Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-465/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Maje Štampar Stipić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog SČ, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog SČ podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku, broj Kov-24/2024. od 27. rujna 2024. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog SČ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem, nakon podignute optužnice protiv okrivljenika, zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., pod točkom I/ izreke pobijanog rješenja, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 130/20., 80/22. i 36/24. - dalje: ZKP/08.) protiv okrivljenog SČ produljen je istražni zatvor iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., dok je pod točkom II/ izreke pobijanog rješenja određeno da se u istražni zatvor okrivljeniku uračunava vrijeme lišenja slobode od 24. srpnja 2024. pa nadalje.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio okrivljeni RČ po branitelju, odvjetniku Dragi Aćimoviću, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. i stavka 2. i 3. ZKP/08., pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede Kaznenog zakona, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači pobijano rješenje i ukine istražni zatvor, a podredno da istražni zatvor zamijeni mjerom opreza iz članka 98. ZKP/08. ili da sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
3. Spis je, u skladu sa člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika po osnovi iz članka 123. stavku 1. točka 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv istog i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti kao ispravne u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Prema tome, u pobijanom rješenju nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju upire žalitelj navodeći da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.
5.1. Nadalje, iako okrivljenik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio i bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. i 3. ZKP/08., no budući da iste u žalbi ne konkretizira niti obrazlaže, a drugostupanjski sud na navedene povrede sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. ne pazi po službenoj dužnosti, to se ovaj drugostupanjski sud u ispitivanju pobijanog rješenja ograničio samo na povrede na koje je dužan paziti po službenoj dužnosti, međutim kojih povreda u pobijanom rješenju nije našao.
5.2. Također, ocjena je drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud zakonito utvrdio i pravilno obrazložio da se osnovana sumnja da bi okrivljenik počinio inkriminirano kazneno djelo temelji na personalnim i materijalnim dokazima na kojima se temelji podignuta optužnica, točnije na iskazima svjedoka BČ i PČ, kao i na snimci video nadzora. Osnovanost sumnje prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene istražnog zatvora utvrđuje se na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu istih, kao i bez potrebe reprodukcije sadržaja istih dok će odluku o tome da li je okrivljenik počinio terećeno kazneno djelo donijeti raspravno vijeće tek po završetku dokaznog postupka kroz ocjenu svih izvedenih dokaza, ukoliko optužnica bude potvrđena. U odnosu na okolnosti koje žalitelj iznosi u žalbi, vezano za njegovo viđenje rezultata provedene istrage o kojima ovisi osnovana sumnja, skreće se pozornost žalitelju da, i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, prilikom razmatranja žalbe podnesene protiv rješenja o produljenju istražnog zatvora, isto tako nije ovlašten ocjenjivati dokaze, već će ocjena dokaza biti u nadležnosti raspravnog vijeća.
6. Isto tako, protivno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud je s pravom izveo zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, odnosno postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela.
7. Prije svega, pravilno je prvostupanjski sud utemeljio svoj zaključak o opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na činjenici ranije višestruke osuđivanosti okrivljenika, a kako to proizlazi iz izvatka iz kaznene evidencije (list 61-62 spisa) i to većinom zbog istovrsnih kaznenih djela, kao i zbog kaznenog djela s elementom nasilja te drugih kaznenih djela, na uvjetne i djelomično uvjetne osude i višestruke zatvorske kazne, a koje sankcije očigledno nisu polučile svoju svrhu da okrivljenik svoje ponašanje uskladi sa zakonom s obzirom na to da je u ovom postupku osnovano sumnjiv da je počinio kazneno djelo razbojništva u pokušaju na način kako mu se to inkriminira optužnicom. Navedeno je prvostupanjski sud ispravno doveo u vezu s rezultatima psihijatrijskog vještačenja (list 136-144 spisa) iz kojeg proizlazi da je riječ o osobi s poremećajem ličnosti disocijalnog tipa karakteriziranom nepoštivanjem socijalnih normi i ponavljanim ponašanjima koja mogu dovesti do uhićenja s odsutnošću osjećaja krivnje, slabo razvijenim moralno etičkim kodeksom i niskim empatijskim kapacitetima.
7.1. Stoga je sud prvog stupnja, i prema ocjeni drugostupanjskog suda, s pravom isključio primjenu mjera opreza, jer se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne može s uspjehom ostvariti primjenom bilo koje blaže mjere, a kako to u žalbi sugerira žalitelj imajući u vidu njegovu raniju višestruku osuđivanost zbog kaznenih djela.
8. Isto tako, nije od utjecaja na pravilnost odluke prvostupanjskog suda niti žalbeni navod okrivljenika kojim ističe da trenutno protiv njega nije u tijeku niti jedan drugi kazneni postupak, jer navedeno, zbog razloga navedenih u točki 7. ovog rješenja, ne umanjuje opasnost od ponavljanja kaznenog djela.
9. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb,16. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović
