Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-281/2022-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Marijana Bitange, predsjednika vijeća te Tomislava Juriše, dr.sc. RI, Maje Štampar Stipić i Marije Balenović, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog KI, zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 5. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika, podnesenim protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 10. svibnja 2022. broj K-9/2022., u sjednici vijeća održanoj 16. listopada 2024. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog i branitelja odvjetnika Artura Fišbaha

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog KI kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Osijeku optuženi KI proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela, teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točke 5. u vezi s člankom 34. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u izreci presude pa je na temelju članka 111. u vezi s člankom 48. stavkom 1. i 2. i člankom 49. stavkom 1. točkom 1. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine.

2. Optuženik je na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. -odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) oslobođen od plaćanja troškova kaznenog postupka i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

3. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da pobijanu presudu preinači na način da optuženika osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju.

4. Optuženik se žali po branitelju, odvjetniku Arturu Fišbahu te ističe žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, a sadržajno i zbog povrede kaznenog zakona s prijedlogom da se prihvaćanjem žalbe preinači prvostupanjska presuda na način da se izrekne „niža kazna zatvora od izrečene“.

5. Odgovore na žalbe su podnijeli državni odvjetnik koji predlaže odbiti kao neosnovanu žalbu optuženika kao i optuženik koji predlaže odbiti kao neosnovanu žalbu državnog odvjetnika.

6. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

7. Sjednica vijeća je na temelju članka 475. stavka 1. ZKP/08. održana u prisutnosti optuženika i njegovog branitelja, odvjetnika Artura FIšbaha, a u odsutnosti državnog odvjetnika u skladu s odredbom članka 475. stavka 3. ZKP/08.

8. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

9. U okviru žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i državni odvjetnik i optuženik upiru na ispunjenje subjektivnog obilježja terećenog kaznenog djela. Optuženik navodi da je do ozljeđivanja CI moglo doći i u otimanju za nož, pri čemu njegova nakana niti jednom momentu nije izlazila iz okvira faktično ostvarena štetne posljedice teškog tjelesnog ozljeđivanja dakle nikako pokušaja usmrćivanja. Državni odvjetnik žalbenim navodima opisuje redoslijed poduzetih radnji kako od strane optuženika tako i oštećenog CI, ukazuje da je prvostupanjski sud pravilno definirao sredstvo počinjenja, intelektualnu sastavnicu namjere, ali je pogrešno utvrdio da optuženik nije htio ubiti oštećenika već je na to pristao. Dakle, državni odvjetnik smatra, suprotno zaključku prvostupanjskog suda da je optuženik postupao s izravnom namjerom.

9.1. Međutim, prvostupanjski sud (točka 11. – 12.) u pogledu dinamike događaja, poduzetih radnji i trenutka kada je oštećeni zadobio ubod nožem upućuje (suprotno žalbenim navodima optuženika) na nalaz mišljenje dr. Borisa Dumenčića, vještaka sudske medicine koji, nakon uvida u operacijski protokol (točka 11.), navodi da je ozljeđivanje četvrtog prsta desne šake nastalo kao obrambena reakcija, a silazni smjer ubodnog kanala lijeve natkoljenice upućuje da je ubod u na natkoljenici nastao u istom trenutku kod pokušaja oduzimanja noža od strane oštećenog te da je njegov nalaz u potpunosti suglasan sa iskazom oštećenog CI. Nadalje, suprotno žalbenim navodima optuženika i državnog odvjetnika prvostupanjski sud upućuje da događaj treba promatrati kao cjelinu i dinamički (točka 16.) jer je optuženik postupao prvenstveno u cilju da liši života TI, a u kojem napadu mu se ispriječio CI (točka 23.) i u odnosu na navedeno iznosi jasne i cjelovite razloge (točka 17.

– 20.) zbog kojih smatra da je optuženik postupao s neizravnom namjerom da CI liši života u smislu članka 28. stavka 3. KZ/11. Suprotno žalbenim navodima optuženika prvostupanjski sud također upućuje na nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine (točka 20.) po kojem je optuženik nožem duljine oštrice 11 centimetara ubo CI u predjelu lijeve natkoljenice gdje se iza mišića koji je ozlijeđen nalaze velike krvne žile, a da je ubod bio jači ili dublji iste bi bile ozlijeđene i ostvarila bi se realne šanse za osobito tešku i po život opasnu ozljedu. Time prvostupanjski sud otklanja optuženikove navode (koje ponavlja u žalbi) da njegova namjera nije izlazila iz okvira faktično ostvarena štetne posljedice i te razloge u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. U okviru pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik upućuje na dinamiku događaja te iskaz svjedokinje TI. Smatra da iz navedenog proizlazi da događaj između njega i CI nema nikakve veze sa TI jer se ista odmakla od događa na parkiralište, naslonila se na parkirano vozilo do dolaska hitne pomoći, bez objektivne mogućnosti bilo kakvog fizičkog kontakta s njim i CI. Optuženik ustvari smatra da su zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja njegove radnje kvalificirane kao kazneno djelo iz članka 111. točke 5. KZ/11.

10.1. Međutim, prvostupanjski sud osnovano (točka 18., 20. i 23.) zaključuje da je optuženik postupao prema CI na način da ga je ubo nožem u lijevu potkoljenicu kako bi mogao nastaviti s napadom na izvanbračnu suprugu TI (koju je nesporno prethodno opisanim nožem ubo u leđa), dakle radi počinjenja drugog kaznenog djela. Prvostupanjski sud pritom se poziva na iskaze svjedoka CI, OI i TI iz kojih proizlazi činjenica da se optuženik i CI ne poznaju, da je opisano postupanje CI prema optuženiku, kada zajedno sa svjedokom OI optuženika ruši na zemlju (točka 12.), uslijedilo odmah nakon što je čuo vrisak TI koja se je nalazila svega metar, metar i pol iza njega, da je cijeli događaj bio vremenski izrazito kratak, „sve je bilo brzinski“ (točka 10. i 17.) i te razloge u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga nije od značaja činjenica na koju ukazuje optuženik da se je TI udaljila i čekala hitnu pomoć, dakle kad je optuženik već bio onemogućen u daljnjem napadu.

11. Stoga valja zaključiti da je prvostupanjski sud, nakon temeljite analize i ocjene provedenih dokaze, pravilno utvrdio činjenično stanje te izveo valjane zaključke o svim bitnim činjenicama i to ispravno obrazložio u presudi.

12. Optuženik ukazuje da postoji pravomoćna presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske I Kž-381/2021 od 19. siječnja 2022. kojom je zbog kaznenog djela prema TI osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedanaest godina uz uračunavanje vremena provedenog u istražnom zatvoru a sada je osuđen na četiri godine „bez primjene jedinstvene kazne“. Dakle, suštinski optuženik upire na žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona i to iz razloga što prvostupanjski sud nije primijenio odredbu članka 53. KZ/11.

12.1. Međutim, valja uputiti optuženika da pravo na izricanje jedinstvene kazne zatvora, prema odredbi članka 53. KZ/11. može ostvariti i u tzv. postupku neprave obnove kaznenog postupka a da bi se Visoki kazneni sud Republike Hrvatske upustio u postupak izricanja jedinstvene kazne zatvora, nužno je utvrditi (osim pravomoćne presude) niz prethodnih pitanja (kada je započeo izdržavati kaznu zatvora i dr.), a te podatke ne navodi ni sam optuženik pa suprotno žalbenim navodima nije ostvarena povreda kaznenog zakona.

13. U odnosu na odluku o kazni presudu pobijaju i državni odvjetnik i optuženik. 13.1. Državni odvjetnik smatra pogrešnom ocjenu prvostupanjskog suda da će se blažom kaznom od zakonom propisanog minimuma ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. te da je prvostupanjski sud precijenio činjenicu da je kazneno djelo ostalo u pokušaju, utvrđene olakotne okolnosti i blaži stupanj krivnje, dok je podcijenio činjenicu ranije osuđivanosti, da je u kratkom vremenskom periodu optuženik počinio dva kaznena djela (na štetu CI i TI) i da je ta kaznena djela počinio u tijeku provjeravanja iz pravomoćne presude za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11. i to neposredno nakon određivanja mjere opreza u drugom kaznenom predmetu (na štetu TI).

13.2. Optuženik žaleći se u odnosu na odluku o kazni navodi da je nezadovoljan prvostupanjskom presudom u dijelu koji se odnose na visinu osuđujuće kazne zatvora, smatra da je ista „nepravilna zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni“.

13.3. Međutim, prvostupanjski sud je u smislu članka 47. KZ/11., utvrdio, a potom i ocijenio otegotne i olakotne okolnosti. Kao otegotnu okolnost cijenio je činjenicu da je optuženik prethodno osuđivan te da je kazneno djelo počinjeno bez ikakvog doprinosa oštećenika (točka 29.), a u skladu sa žalbenim navodima državnog odvjetnika treba dodati da je to kazneno djelo počinio u tijeku provjeravanja iz pravomoćne presude za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11. (prvostupanjski sud iznosi osnovane razloge zašto uvjetna osuda nije opozvana, izvod iz KE list 103 spisa, – točka 30.) te neposredno nakon određivanja mjere opreza u odnosu na TI u drugom kaznenom predmetu (jačina ugrožavanja i povrede zaštićenog dobra). Međutim, s obzirom na činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o jednom i jedinstvenom događaju u kojem optuženik čini kazneno djelo u odnosu na TI i pritom to kazneno djelo čini suštinski kvalifikatornu okolnost u odnosu na kazneno djelo prema CI, suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika, prvostupanjski sud činjenicu da je optuženik počinio dva kaznena djela osnovano ne cijeni kao otegotnu okolnost.

13.4. Kao olakotne okolnosti prvostupanjski sud je osnovano cijenio činjenicu da je optuženik izrazio žaljenje zbog događaja, da je otac jednog malodobnog djeteta, izostanak trajnih i teških posljedica kod CI (točka 26. i 29.), da je djelo ostalo u pokušaju, smanjenu ubrojivost pa, povezano s neizravnom namjerom kao oblikom krivnje, i blaži stupanj krivnje i te je okolnosti u svojoj ukupnosti cijenio kao naročito olakotne.

13.5. Stoga je prvostupanjski sud (suprotno navodima državnog odvjetnika), u konkretnom slučaju, a u smislu članka 48. stavka 1. i stavka 2. u vezi s stavkom 34. KZ/11., izrekao primjerenu (suprotno optuženiku i državnom odvjetniku) kaznu zatvora, u skladu s utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima (kao i onim utvrđenim u točki 13.2. ovosudne presude) u okvirima propisanim odredbom članka 49. stavka 1. točke 1. KZ/11. u trajanju od četiri godine. Takvom kaznom i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda će se u cijelosti ispuniti zakonska svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11. i ta kazna je dostatna da se izrazi društvena osuda za počinjeno kazneno djelo, kao i da utječe na optuženika i sve ostale da se suzdrže od činjenja kaznenih djela. Iz tih razloga nisu u pogledu odluke o kazni osnovane žalbe stranaka.

14. Slijedom navedenog, s obzirom da nisu utvrđene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 476. stavak 1. ZKP/08., a na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 16. listopada 2024.

Predsjednik vijeća:

mr.sc. Marijan Bitanga