Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-428/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i dr.sc. Leona Kovačića, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog MU, zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru broj Kovm-18/2024-5 od 5. rujna 2024. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 3. listopada 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog MU kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Vukovaru, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog MU, zbog kaznenog djela protiv života i tijela – teškog ubojstva iz članka 111. točke 1. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 129. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. - dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz zakonskih osnova u članku 123. stavku 1. točkama 3. i 4. ZKP/08. te mu je uračunato vrijeme lišenja slobode od 18. lipnja 2024. pa nadalje. Pod točkom III. izreke, na temelju članka 131. stavka 2. određeno je istražni zatvor okrivljeniku može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, s tim da će sud svaka dva mjeseca do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru ispitati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora, te ga rješenjem produljiti ili ukinuti.
2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je okrivljeni MU po braniteljici, odvjetnici Sandri Dkaralić, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da pobijano rješenje ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog MU iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točkama 3. i 4. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika te neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju upire žalitelj kada tvrdi da pobijano rješenje uopće nema razloga, odnosno da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.
6. Naime, i prema ocjeni ovog suda, postojanje bojazni od ponavljanja kaznenog djela na strani okrivljenika, prvostupanjski sud pravilno nalazi u činjenici da se okrivljeniku u ovom postupku stavlja na teret počinjenje kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točke 1. KZ/11. i da je prema opisu iz optužnice iskazao iznimnu ustrajnost, okrutnost i bezobzirnost u inkriminiranom postupanju, a stoga i izražen visok stupanj kriminalne volje. Osim toga, iz provedenog psihijatrijskog vještačenja proizlazi da se okrivljenik tempore crimins nalazio u stanju srednje do visoke razine intoksikacije alkoholom te je bio smanjeno ubrojiv. Ove okolnosti, unatoč neosuđivanosti okrivljenika, u međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak o opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
7. U odnosu na žalbene navode kako je psihijatrijski vještak u svom nalazu mišljenja da nije velika vjerojatnost počinjenja težeg kaznenog djela, valja napomenuti kako je navedena vjerojatnost povezana sa boravkom okrivljenika u zaštićenoj sredini bez mogućnosti konzumiranja alkohola, što žalitelj ispušta iz vida. Vještak također navodi kako je kod okrivljenika prisutna prilično izražena psihološki – socijalno uvjetovana usmjerenost konzumiranju alkohola praćena porastom tolerancije alkohola što vodi ka razvoju ovisnosti o alkoholu, da se po svemu sudeći okrivljenik tijekom inkriminacije nalazio u stanju srednje do visoke razine intoksikacije alkoholom te je bio smanjeno ubrojiv. Osim toga, vještački nalaz i mišljenje samo je jedna od okolnosti koje sud cijeni prilikom odlučivanja o primjeni istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
8. Protivno daljnjim žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da u konkretnoj situaciji i dalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog MU i iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 4. ZKP/08.
8.1. Naime, okrivljenik je prema podignutoj optužnici osnovano sumnjiv da je počinio kazneno djelo teškog ubojstva iz članka 111. točke 1. KZ/11. za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora. Time je ispunjena jedna od pretpostavki čije je postojanje nužno za opstojnost mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 4. ZKP/08.
8.2. Nadalje, prvostupanjski sud je također pravilno utvrdio da okolnosti počinjenja terećenog djela uvelike premašuju ionako teške okolnosti svojstvene kaznenim djelima teškog ubojstva iz članka 111. točke 1. KZ/11. Naime, podignutom optužnicom okrivljeniku se stavlja na teret da je na okrutan način ubio žrtvu ČU i to na način da ga je više puta udario sjekirom po glavi i tijelu, kojom prilikom mu je nanio tjelesne ozlijede zbog kojih je trpio jake fizičke bolove i strah te izgubio svijest, a potom je iz puške ispalio metak u glavu žrtve i to kako je naveo "da bude 100% siguran da je mrtav", da bi nakon svega s ciljem prikivanja počinjenog kaznenog djela bacio tijelo žrtve u bunar. Stoga ispravno zaključuje prvostupanjski sud da je istražni zatvor protiv ovog okrivljenika nužan zbog neometanog odvijanja kaznenog postupka jer bi puštanje na slobodu osobe za koju postoji osnovana sumnja da je počinila takvo kazneno djelo imalo za posljedicu stvaranje osjećaja uznemirenosti javnosti, osobito imajući u vidu da je djelo za koje se tereti okrivljenik počinjeno u malom mjestu gdje je stanovnicima poznat okrivljenik i žrtva, što bi u konačnici dovelo do umanjenja ugleda i povjerenja u kazneno pravosuđe. Pritom se ukazuje žalitelju da se neometano odvijanje postupka, kao jedna od pretpostavki za određivanje i produljenje istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08. ostvaruje upravo sprječavanjem uznemiravanja građana. Stoga je u konkretnoj situaciji opravdano dati prednost javnom interesu da okrivljenik ostane u istražnom zatvoru pred njegovim osobnim pravom na slobodu.
9. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 3. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Juriša
