Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-452/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Zorislava Kaleba, predsjednika vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Snježane Hrupek – Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽI, zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj K-11/2024-92 od 23. rujna 2024. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 10. listopada 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog ŽI kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj K-11/2024-92 od 23. rujna 2024., u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog ŽI, zbog kaznenog djela ubojstva iz članka 110. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. -Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog ŽI iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 3. ZKP/08. Pod točkom II. izreke optuženiku u istražni zatvor je uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 20. lipnja 2023. pa nadalje.
2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je optuženi II po braniteljima, odvjetniku Ivanu Krniću i odvjetniku Vladi Rebiću, bez navođenja žalbene osnove s prijedlogom da se žalba prihvati i pobijano rješenje preinači na način da se ukine istražni zatvor. Obzirom da se obje žalbe međusobno nadopunjuju razmatrat će se kao jedinstvena žalba optuženika.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog ŽI iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora protiv tog optuženika te neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju očito upire žalitelj kada tvrdi da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.
6. Prvenstveno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da osnovana sumnja da je optuženi II počinio inkriminirano mu kazneno djelo proizlazi iz potvrđene optužnice. Osnovana sumnja, kao osnovna pretpostavka za određivanje istražnog zatvora nije dovedena u pitanje niti navodima optuženika koji u žalbi daje svoju ocjenu provedenih dokaza, tvrdeći kako ne postoji niti jedan materijalni ili personalni dokaz koji bi ukazivao na to da je optuženik počinio inkriminarno djelo. Suprotno takvom stavu, u pravu je prvostupanjski sud da je za odlučivanje o postojanju pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora dostatan odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti, a koji proizlazi upravo iz potvrđene optužnice i prikupljenih dokaza na kojima se ona temelji i koji su navedeni i obrazloženi u toj optužnici, dok ocjenu dokaza provedenih na raspravi raspravno vijeće daje prilikom odlučivanja o kaznenoj odgovornosti optuženika nakon provedene rasprave.
7. Nasuprot daljnjim žalbenim prigovorima, opasnost da će optuženi II eventualnim puštanjem na slobodu pobjeći i tako postati nedostupan sudu i na taj način osujetiti vođenje kaznenog postupka, kako to pravilno utvrđuje i valjano obrazlaže prvostupanjski sud, proizlazi iz činjenice da je optuženik državljanin Afganistana koji za područje Republike Hrvatske nije vezan ni imovinskim, ni obiteljskim, a ni poslovnim vezama, već je u Republiku Hrvatsku došao ilegalnim putem. Prvostupanjski sud pravilno uzima u obzir i težinu kaznenog djela za koje se optuženik tereti i visinu propisane kazne. Sve su to okolnosti iz kojih proizlazi konkretna i razborito predvidiva opasnost od bijega i nedostupnosti optuženog II, tako da je i prema ocjeni drugostupanjskog suda protiv optuženika i nadalje nužna primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., u cilju otklanjanja postojeće opasnosti od bijega koja je takvog intenziteta da se ne može uspješno prevenirati određivanjem blažih mjera.
8. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da se s obzirom na visoki stupanj intenziteta postojeće opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, istražni zatvor ne može svrhovito zamijeniti blažim mjerama predviđenim odredbama ZKP/08. te je za svoju odluku iznio dostatne i argumentirane razloge u točki 6. pobijanog rješenja. Naime, optuženiku se u ovom postupku stavlja na teret počinjenje kaznenog djela ubojstva iz članka 110. KZ/11. te je, prema opisu iz optužnice, iskazao upornost u protupravnom postupanju, a stoga i visok stupanj kriminalne volje. Kada se uz navedeno ima u vidu da je optuženik na područje Republike Hrvatske došao ilegalno te da je motiv počinjenja kaznenog djela ubojstva spor oko krijumčarenja migranata, tada je pravilan zaključak prvostupanjskog suda kako ove okolnosti, u međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak o opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
9. Na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenih djela nisu od utjecaja žalbeni navodi optuženika o njegovoj neosuđivanosti i da nema kaznenih postupaka u tijeku. Naime, osuđivanost, odnosno neosuđivanost, je samo jedna od okolnosti koje sud cijeni prilikom odlučivanja o primjeni istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., ali ne i odlučna, dok ujedno iz spisa proizlazi da se radi o navodima optuženika prema vlastitom kazivanju.
10. Dakle, s obzirom na kvalitetu i značaj svih odlučnih okolnosti u pogledu zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., prvostupanjski sud je pravilno zaključio kako se svrha istražnog zatvora ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08.
11. Imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor, drugostupanjski sud napominje kako u konkretnom slučaju nije povrijeđen tzv. dinamički pristup jer sve prednje opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja istražnog zatvora. Po ocjeni drugostupanjskog suda u pobijanom rješenju sagledane su i konkretno obrazložene sve okolnosti koje upućuju na nužnost i opravdanost daljnje primjene mjera istražnog zatvora protiv optuženika.
12. Nadalje, vodeći računa da je istražni zatvor nužna mjera jer se jedino lišenjem slobode optuženika može spriječiti u ponavljanju kaznenih djela, ne radi se o povredi ustavnog prava na slobodu. Naime, zaštita društvenih vrijednosti koja se ostvaruje istražnim zatvorom u ovoj konkretnoj situaciji ima prednost nad optuženikovim ustavnim pravom na koje se žalba poziva.
13. Žalitelju se također napominje kako dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti. Naime, prvostupanjski sud prilikom ocjenjivanja eventualne povrede tog načela, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., ispravno je vodio računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju osuđujuće presude i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.
14. Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 10. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Zorislav Kaleb
