Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-441/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća, te Marije Balenović i Maje Štampar Stipić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog AĆ, zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. i člankom 153. stavkom 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kov-iz-31/2024. (Kov-43/2024.) od 19. rujna 2024. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 16. listopada 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog AĆ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem nakon podignute optužnice protiv okrivljenog AĆ, zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. i člankom 153. stavkom 1. i 2. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. produljen je istražni zatvor na temelju čanka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. -Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. , 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog AĆ iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Istim rješenjem pod točkom II. izreke u istražni zatvor okrivljenom AĆ uračunava se vrijeme lišenja slobode od 19. travnja 2024. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni GĆ osobno i po branitelju, odvjetniku Josipu Petroviću, bez posebnog navođenja žalbene osnove s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da se ukine istražni zatvor okrivljeniku, te da mu se isti zamijeni blažim mjerama. Navedene žalbe se sadržajno podudaraju te će se razmatrati kao jedinstvena žalba.
3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razmatranje.
4. Žalba nije osnovana.
5. U žalbi se osporava kako postojanje osnovne sumnje, kao osnovnog uvjeta za istražni zatvor, tako i postojanje onih osobitih okolnosti koje čine poseban zakonski osnov za primjenu ove mjere, u konkretnom slučaju onaj iz zakonske osnove članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Suprotno navedenom, prvostupanjski sud je za svoju ocjenu o postojanju osnovane sumnje dao jasne i dostatne razloge, navevši u obrazloženju pobijanog rješenja (strana 2, pasus 3) dokaze koji tu ocjenu potkrjepljuju (konkretno iskaze svjedoka), a time je udovoljeno odredbi članka 124. stavka 3. ZKP/08. Pritom su promašeni navodi okrivljenika kojima isti tvrdi da ga je supruga lažno prijavila, te da djela koja mu se stavljaju na teret, jer isti predstavljaju iznošenje obrane, što nije predmet odlučivanja prilikom odluke o produljenju istražnog zatvora. Ovdje valja istaći da je u stadiju podignute optužnice nesumnjivo utvrđen dostatan stupanj osnovane sumnje da bi okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, bez ulaženja u kaznenu odgovornost okrivljenika, pa je tako prvostupanjski sud pravilno utvrdio da postoji osnovana sumnja da je okrivljenik počinio teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. i člankom 153. stavkom 1. i 2. KZ/11.
6. Pogrešno smatra žalitelj da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. za produljenje istražnog zatvora, te da se svrha može postići i određivanjem blaže mjere, primjerice zabranom približavanja žrtvi ili obvezom javljanja djelatnicima policije. Suprotno navedenom, valjano je utvrđenje prvostupanjskog suda da je okrivljenik prilikom počinjenja kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv pokazao visok stupanj upornosti i brutalnosti, to posebice stoga što je samom izvršenju kaznenog djela prethodila radnja gušenja žrtve i to do razine dok nije zamalo izgubila svijest. Pritom podaci u spisu ukazuju da je žrtva izložena nasilju od strane okrivljenika već dulji niz godina, (kako je to razvidno iz samog njenog iskaza, a i iz izvješća policije o postupanju, koje ukazuje da je bilo i ranijih intervencija, prije samog inkriminiranog događaja). Pored navedenog, obitelj je od 2021. bila u više navrata u obradi Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Čakovec, zbog potrebe za stručnom pomoći i nadzorom u skrbi nad maloljetnom djecom, a i zbog obiteljskog nasilja.
7. Kraj takvog stanja stvari, nisu od utjecaja žalbeni navodi da je okrivljenik neosuđivan, kao i da izvanbračna supruga okrivljenika živi na sigurnoj adresi nepoznatoj okrivljeniku. Naime, dosadašnja neosuđivanost okrivljenika ne umanjuje njegov izrazito visok stupanj kriminalne volje i iskazanu brutalnost u načinu počinjenja kaznenog djela, slijedom čega dosadašnja neosuđivanost ne umanjuje opasnost od ponavljanja djela. Ovdje valja istaći da je dosadašnja (ne)osuđivanost samo jedan od pokazatelja koji valja cijeniti pri procjenjivanju budućeg ponašanja okrivljenika, te isti od slučaja do slučaja, ne odnosi uvijek prevagu, jer ni nema uvijek jednaki značaj gledano u zbiru sa svim ostalim okolnostima konkretnog slučaja. Jednako tako, nije od utjecaja na ocjenu o valjanosti odluke prvostupanjskog suda okolnost da je izvanbračna supruga okrivljenika trenutno na nepoznatoj adresi, jer ta okolnost ne isključuje mogućnost da okrivljenik utvrdi mjesto stanovanja žrtve imajući u vidu kriminalnu volju iskazanu pri počinjenju kaznenog djela koje mu se stavlja na teret.
8. U svojem osporavanju razloga za odluku o produljenju istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, žalitelj kao i kod osporavanja osnovane sumnje iznosi i polemizira s do sada izvedenim dokazima, navodeći da je stupanj vjerodostojnosti iskaza žrtve u velikoj mjeri doveden u pitanje, te da su maloljetni sinovi žrtve i okrivljenika prilikom ispitivanja negirali navode žrtve u odnosu na nasilje u obitelji. Međutim, niti vijeće ovog suda, a niti vijeće prvostupanjskog suda nije ovlašteno ocjenjivati vjerodostojnost dokaza, te će odluku o tome je li okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret donijeti raspravno vijeće, ukoliko optužnica bude potvrđena, tek po završetku dokaznog postupka kroz ocjenu svih izvedenih dokaza.
9. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da kvaliteta i značaj iznesenih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. upućuju na zaključak da se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji ne može ostvariti njegovom zamjenom blažim mjerama, kako to sugerira žalba, a produljenje istražnog zatvora razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.
10. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 16. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović
