Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-476/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i dr.sc. Leona Kovačića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog NK i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog NK podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu o produljenju mjera opreza broj Kv-I-165/2024. (K-32/2024.) od 12. rujna 2024., u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 22. listopada 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog NK kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranim pobijanim rješenjem nakon podignute optužnice protiv optuženog NK i optuženog ŽK, zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., pod točkom I izreke na temelju članka 98. stavka 6. u vezi sa stavkom 1. i 2. točkama 4. i 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019.,80/2022. i 36/2024. – dalje: ZKP/08.) produljene su mjere opreza protiv optuženog NK i optuženog ŽK, i to mjere opreza: zabrana približavanja oštećenom MK, na udaljenost manju od 200 metara te zabrana uspostavljanja kontakta i održavanja izravne ili neizravne veze putem telefona, mobilnih uređaja, društvenih mreža, interneta, e-mail adresa ili na drugi način s oštećenim MK. Pod točkom II izreke određeno je kako će u slučaju nepridržavanja izrečenih mjera opreza, iste biti zamijenjene istražnim zatvorom, dok je pod točkom III izreke određeno kako mjere opreza mogu trajati najdulje do izvršnosti presude.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni OK po braniteljici, odvjetnici Ljiljani Maravić-Pirš zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede odredaba Zakona o kaznenom postupku, pogrešne primjene Kaznenog zakona, povrede odredbe članka 22. i članka 32. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst; dalje: Ustav) te povrede odredbe članka 5., članka 6. stavka 1., stavka 2. i 3. b. i c. u vezi sa povredom odredbe članka 13. i 14. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst; dalje: Konvencija) te povrede članka 2. Protokola broj 4. uz Konvenciju kao i članka 1. Protokola broj 12. uz Konvenciju s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu okrivljenika te da osporeno rješenje o produljenju mjera opreza ukine, podredno da prihvati žalbu okrivljenika i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
3. Spis je sa žalbom u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske kako je prvostupanjski sud za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, koje u cijelosti prihvaća i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, i to kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za daljnju primjenu mjera opreza protiv optuženog NK, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a zbog koje su istražnozatvorske osnove te mjere opreza bile određene i produljene. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. kako to u svojoj žalbi očigledno smjera optuženik navodeći kako prvostupanjski sud nije iznio dostatne i dovoljno obrazložene razloge za produljenje mjera opreza.
5.1. U pogledu osporavanja osnovane sumnje žalitelju se napominje da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako osnovana sumnja da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se u ovom kaznenom postupku tereti proizlazi iz dokaza na kojima se temelji podignuta i potvrđena optužnica. Pri tome valja istaknuti da ni prvostupanjski sud niti drugostupanjski sud u ovom stadiju postupka nisu ovlašteni analizirati i ocjenjivati vjerodostojnost pribavljenih dokaza. Naime, za odlučivanje o postojanju temeljne pretpostavke za daljnju primjenu mjere opreza dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku, što je ovdje i ostvareno i to kako je prethodno utvrđeno iz potvrđene optužnice i dokaza na kojima se temelji, dok će odluku o krivnji optuženika ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka.
5.2. Stoga nije u pravu optuženik kada navodi kako ne postoji osnovana sumnja da je počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret i njegovi žalbeni navodi u tom smislu predstavljaju polemiziranje s činjeničnim utvrđenjima iz potvrđene optužnice koje niti prvostupanjski niti drugostupanjski sud nisu ovlašteni preispitivati kada odlučuju o mjeri opreza.
6. Naime, kada se analizira težina i okolnosti počinjenja inkriminiranog kaznenog djela, iskazana upornost i kriminalna volja, ocjena je i drugostupanjskog suda kako će daljnja primjena mjera opreza i ubuduće imati preventivni učinak na optuženika da svoje ponašanje uskladi sa zakonom. Osim toga, drugostupanjski sud ističe kako su prema optuženiku još od početka kaznenog postupka, određene mjere opreza kao manje tegobne od istražnog zatvora upravo vrednujući okolnosti njegove ranije neosuđivanosti.
6.1. Slijedom navedenog, upravo se ovako produljenim mjerama opreza uz upozorenje optuženiku o zamjeni tih mjera istražnim zatvorom, može preventivno djelovati u cilju otklanjanja opasnosti od ponavljanja kaznenih djela, a koja opasnost nedvojbeno postoji te se istima doista na najmanji mogući način zadire u osobni život optuženika, a ograničenja prava koja je optuženik sukladno pobijanom rješenju dužan podnijeti u razmjeru su s interesima kaznenog postupka koji se time ostvaruju, pri čemu se ističe kako mjere opreza ni na koji način ne ometaju optuženika u svakodnevnom životu.
7. Nadalje, žalitelju se napominje kako obrazlaganjem opasnosti od ponavljanja djela kao istražnozatvorskog razloga nije povrijeđena presumpcija nedužnosti kako se to u žalbi ističe niti to znači da se optuženik apriori smatra krivim za počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret budući da se kaznena odgovornost optuženika, utvrđuje u raspravi nakon zakonito provedenog dokaznog postupka pa je promašen žalbeni navod da navodi u optužnici uopće nisu dokazani u dosadašnjem postupku s obzirom da je optužnica u ovom predmetu potvrđena.
8. Neprihvatljivi su i daljnji žalbeni prigovori optuženika kako mjeru opreza treba ukinuti iz razloga što je se optuženik uredno pridržava jer ta činjenica ukazuje da mjera opreza s uspjehom ostvaruje svoju svrhu.
9. U odnosu na žalbeni prigovor kako se u pobijanom rješenju ponavljaju sadržajno isti razlozi iz prethodnog rješenja koji su nedostatni napominje se kako i drugostupanjski sud ocjenjuje da u konkretnom slučaju nije povrijeđen tzv. dinamički pristup jer sve prednje opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja mjera opreza.
10. U odnosu na žalbenu tvrdnju da je dosadašnjim trajanjem mjera opreza povrijeđeno načelo razmjernosti, valja istaknuti kako se načelo razmjernosti, propisano odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., odnosi na mjeru istražnog zatvora. Ujedno, prema članku 98. stavku 7. ZKP/08. trajanje mjera opreza nije ograničeno rokovima trajanja istražnog zatvora te one, kada su određene zbog postojanja okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., mogu trajati najdulje do izvršnosti presude.
11. Kako, dakle, ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 22. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Juriša
