodostojnost nalaza i mišljenja vještaka psihijatra. Napominje se da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, prilikom razmatranja žalbe podnesene protiv rješenja o produljenju istražnog zatvora, nije ovlašten ocjenjivati dokaze, već će o iznesenim prigovorima žalitelja voditi računa raspravni sud tijekom daljnjeg kaznenog postupka, kao što će i odluka o vjerodostojnosti izvedenih dokaza, biti u nadležnosti raspravnog vijeća.
11. Protivno žalbenim navodima optuženika, koje potkrepljuje praksom Ustavnog suda Republike Hrvatske, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorskih osnova na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika. Naime, pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora te je produljenje istražnog zatvora razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.
12. Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pri tomu nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 5. studenog 2024.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović
