Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-425/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca mr.sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Snježane Hrupek - Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog RG, zbog kaznenih djela iz članka 166. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kvm- 49/2024. (Kzd-8/2024.) od 9. rujna 2024., o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 10. listopada 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog RG kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv okrivljenog RG zbog tri teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 158. stavkom 1. i 5. KZ/11., te jednog kaznenog djela bludnih radnji iz članka 155. stavka 1. u vezi s člankom 153. stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. u koji je uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 22. ožujka 2024. te je određeno da isti ima trajati i nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi RG po braniteljici, odvjetnici Maruški Ujević, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da ukine pobijano rješenje.
3. Spis je u skladu sa člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. U pravu je prvostupanjski sud kada ocjenjuje da su u konkretnom slučaju i nadalje ispunjene opća i posebna pretpostavka za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog RG iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., te je za svoju ocjenu dao valjane, dostatne i neproturječne razloge koje u cijelosti prihvaća i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.
6. Žalitelj ponovno iznosi tvrdnju nepostojanja osnovane sumnje koji žalbeni navod je Visoki kazneni sud Republike Hrvatske već otklonio odlučujući o žalbi na prethodno rješenje o produljenju istražnog zatvora i ostaje kod ocjene pravilnog utvrđenja postojanja osnovane sumnje od strane prvostupanjskog suda, to tim više što je u međuvremenu optužnica potvrđena.
7. Imajući u vidu prethodno navedeno, te stadij postupka koji se nalazi u raspravi, ovaj put je još manje od značaja ponovljeni žalbeni navod žalitelja da se cijela optužba temelji isključivo na iskazu djeteta MG, ispitane u svojstvu svjedoka, koja se inkriminiranih događaja ne sjeća detaljno pa ih opisuje šturo i nelogično, a navodi da je i spavala. Ovakav žalbeni navod predstavlja upuštanje u ocjenu vjerodostojnosti dokaza od strane žalitelja, a to nije predmet razmatranja niti prvostupanjskog, niti drugostupanjskog suda prilikom odluke o žalbi na rješenje o produljenju istražnog zatvora, to tim više što je postupak ušao u stadij u kojoj je optuženik u prilici ova svoja viđenja iznijeti u kontradiktornom postupku pred raspravnim vijećem.
8. Nadalje, žalitelj ustraje i na tvrdnji da ne postoje ni posebne zakonske pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika, ponavljajući da ne postoje one osobite, konkretne i individualizirane okolnosti koje bi doista opravdale bojazan da bi optuženik boravkom na slobodi mogao ponoviti kazneno djelo, pa da samim time nije opravdana primjena odredbe članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Suprotno navedenom, u pravu je prvostupanjski sud kada ocjenjuje da u konkretnom slučaju postoji realna i predvidiva opasnost od ponavljanja kaznenih djela, koja se može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora kao najstrožom mjerom.
8.1. Naime, analizirajući znatnu kriminalnu količinu, težinu i okolnosti počinjenja kaznenih djela koja se optuženiku stavljaju na teret te iskazani stupanj upornosti, okrutnosti, bezobzirnosti i kriminalne volje tempore criminis na štetu kćeri MG i navedenom pridoda da dijete žrtva niti ne živi s optuženikom od 2013., te mu je povjerena na susrete i druženja tijekom školskih praznika, tijekom kojih su počinjene neke od inkriminiranih radnji koje se optuženiku stavljaju na teret, to i drugostupanjski sud nalazi da je istražni zatvor jedina prikladna mjera za prevenirane opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na strani optuženika.
8.2. Stoga, kako je sve ove razloge iznio i prvostupanjski sud u svojem rješenju, valjalo je i ovaj put otkloniti žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., na koju upire žalitelj da bi je tvrdeći da ju je prvostupanjski sud ostvario u dijelu rješenja u kojem iznosi ocjenu da nema mjesta zamjeni istražnog zatvora blažim mjerama, jer da u pogledu te ocjene nema razloga o odlučnim činjenicama. Suprotno istaknutom, drugostupanjski sud nalazi valjanim i iscrpnim obrazloženje prvostupanjskog suda u točki 10. obrazloženja pobijanog rješenja, iz kojeg je razvidno da se mjere opreza ne ukazuju dostatnom garancijom za preveniranje nedvojbeno utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenih djela na strani optuženika. Stoga, ni u ovom dijelu pobijanog rješenja nije ostvarena bitna postupna povreda, a niti je ispitivanjem cjelokupnog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. utvrđeno da bi bila počinjena neka druga bitna povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti
8.3 Kraj takvog stanja stvari, činjenica dosadašnje neosuđivanosti optuženika ne umanjuje značaj i intenzitet postojeće opasnosti od ponavljanja djela, koja zahtjeva nužnost primjene mjere istražnog zatvora, protivno žalbenim prijedlozima.
9. Drugostupanjski sud ponovno otklanja žalbene prigovore kojima se ističe kako razlozi zbog kojih je određen istražni zatvor protekom tri mjeseca nisu više dostatni, odnosno da bi razlozi temeljem kojih je produljen istražni zatvor trebali biti kvalitativno jači. Ovime se posredno upire na povredu tzv. dinamičkog principa no, protivno ovom žalbenom navodu, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji nisu izgubili na svom značenju protekom vremena te opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju, temeljem svih ranije izloženih osobitih okolnosti, zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.
10. Budući da ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 10. listopada 2024.
Predsjednica vijeća:
mr.sc. Ljiljana Stipišić
