Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-319/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Marijana Bitange, predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog ČE, zbog kaznenih djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 9. kolovoza 2024., broj: Kv-I-97/2024. (K-31/2019.), u sjednici vijeća održanoj 30. listopada 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba osuđenog ČE kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu n a temelju članka 498. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.) preinačene su u odluci o kazni i to presuda Županijskog suda u Zagrebu, broj: K-31/2019-176 od 1. rujna 2021., preinačena presudom Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, broj: I Kž-334/2021-8 od 15. veljače 2022., kojom je osuđenom ČE za kaznena djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. i drugih KZ/11. izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju devetnaest godina i šest mjeseci i presuda Županijskog suda u Zagrebu, broj: K-195/2012. od 7. svibnja 2014., preinačena u odluci o kazni presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj I Kž-601/2014-6 od 7. srpnja 2015., kojom je osuđeni ČE proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. KZ/11. te osuđen na kaznu zatvora u trajanju četiri godine, pa su naprijed navedene kazne zatvora uzete kao utvrđene te je osuđeni ČE na temelju članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju dvadeset tri godine.
1.1. Na temelju članka 54. KZ/11. osuđenom ČE je u izrečenu jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode, i to vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru od 5. kolovoza 2012. do 7. svibnja 2014., vrijeme provedeno na izdržavanju kazne od 25. studenog 2014. do 12. studenog 2016. te vrijeme provedeno u ekstradicijskom pritvoru, istražnom zatvoru i na izdržavanju kazne od 6. kolovoza 2020. pa nadalje.
2. Protiv presude žalbu je podnio osuđeni ČE po branitelju, odvjetniku Cvjetku Lupiju zbog nepotpuno utvrđenog stanje (suštinski i zbog pogrešno utvrđenog) te zbog odluke o kazni s prijedlogom da se ukine pobijana presuda i predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom sudu a podredno da se preinači pobijana presuda te se osuđenik osudi na blažu jedinstvenu kaznu zatvora.
3. Spis je u skladu s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije neosnovana.
5. Najprije valja istaknuti, a kako je to navedeno i u rješenju Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske I Kž-423/2023-6 od 22. svibnja 2024., u odnosu na osuđenikov zahtjev da ga se obavijesti o sjednici vijeća kako bi joj mogao prisustvovati, da tom zahtjevu nije udovoljeno. Naime, obveza izvještavanja stranaka o sjednici vijeća drugostupanjskog suda propisana odredbom članka 475. ZKP/08. odnosi se samo na odlučivanje o žalbama podnesenim protiv nepravomoćnih prvostupanjskih presuda donesenih u kontradiktornom postupku, u kojima se odlučuje o krivnji i učinu kaznenog djela. To proizlazi kako iz činjenice da je ta odredba smještena Glavu XXIII tog Zakona, pod naslovom "Redoviti pravni lijekovi" tako i iz stilizacije iste norme u kojoj se spominje obveza izvještavanja "optuženika" (što podrazumijeva da se radi o nepravomoćnoj presudi, kada krivnja nije još pravomoćno utvrđena). Dakle, u konkretnom slučaju, s obzirom da je riječ o odlučivanju o žalbi podnesenoj protiv odluke donesene povodom izvanrednog pravnog lijeka (presude donesene u tzv. nepravoj obnovi postupka), nema ni obveze izvještavanja stranaka o održavanju sjednice drugostupanjskog suda.
6. Pobijajući prvostupanjsku presudu osuđenik, citirajući utvrđene okolnosti smatra da je prvostupanjski sud precijenio otegotne okolnosti za pojedina kaznena djela, a podcijenio olakotne okolnosti. Posebno upire na pogoršanje zdravstvenog stanja osuđenika uslijed infarkta miokarda kao i probleme s preponskom kilom i kralježnicom. Nadalje, smatra da činjenica na koju upućuje prvostupanjski sud, i to da je bio nedostupan pravosuđu Republike Hrvatske, ne može biti okolnost o kojoj ovisi odluka o kazni.
6.1. Odredba članka 51. stavka 2. KZ/11. propisuje da će sud počinitelja na temelju ocjene njegove ličnosti i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti, osuditi na jedinstvenu kaznu. Dakle jasno proizlazi da okolnosti koje su bile uzete u obzir kao olakotne i otegotne pri utvrđivanju pojedinačnih kazni za svako od kaznenih djela za koja je osuđenik ranijim presudama proglašen krivim, ne mogu biti neposredno od utjecaja na jedinstvenu kaznu. U protivnom bi došlo do njihovog dvostrukog vrednovanja, a to nije dopušteno i protivilo bi se navedenoj odredbi.
6.2. Međutim, iako prvostupanjski sud (točka 13.) uzima u obzir okolnosti koje su već utvrđene kao olakotne i otegotne u ranijim presudama (narav, značaj i motiv za počinjenje kaznenih djela za koja je osuđenik višekratno osuđivan, upornost u postupanju, očiti izostanak učinka specijalne prevencije) pa ih tako i naziva u kontekstu odluke o jedinstvenoj kazni, očito je, a time pravilno postupa, da ih ustvari ocjenjuje u kontekstu počiniteljeve ličnosti i kaznenih djela u ukupnosti (točka 12.) pa tako i osnovano cijeni (suprotno žalbenim navodima) okolnost da je osuđenik nakon počinjenja kaznenih djela pobjegao i postao nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske. Dakle, prigodom odmjeravanja jedinstvene kazne i u postupku "neprave obnove" kaznenog postupka, a to prvostupanjski sud čini, nužno je imati na umu, između ostalog, da se ta kazna izriče osobi koja je višekratnim počinjenjem kaznenih djela iskazala viši stupanj upornosti u kriminalnom ponašanju, a za ocjenu njegove ličnosti značajan je i međusobni odnos počinjenih djela, pri čemu treba cijeniti i radi li se o istovrsnom ili raznovrsnom stjecaju, kao i ukupan broj počinjenih djela. U tom smislu nisu u konkretnom slučaju od značaja (suprotno žalbenim navodima) protek vremena od počinjenih kaznenih djela, činjenica da u vremenu kada nije bio dostupan pravosuđu Republike Hrvatske nije počinio novo kazneno djelo niti se vodi drugi kazneni postupak kao niti okolnosti utvrđene u presudi Županijskog suda u Zagrebu K-195/2012., slabo imovno stanje, teško djetinjstvo i dobro ponašanje.
6.3. Međutim, u prethodno navedenom kontekstu, prvostupanjski sud neosnovano uzima u obzir okolnost da je došlo do pogoršanja osuđenikovog zdravstvenog stanja zbog infarkta miokarda i tegoba s preponskom kilom i kralježnicom. Eventualne nove okolnosti koje su se pojavile nakon izricanja pravomoćnih presuda (a to je po žalbenim navodima slučaj), a koje bi dovele do blaže osude u smislu članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08., mogle bi biti predmetom obnove kaznenog postupka kao izvanrednog pravnog lijeka, ali podnesenog iz druge osnove te nisu od utjecaja na odmjeravanje jedinstvene kazne u smislu članka 498. stavka 1. točke 1. ZKP/08.
6.4. S obzirom na prethodno navedeno nisu osnovani žalbeni navodi koje osuđenik ističe u okviru žalbene osnove nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, da iz spisa predmeta nije razvidno je li prvostupanjski sud izvršio uvid u spis K–31/2019. pa tako uzeo u obzir sve tamo utvrđene otegotne i olakotne okolnosti, jer prvostupanjski sud (točka 7.) navodi da je izvršio uvid u spis Županijskom sudu u Zagrebu K-31/2019. pa tako i u presudu od 1. rujna 2021., dok je jasno i precizno (točka 13.) naveo koje okolnosti je uzeo u obzir prilikom odluke o jedinstvenoj kazni.
7. Nadalje, osuđenik ukazuje da je izrečena kazna dugotrajnog zatvora od dvadeset tri godine prestroga respektirajući činjenicu da je zbroj pojedinačno utvrđenih kazni zatvora dvadeset tri godine i šest mjeseci i smatra da je izrečena kazna suprotno uobičajenoj sudskoj praksi kod tzv. neprave obnove. Međutim prvostupanjski sud je pri odluci o jedinstvenoj kazni uzeo u obzir sve okolnosti (točka 13. i ovosudna odluka točka 6.2.) koje utječu na ocjenu počiniteljeve ličnosti i počinjenja kaznenih djela u njihovoj ukupnosti te iznio razloge i zaključak (točka 14.) koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Uzimajući u obzir visine kazni izrečenih pravomoćnim presudama čije je objedinjenje traženo, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nalazi da je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju dvadeset tri godine, odmjerena po prvostupanjskom sudu, primjerena težini i opasnosti počinjenih djela, te u svemu ispunjava svrhu generalne i specijalne prevencije i sadržava načelo pravednosti kažnjavanja počinitelja kaznenih djela, uzevši pri tome posebice u obzir međusobni odnos počinjenih djela s obzirom na njihovu vrstu.
8. Budući da ispitivanjem prvostupanjske presude, u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZKP/08., nije utvrđeno da je ostvarena koja od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 30. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Marijan Bitanga
