Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-Us-84/2024-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i dr.sc. Leona Kovačića, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ČG i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 256. stavkom 1. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje:KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-Us-90/2024. (K-Us-41/2019.) od 20. lipnja 2024., o ukidanju mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 22. listopada 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem, u tijeku postupka nakon podignute optužnice, zbog kaznenih djela utaje poreza ili carine u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 256. stavkom 1. i 3. KZ/11., pod točkom I. izreke na temelju članka 98. stavka 6. u vezi sa stavkom 1. i 2. točkom 7. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine2, broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012., 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022. i 36/2024., dalje: ZKP/08.) ukinute su mjere opreza protiv optuženog EG i to mjera opreza: obveza redovitog javljanja dežurnom policijskom službeniku I. policijske postaje Zagreb Policijske uprave zagrebačke, svakog drugog ponedjeljka u mjesecu, u vremenu od 9,00 do 15,00 sati, protiv optuženog ĆG i to: obveza redovitog javljanja dežurnom policijskom službeniku Policijske postaje Dugo Selo, Policijske uprave zagrebačke, svakog prvog ponedjeljka u mjesecu, kao i protiv optuženog DG i to: obveza redovitog javljanja dežurnom policijskom službeniku VII. policijske postaje, Policijske uprave zagrebačke, svakog prvog ponedjeljka u mjesecu.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavka 1. i 2. ZKP/08., s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači pobijano rješenje odnosno podredno da ga ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Odgovorom na žalbu državnog odvjetnika, koju je optuženi ĆG podnio po branitelju, odvjetniku Josipu Tabaku, ukazuje se na neosnovanost žalbenih razloga, uz prijedlog drugostupanjskom sudu da žalbu odbije.
4. Spis je, u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalba nije osnovana.
6. Državni odvjetnik u žalbi ističe da se na strani optuženika nije suštinski ništa promijenilo u odnosu na okolnosti zbog kojih im je i ranije bila određivana i produljivana mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08., pa da i nadalje postoji realna opasnost od ponavljanja kaznenih djela, no da je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju neosnovano ukinuo mjere opreza svoj trojici optuženika.
7. Suprotno takvim žalbenim navodima žalitelja, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice. Za svoju je odluku prvostupanjski sud, iznio jasne, dostatne, neproturječne i valjane razloge, koje prihvaća i drugostupanjski sud te je zaključio da optuženicima treba ukinuti mjere opreza jer više ne egzistiraju razlozi propisani u odredbi članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08.
8. Naime, razmatrajući stanje spisa i žalbene navode, ocjena je i Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da protiv optuženog EG, optuženog ĆG i optuženog DG više nije potrebna primjena mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08.
9. Dakle, odlučujući o daljnjoj potrebi navedenih mjera opreza, prvostupanjski je sud pravilno cijenio činjenicu da su se sva trojica optuženika do sada korektno pridržavala primijenjenih im mjera opreza u duljem vremenskom razdoblju, točnije optuženi EG u razdoblju od 7 godina, a optuženici ĆG i DG u razdoblju od 8 godina, kao i da je njihova primjena na njih zasigurno ostvarila određeni preventivni učinak, te je navedeno ispravno povezao s činjenicom da za cijelo vrijeme trajanja primjene mjere opreza optuženici nisu evidentirani da bi se pojavljivali kao počinitelji novih kaznenih djela. Kada se na navedeno nadoveže i činjenica da su optuženici tijekom 2016. određeno vrijeme proveli i u istražnom zatvoru (optuženi EG nešto više od 2 mjeseca, optuženi ĆG nešto više od 7 mjeseci, a optuženi ABC mjeseci), tada i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda više ne postoje one osobite okolnosti koje bi opravdavale bojazan da će optuženici ponoviti kazneno djelo, pa stoga nije nužna i opravdana daljnja primjena mjera opreza.
10. Pravilnost pobijanog rješenja nije s uspjehom dovedena u pitanje niti žalbenim navodima državnog odvjetnika u kojima se ne navode nove niti kvalitativno značajne okolnosti, već se traži preispitivanje onih okolnosti zbog kojih je optuženicima ranije bila prethodno određivana i produljivana mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08., i to isticanjem težine, načina i okolnosti počinjenja inkriminiranih kaznenih djela s međunarodnim elementom, kao i važnosti uloge svakog od optuženika u istima.
11. Pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u pitanje niti žalbenim navodom državnog odvjetnika kojim ističe izrazito niska mjesečna primanja optuženog EG.
12. Isto tako, pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nisu s uspjehom dovedeni u pitanje žalbenim navodom državnog odvjetnika o djelovanju optuženog ZG u vidu podizanja sredstava sa računa jednog od trgovačkih društava koja se navode u optužnici tijekom 2021., jer se ne radi o protupravnom postupanju pri čemu su preostala sredstva sa tog računa u međuvremenu "zamrznuta" privremenom mjerom osiguranja oduzimanja imovinske koristi.
13. Budući da žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a niti ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., valjalo odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 22. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Juriša
