Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-453/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Maje Štampar Stipić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog AL i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog AL i optuženog JL podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-154/2024. (K- 58/2023.) od 27. kolovoza 2024. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2024.,
r i j e š i o j e
Odbijaju se žalbe optuženog AL i optuženog JL kao neosnovane.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-154/2024. (K- 58/2023.) od 27. kolovoza 2024., u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog AL i drugih, zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog AL i optuženog JL iz zakonskih osnova iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 3. ZKP/08. Optuženom AL u istražni zatvor je uračunato vrijeme lišenja slobode od 8. travnja 2023. pa nadalje, a optuženom JL u istražni zatvor je uračunato vrijeme lišenja slobode od 7. travnja 2023. pa nadalje.
2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je optuženi VL, po branitelju, odvjetniku Zdravku Baburku, zbog "pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava" s prijedlogom da se žalba prihvati i ukine istražni zatvor te ga zamijeni mjerama opreza.
2.1. Žalbu je podnio i optuženi JL po branitelju, odvjetniku Tomislavu Antolinu, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se ukine odluku o produljenju istražnog zatvora.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog AL i optuženog JL iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora protiv ovih optuženika te neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.
6. Osporavajući pravilnost pobijanog rješenja, optuženi JL u žalbi ističe kako razina osnovane sumnje više nije na istom stupnju koji je postojao u vrijeme određivanja istražnog zatvora jer su se tijekom provođenja glavne rasprave pojavile određene okolnosti i dokazi koji su taj početni stupanj osnovane sumnje bitno dovele u pitanje. U tom pravcu žalitelj također tvrdi kako bi svako naredno rješenje o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora trebalo imati „nove i dodatne razloge o količini osnovane sumnje…a predmetno rješenje se temelji na istim postavkama koje su postojale u trenutku određivanja istražnog zatvora…“.
6.1. Takvim žalbenim navodima optuženi JL u suštini osporava postojanje osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. zbog kojeg se u ovom kaznenom predmetu osnovano sumnjiči, kao opće zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08.
6.2. Međutim, prvostupanjski je sud s pravom utvrdio da relevantan stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio terećeno kazneno djelo proizlazi iz dokaza na kojima se potvrđena optužnica temelji. Stoga, a s obzirom na to da je prilikom odlučivanja o postojanju opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, dovoljan odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio terećeno kazneno djelo, što je ovdje ostvareno, dok je ocjena i analiza svih provedenih dokaza kao i odluka o kaznenopravnoj odgovornosti optuženika te o stupnju njegove krivnje u ovlasti raspravnog vijeća i to tek na završetku dokaznog postupka, istaknuti žalbeni prigovori ne dovode u pitanje pravilnost pobijanog rješenja.
7. Nasuprot žalbenim prigovorima optuženog AL, opasnost da će optuženik eventualnim puštanjem na slobodu pobjeći i tako postati nedostupan sudu i na taj način osujetiti vođenje kaznenog postupka, kako to pravilno utvrđuje i valjano obrazlaže prvostupanjski sud, proizlazi iz činjenice da je optuženik državljanin Savezne Demokratske Republike Nepal koji za područje Republike Hrvatske nije vezan ni imovinskim, ni obiteljskim, a ni poslovnim vezama. Prvostupanjski sud pravilno uzima u obzir i težinu kaznenog djela za koje se optuženik tereti i visinu propisane kazne. Sve su to okolnosti iz kojih proizlazi konkretna i razborito predvidiva opasnost od bijega i nedostupnosti optuženog AL, tako da je i prema ocjeni drugostupanjskog suda protiv optuženika i nadalje nužna primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., u cilju otklanjanja postojeće opasnosti od bijega koja je takvog intenziteta da se ne može uspješno prevenirati određivanjem blažih mjera. Ta opasnost nije umanjena žalbenim navodima optuženog AL kako ima osiguran posao u Republici Hrvatskoj i da mu nije u interesu da napušta Republiku Hrvatsku jer svojim radom uzdržava obitelj u Nepalu.
8. Nadalje, i prema ocjeni ovog suda, postojanje bojazni od ponavljanja kaznenog djela na strani imenovanih optuženika, prvostupanjski sud pravilno nalazi u okolnostima i načinu počinjenja kaznenog djela za koje su optuženi AL i optuženi JL osnovano sumnjivi. Naime, optuženicama je podignutom optužnicom stavljeno na teret da su nakon verbalnog sukoba s oštećenikom EL, u zajedničkoj namjeri da oštećenika liše života, optuženi AL kuhinjskim nožem oštećeniku zadao devet ubodno-reznih rana po glavi i tijelu za koje vrijeme je optuženi JL obujmio tijelo oštećenika kako se ne bi mogao micati dok ga je okrivljeni AL ubadao nožem, i to i po glavi i po tijelu, nakon čega su obojica optuženika pobjegla s mjesta počinjenja kaznenog djela te oštećenika ostavili da leži na podu u krvi. Iz navedenog razvidno je da su optuženici iskazali upornost, bešćutnost i agresivnost u protupravnom postupanju, a stoga i visok stupanj kriminalne volje. Ove okolnosti, u međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak o opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
9. Na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenih djela nisu od utjecaja žalbeni navodi optuženog JL o njegovoj neosuđivanosti. Naime, osuđivanost, odnosno neosuđivanost, je samo jedna od okolnosti koje sud cijeni prilikom odlučivanja o primjeni istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., ali ne i odlučna.
10. Dakle, s obzirom na kvalitetu i značaj svih odlučnih okolnosti u pogledu zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., prvostupanjski sud je pravilno zaključio kako se svrha istražnog zatvora ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08.
11. Ujedno je bez značaja i žalbeni navod optuženog VL kojim optuženik ističe pozitivan utjecaj svoj dosadašnjeg boravka u istražnom zatvoru na njega, jer se time nije umanjila opasnost od ponavljanja kaznenog djela.
12. Pogrešna je i tvrdnja optuženog JL da ne postoje okolnosti koje ukazuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela, te da se prvostupanjski sud nije smio pozivati na okolnosti i način počinjenja djela, jer će isto tek biti predmet sudske presude koja slijedi, a do tada da vrijedi pretpostavka nedužnosti. Međutim, neosnovano se poziva optuženik na povredu pretpostavke nedužnosti, jer je iz pobijanog rješenja razvidno da prvostupanjski sud postojanje istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavak 1. točke 3. ZKP/08. utemeljio na načinu počinjenja kaznenog djela za koje postoji osnovana sumnja pri čemu utvrđenje postojanja osnovane sumnje ne predstavlja utvrđenje krivnje.
13. Također se napominje kako dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti. Naime, prvostupanjski sud prilikom ocjenjivanja eventualne povrede tog načela, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., ispravno je vodio računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju osuđujuće presude i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.
14. Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 16. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović
