Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-446/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Snježane Hrupek – Šabijan, predsjednice vijeća te mr.sc. Zorislava Kaleba i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog TG, zbog kaznenog djela iz članka 325. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku broj K-17/2024-18 od 13. rujna 2024. o produljenju primjene mjera opreza nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici vijeća održanoj 8. listopada 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog TG kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj K-17/2024-18 od 13. rujna 2024., nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi TG proglašen krivim zbog kaznenog djela povrede ugleda Republike Hrvatske iz članka 349. KZ/11. i kaznenog djela javnog poticanja na nasilje i mržnju iz članka 325. stavka 1. KZ/11. i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 98. stavkom 2. točkama 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.), protiv optuženika su produljene mjere opreza i to: zabrana posjećivanja Spomen obilježja braniteljima i civilima zatočenima u Dalju, u Ulici B.J. Jelačića 19, Dalj na udaljenost manju od 100 metara i i obveza redovitog javljanja Policijskoj upravi Osječko-baranjskoj, Postaji granične policije Dalj dva puta mjesečno počevši od 15. travnja 2024., službeniku kojeg ta postaja odredi te je na temelju članka 98. stavka 6. ZKP/08. određeno da naložene mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude. Nadalje, optuženik je upozoren da u slučaju nepridržavanja izrečenih mjera opreza iste mogu biti zamijenjene istražnim zatvorom na temelju članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. te je određeno da će naložene mjere opreza izvršavati sukladno članku 100. stavku 2. ZKP/08. i članku 7., 9. i 10. Pravilnika o načinu izvršavanja mjera opreza ("Narodne novine" broj 92/09., 66/14. i 73/21.) djelatnici Policijske uprave osječko-baranjske, Postaje granične policije Dalj te će svakih 30 dana dostaviti pisano izvješće prvostupanjskom sudu o tome izvršava li optuženik mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 2. i 3. ZKP/08., s tim da će sud svaka dva mjeseca računajući od dana pravomoćnosti rješenja, po službenoj dužnosti preispitati postojanje zakonskih pretpostavki za daljnjom primjenom izrečenih mjera opreza.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi TG po branitelju, odvjetniku Darku Mundweilu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se ukinu mjere opreza.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.
4. Žalba nije osnovana.
5. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je i dalje opravdana primjena mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 2. i 3. ZKP/08. Pritom je prvostupanjski sud za svoju odluku dao jasne i određene razloge i to, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje da je optuženik počinio kaznena djela zbog kojih je nepravomoćno osuđen, tako i u odnosu na postojanje okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela. Potom je pravilno zaključio i valjano obrazložio da se ta opasnost može otkloniti daljnjom primjenom mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 2. i 3. ZKP/08.
6. Stoga žalitelj nije u pravu kada upirući na bitnu povredu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., tvrdi kako prvostupanjski sud nije dao niti jedan valjani razlog, odnosno nije obrazložio koje su to osobite okolnosti koje bi upućivale na postojanje bojazni da će optuženik ponoviti kazneno djelo. Pobijano rješenje ispitano je i sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., no ni pri tome nije utvrđeno da bi bila počinjena neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iako optuženik u žalbi osporava svijest o djelu, kao i namjeru za počinjenje kaznenih djela za koja je nepravomoćno proglašen krivim, time nije dovedeno u pitanje postojanje opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. KZ/11. za primjenu mjera opreza produljenih pobijanim rješenjem. Naime, ovakvi žalbeni navodi nisu od utjecaja na odluku o daljnjoj primjeni mjera opreza jer je za njihovu primjenu dostatno postojanje relevantnog stupnja osnovane sumnje, koji proizlazi iz činjenice da je protiv optuženika donesena nepravomoćna osuđujuća presuda, dok pitanja svijesti o djelu i krivnji koje optuženik opetovano problematizira u žalbi, predstavljaju prigovore koji se eventualno mogu iznositi u žalbi protiv prvostupanjske presude.
8. Jednako tako, žalbeni navodi kako u odnosu na terećeno kazneno djelo iz članka 325. stavka 1. KZ/11. nije ispunjeno biće tog kaznenog djela nisu od utjecaja na odluku o daljnjoj primjeni mjera opreza jer žalitelj ispušta iz vida da se prema članku 325. KZ/11. navedeno kazneno djelo, osim putem medija, radija, televizije, može počiniti i na drugi način i to prema barem "jednom pripadniku skupine", a što je prema činjeničnom opisu optužnice i ostvareno, zbog čega nije odlučno da mora biti počinjeno prema "velikom broju osoba".
9. Nadalje, postojanje konkretne i razborito predvidive bojazni od ponavljanja kaznenih djela na strani optuženika, kao posebne pretpostavke, prvostupanjski sud pravilno temelji na činjenici da je optuženik nepravomoćnom presudom proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela povrede ugleda Republike Hrvatske iz članka 349. KZ/11. i kaznenog djela javnog poticanja na nasilje i mržnju iz članka 325. stavka 1. KZ/11. i da je prema opisu iz optužnice iskazao upornost i bezobzirnost tijekom inkriminiranih događaja, a stoga i visok stupanj kriminalne volje. Navedeno, uz rezultate psihijatrijskog vještačenja iz kojih proizlazi da je kod optuženika dijagnosticirana ovisnost o alkoholu, kao i da zbog te ovisnosti postoji visoka razina opasnosti od ponavljanja djela, i ovome drugostupanjskom sudu ukazuju na postojanje okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja istovrsnih ili sličnih kaznenih djela.
10. Unatoč tome, a što pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud, opasnost od ponovnog činjenja kaznenih djela od strane optuženog TG može se s uspjehom otkloniti mjerama opreza koje su pobijanim rješenjem produljene.
11. Pri tome, žalbeni navodi optuženika da je u pitanju "izolirana situacija kojoj je prethodilo višesatno ispijanje alkohola" te da je u vrijeme počinjenja kaznenih djela bio bitno smanjeno ubrojiv ne umanjuju utvrđenu opasnost iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. s obzirom na to da je do bitno smanjene ubrojivosti optuženika došlo upravo uslijed njegove ovisnosti o alkoholu, koja može poticajno djelovati na protupravno postupanje optuženika u budućnosti u skladu s mišljenjem vještaka psihijatra, dok okolnost da se optuženik mjera opreza pridržavao samo dodatno potvrđuje zaključak prvostupanjskog suda da mjere opreza ostvaruju svoju svrhu. Osim toga, izrečena mjera opreza je mjera koje u sebi sadrži minimum društvenog opreza kojom se može s uspjehom ispuniti svrha primjene istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavak. 1. točka 3. ZKP/08.
12. Slijedom svega izloženoga, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 8. listopada 2024.
Predsjednica vijeća:
Snježana Hrupek - Šabijan
