Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-454/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Maje Štampar Stipić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog EB i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog EB i optuženog VB podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj K- 58/2023. od 16. rujna 2024. o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2024.,
r i j e š i o j e
Odbijaju se žalbe optuženog EB i optuženog VB kao neosnovane.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj K-58/2023. od 16. rujna 2024., nakon izrečene nepravomoćne presude kojom su optuženi ABC EB i optuženi VB proglašeni krivima zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., za koje djelo su optuženi NB i optuženi EBUG osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od tri godine svaki, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog EB i optuženog VB iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. Optuženom EB u istražni zatvor je uračunato vrijeme lišenja slobode od 8. travnja 2023. pa nadalje, a optuženom VB u istražni zatvor je uračunato vrijeme lišenja slobode od 7. travnja 2023. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio NB osobno i po branitelju, odvjetniku Zdravku Baburku, zbog "pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava" s prijedlogom da se žalba prihvati i ukine istražni zatvor te ga zamijeni mjerama opreza. Obzirom da se obje žalbe međusobno nadopunjuju razmatrat će se kao jedinstvena žalba optuženika.
2.1. Protiv tog rješenja žalbu je podnio i optuženi VB po branitelju, odvjetniku Tomislavu Antolinu, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se ukine istražni zatvor iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog EB i optuženog VB iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora protiv ovih optuženika te neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.
6. Nadalje, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da osnovana sumnja da je optuženi NB i optuženi VB počinili terećeno im kazneno djelo, kao opća pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, proizlazi iz sadržaja nepravomoćne presude kojom su optuženici proglašeni krivima zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. Stoga su žalbeni navodi optuženog EB kojima nastoji osporiti pravilnost odluke prvostupanjskog suda promašeni te predstavljaju prigovore koji se eventualno mogu isticati u žalbi protiv prvostupanjske presude.
7. Protivno daljnjim žalbenim tvrdnjama optuženog NB opasnost da će optuženi NB eventualnim puštanjem na slobodu pobjeći i tako postati nedostupan sudu s ciljem izbjegavanja kaznenopravne odgovornosti, kako to pravilno utvrđuje i valjano obrazlaže prvostupanjski sud, proizlazi iz podataka u spisu, odnosno činjenice da je optuženik državljanin Savezne Demokratske Republike Nepal koji za područje Republike Hrvatske nije vezan ni imovinskim, ni obiteljskim, a ni poslovnim vezama. Prvostupanjski sud pravilno uzima u obzir i težinu kaznenog djela za koje se optuženik tereti i visinu zatvorske kazne na koju je nepravomoćno osuđen. Sve su to okolnosti iz kojih proizlazi konkretna i razborito predvidiva opasnost od bijega i nedostupnosti optuženog EB, tako da je i prema ocjeni drugostupanjskog suda protiv optuženika i nadalje nužna primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., u cilju otklanjanja postojeće opasnosti od bijega koja je takvog intenziteta da se ne može uspješno prevenirati određivanjem blažih mjera.
8. Nadalje, a u odnosu na posebnu pretpostavku za produljenje istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., osnovano i opravdano prvostupanjski sud svoj zaključak o konkretnoj i realno predvidivoj opasnosti od ponavljanja djela kod ovih optuženika temelji na okolnostima i načinu počinjenja terećenog im djela u vidu iskazane upornosti, bešćutnosti i agresivnosti u protupravnom postupanju i iskazanog visokog stupnja kriminalne volje, a na način kako to proizlazi iz činjeničnog opisa u nepravomoćnoj presudi. Ove okolnosti, unatoč neosuđivanosti optuženika, u međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak o opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
9. Pritom, nije od utjecaja na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda žalbeni navod optuženog NB kako je dosadašnji boravak u istražnom zatvoru dovoljno utjecao na njega da ne ponovi kazneno djelo, niti žalbenim navodima optuženog VB da je istražni zatvor u odnosu na osnovu iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. postigao svoju svrhu jer sve navedeno ne umanjuje opasnost od ponavljanja kaznenog djela.
10. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da ukupnost utvrđenih okolnosti razboritom predvidivošću upućuje na opasnost da će optuženici ponoviti isto ili slično kazneno djelo. Zbog toga je osnovano protiv optuženika produljen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a svrha istražnog zatvora, imajući na umu značaj i karakter izloženih okolnosti, ne bi se mogla uspješno ostvariti mjerama opreza.
11. Pogrešna je i tvrdnja optuženog VB da se prvostupanjski sud nije smio pozivati na okolnosti i način počinjenja djela, jer će isto tek biti razmatrano u predstojećem žalbenom postupku, a do tada da vrijedi pretpostavka nedužnosti. Međutim, neosnovano se poziva optuženik na povredu pretpostavke nedužnosti, jer je iz pobijanog rješenja razvidno da prvostupanjski sud postojanje istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavak 1. točke 3. ZKP/08. utemeljio na načinu počinjenja kaznenog djela za koje i dalje postoji osnovana sumnja, jer presuda nije pravomoćna.
12. Konačno, valja napomenuti da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o opravdanosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika vodio računa i o načelu razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. te je pazio da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom (članak 95. stavak 1. ZKP/08.). Uzevši u obzir vrijeme koje su optuženi NB i optuženi VB do sada proveli u istražnom zatvoru jednu godinu i šest mjeseci te visinu kazne zatvora u trajanju od tri godine svaki, na koje su nepravomoćno osuđeni, nije povrijeđeno ni načelo razmjernosti te ni duljina vremena koje su ovi optuženici do sada proveli u istražnom zatvoru ne opravdava njegovu zamjenu mjerama opreza, jer ne umanjuje opasnost od ponavljanja djela.
13. Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 16. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović
