Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: II Kž-Us-83/2024-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Slavena Vidmara, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog UV i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 329. stavka 1. točke 6. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama okrivljenog ČV i okrivljenog TV podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kov- Us-iz-84/2024. (Kov-Us-128/2022.) od 3. rujna 2024. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe okrivljenog ČV i okrivljenog TV kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv okrivljenog UV i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 329. stavka 1. točke 6. i drugih, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.,126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog ČV po zakonskim osnovama iz članka 123. stavka 1. točke 1., 3. i 4. ZKP/08. te okrivljenog ĐV i okrivljenog TV po zakonskim osnovama iz članka 123. stavka 1. točke 3. i 4. ZKP/08. Svim okrivljenicima je u istražni zatvor uračunato vrijeme oduzimanja slobode, i to okrivljenom ČV od 22. prosinca 2021. pa nadalje, okrivljenom ĐV od 21. rujna 2022., a okrivljenom TV od 8. travnja 2023. pa nadalje.

2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je okrivljeni ČV osobno zbog "apsolutno bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede članka 5.1.c, 5.3., 5.4., članka 6.1., 6.2. i 6.3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, članka 22., 24., 28. i 29. stavka 1. i 2. Ustava RH", s prijedlogom da se "ukine osporeno rješenje, ukine istražni zatvor protiv okrivljenika te istoga odmah pusti na slobodu, podredno da istražni zatvor zamijeni mjerama opreza, odnosno istražnim zatvorom u domu". Okrivljeni ČV žali se i po branitelju, odvjetniku Nevenu Gotalu bez isticanja žalbene osnove s prijedlogom da ''izvanraspravno vijeće uvaži žalbu i protiv okrivljenog ČV ukine istražni zatvor, odnosno u odnosu na opasnost od bijega zamijeni mjerama opreza iz članka 98. stavka 1. točke 1., 3., 7. i 10. Zakona o kaznenom postupku uz određivanje jamstva uknjižbom mjere osiguranja na nekretninama okrivljenika.'' Žalbe se sadržajno nadopunjuju pa će biti razmatrane kao jedinstvena žalba.

2.1. Protiv pobijanog rješenja žalbu je podnio i okrivljeni TV osobno bez navođenja zakonske osnove, s prijedlogom da se ukine istražni zatvor ili da se isti zamijeni istražnim zatvorom u domu uz primjenu elektroničkog nadzora. Okrivljenik je podnio žalbu i po branitelju, odvjetniku Borisu Vinčiću, bez navođenja zakonske osnove, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da ukine istražni zatvor protiv okrivljenika te istog pusti da se brani sa slobode. Kako se i ovdje žalbe okrivljenika i branitelja sadržajno nadopunjuju, iste su razmotrene kao jedna žalba.

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske kako je prvostupanjski sud ispravno utvrdio postojanje kako opće tako i posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog ČV po zakonskim osnovama iz članka 123. stavka 1. točke 1., 3. i 4. ZKP/08., a protiv okrivljenog TV po zakonskim osnovama iz članka 123. stavka 1. točke 3. i 4. ZKP/08., i to kao nužne i jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha te je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, dovoljno individualizirane za svakog pojedinog okrivljenika, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora blažim mjerama.

5.1. Tako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio kako osnovana sumnja da su imenovani okrivljenici u sastavu zločinačkog udruženja počinili kaznena djela koja im se podignutom optužnicom stavljaju na teret u ovom kaznenom postupku, proizlazi iz dokaza na kojima se ista temelji, čime je i prema ocjeni drugostupanjskog suda, ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora.

5.2. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju upire okrivljeni ČV kada osporava osnovanu sumnju i ističe nezakonitost dokaza na kojima se temelji podignuta optužnica polemizirajući s (ne)zakonitošću dokaza jer o prijedlozima za izdvajanje nezakonitih dokaza odlučuje optužno vijeće na temelju članka 351. ZKP/08.

5.3. Naime, pri odlučivanju o istražnom zatvoru ni prvostupanjski niti drugostupanjski sud, kada odlučuju o istražnom zatvoru nisu ovlašteni utvrđivati činjenice, ocjenjivati dokaze te odlučivati o kaznenoj odgovornosti okrivljenika, već je to zadatak raspravnog vijeća ukoliko optužnica bude potvrđena. Stoga je navođenjem dokaza iz kojih proizlazi dostatan stupanj vjerojatnosti da su ovi okrivljenici počinitelji kaznenih djela za koja se terete, dostatno obrazložen temeljni uvjet za primjenu mjere istražnog zatvora protiv obojice okrivljenika, dok je ocjena zakonitosti tih istih dokaza u nadležnosti optužnog vijeća i nije predmet razmatranja prilikom kontrole istražnog zatvora u smislu članka 131. ZKP/08.

6. U odnosu na postojanje posebne pretpostavke, odnosno opasnosti od bijega kod okrivljenog ČV, a protivno žalbenim navodima, ispravan je zaključak prvostupanjskog suda kako kod ovog okrivljenika postoji stvarna i konkretna opasnost od bijega koja se može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora kao najstrožom mjerom. Naime, ovaj okrivljenik, pored hrvatskog državljanstva, ima i državljanstvo Republike Srbije, u koju je tijekom istrage odlazio i boravio više dana, a kada se navedenom pridoda težina kaznenih djela za koje se tereti taj okrivljenik i zapriječena kazna dugotrajnog zatvora za kazneno djelo poticanjem na teško ubojstvo u sastavu zločinačkog udruženja, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako će isti puštanjem na slobodu pobjeći u cilju izbjegavanja kaznenopravne odgovornosti.

6.1. Slijedom navedenog, nije osnovan žalbeni prigovor tog okrivljenika kako osim mjesta rođenja nema nikakvu poveznicu sa Republikom Srbijom te je neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., koja je takvog intenziteta da se nikako ne može uspješno prevenirati određivanjem blažih mjera, kako u žalbi predloženih mjera opreza tako niti jamstva.

7. Obojica žalitelja osporava postojanje opasnosti od ponavljanja djela kao posebnog istražnozatvorskog razloga. Kada se analizira uloga ovih okrivljenika kao organizatora zločinačkog udruženja koje je osnovano s ciljem likvidacije protivnika iz krim miljea i članova njihovih obitelji (uključujući djecu) organiziranjem i planiranjem njihovih ubojstava uz dovođenje u opasnost života i zdravlja drugih ljudi kao kolateralnih žrtava, a koje udruženje karakterizira visoki stupanj organiziranosti, umreženosti i međusobne povezanosti pripadnika, kao i iskazane upornosti, okrutnosti i natprosječne kriminalne volje radi činjenja inkriminiranih kaznenih djela izrazite društvene opasnosti, ocjena je i Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da kod ovih okrivljenika postoji konkretna i neposredno predvidiva opasnost od ponavljanja istih ili sličnih kaznenih djela koja se, može prevenirati isključivo istražnim zatvorom kao najstrožom mjerom.

7.1. Pored navedenog, u prilog postojanju iteracijske opasnosti govori i činjenica da su obojica okrivljenika ranije dolazila u sukob sa zakonom. Tako je okrivljeni ČV u dva navrata osuđen zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. dalje: KZ/97.), dok je okrivljeni TV u dva navrata osuđen zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. KZ/11. kao i zbog kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11. S obzirom da postoji osnovana sumnja da su inkriminirana kaznena djela počinjena za vrijeme roka provjeravanja iz djelomične uvjetne osude proizlazi da okrivljeni TV svoje ponašanje očigledno nije uskladio sa zakonom s obzirom da mu se u ovom kaznenom postupku na teret stavlja veća kriminalna količina od čak četiri djela, i to tri kaznena djela teškog ubojstva u pokušaju u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 111. točke 2. i 4. u vezi članka 34. stavka 1. i članka 329. stavka 1. točke 6. KZ/11. te teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti, iz članka 222. stavka 1. u vezi članka 215. stavka 1. KZ/11.

7.2. Na stvarnu i konkretnu opasnost od dovršetka, odnosno ponavljanja kaznenih djela nije od utjecaja ni žalbeni prigovor okrivljenog ČV kako mu se u ovom postupku ne stavljaju na teret istovrsna kaznena djela jer je očigledno da je njegovo protupravno ponašanje progrediralo s obzirom da se ovdje tereti da je počinio kazneno djelo za koje je zapriječena kazna dugotrajnog zatvora.

8. Nadalje, u pogledu istražnozatvorskog razloga iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08., valja istaknuti kako su u konkretnom slučaju ispunjene kumulativne pretpostavke za postojanje istog, odnosno istražni zatvor nužan je radi neometanog odvijanja postupka, a radi se o kaznenim djelima za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora i kod kojeg su okolnosti počinjenja kaznenog djela posebno teške. Naime, optuženom TV se, prema činjeničnom opisu stavlja na teret, da je od okrivljenog UV i okrivljenog ĐV dobio zadatak utvrditi točan identitet izvanbračne supruge MV i nadzirati njezino kretanje kako bi utvrdio točan položaj stana obitelji MV u zagrebačkoj četvrti [adresa] gdje je živjela izvanbračna supruga MV s njihovo dvoje maloljetne djece da bi potom ispred stana postavio ruksak s eksplozivnom napravom u cilju da obitelj MV liši života. Navedeno protupravno postupanje, uslijed kojeg su spletom sretnih okolnosti izbjegnute smrtne posljedice, prouzrokovalo je uništenje stana obitelji MV te teška oštećenja cijele stambene zgrade i svih stanova na katu gdje je eksplozivna naprava postavljena pri čemu visina štete iznosi najmanje 147.901,08 eura, a o događaju su izvještavali svi mediji u Republici Hrvatskoj prenoseći reakcije stanara stambene zgrade kod kojih je događaj izazvao opravdanu prijetnju za vlastitu sigurnost. Slično protupravno postupanje je planirano i prema obitelji LV, ali je spriječeno iz razloga što je okrivljeni TV uhićen po policijskim službenicima.

8.1. Okrivljenog ČV koji je suorganizator ovog zločinačkog udruženja tereti se da je zajedno s okrivljenim UV u dva navrata planirao likvidaciju AV zbog neriješenih odnosa i konflikata na način da je utvrđivan položaj ljetne kuće u kojoj U ljetuje kako bi se upoznale njegove životne navike. Pri tome je okrivljeni ČV u dva navrata ostavljao revolver GV na dječjem igralištu u [adresa] i parkiralištu u [adresa] pri čemu je izazvao opasnost za slučajne prolaznike i djecu koja su se tamo nalazila, a kazneno djelo teškog ubojstva u sastavu zločinačkog udruženja nije pokušano iz razloga što je U napustio Republiku Hrvatsku, pa se okrivljenog ČV tereti da je počinio kazneno djelo poticanjem na teško ubojstvo u sastavu zločinačkog udruženja za koje je također zapriječena kazna dugotrajnog zatvora.

8.2. Slijedom navedenog, to je zbog potrebe neometanog odvijanja kaznenog postupka i jačanja povjerenja u državna tijela koja su dužna štititi društvo od sličnih događaja i na njih reagirati zakonskim posljedicama, nužno i nadalje obojicu okrivljenika zadržati u istražnom zatvoru po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08.

8.3. Protivno žalbenim prigovorima okrivljenog ČV kako se njemu ne stavlja na teret pokušaj likvidacije obitelji MV uslijed čega ne postoji istražnozatvorski razlog iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08., Visoki kazneni sud Republike Hrvatske napominje kako se doista činjenični opis koji se stavlja na teret okrivljenom TV i okrivljenom EV razlikuje (iako se nalazi u istoj točki optužnice), međutim to ne dovodi u pitanje osnovanost primjene istražnog zatvora iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 4. ZKP/08. i u odnosu na okrivljenog EV. Naime, imenovani je svjesno kao organizator i pripadnik zločinačkog udruženja bio upoznat i sudjelovao u planiranju likvidacija svojih protivnika, dok način počinjenja djela u odnosu na AV izaziva moralnu osudu i osjećaj straha i opasnosti za nedužne prolaznike i djecu budući da se preuzimanje oružja za likvidaciju dogovaralo na dječjem igralištu.

9. Protivno daljnjim žalbenim navodima okrivljenog EV nije utvrđeno niti da bi prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora, postupio na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava okrivljenika. Također, u pogledu žalbenih prigovora okrivljenika kako optužnica u ovom predmetu još uvijek nije potvrđena, čime se dovodi u pitanje i postojanje osnovane sumnje, valja napomenuti kako pregledom spisa predmeta, drugostupanjski sud nije utvrdio da bi postojao zastoj ili bilo kakve nepravilnosti u postupanju prvostupanjskog suda, osobito cijeneći okolnost da se radi o opsežnom istražnozatvorskom predmetu u kojem je optužnica nakon proširenja i produljenja istrage 19. prosinca 2022. podignuta protiv sedam okrivljenika (u međuvremenu je razdvojen postupak u odnosu na okrivljenog UV) za veći broj inkriminacija uslijed čega povrede prava okrivljenika, na koje se upire u žalbama, nisu utvrđene.

10. Također, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske otklanja žalbene prigovore obojice žalitelja u pogledu povrede načela razmjernosti te napominje kako je prvostupanjski sud s pravom zaključio da pobijanom odlukom nije povrijeđeno načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. kada se uzme u obzir razmjer između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.

11. Dakle, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, pritom imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor te je njegovo produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad ustavnim i konvencijskim pravom okrivljenika na slobodu. U konkretnom slučaju, protivno žalbenim prigovorima okrivljenog TV nije povrijeđen niti tzv. dinamički pristup jer sve prednje opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja istražnog zatvora.

11.1. Pravo na slobodu nije neograničeno, a boravak u istražnom zatvoru na temelju zakonite odluke suda predstavlja oblik ograničenja tog prava. S tim u vezi, kako pravo na slobodu u širem smislu uključuje i pravo na organizaciju osobnog i obiteljskog života koje podliježe ograničenjima, nisu osnovani žalbeni prigovori okrivljenog TV kako ga istražni zatvor sprječava u zasnivanju obitelji i njenom proširenju jer su ograničenja prava koja je okrivljenik sukladno pobijanom rješenju dužan podnijeti u razmjeru s interesima kaznenog postupka koji se time ostvaruju.

12. Kako, dakle, ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 16. listopada 2024.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović