Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-427/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Maje Štampar Stipić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog LZ, zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Kov-46/2024-8 od 10. kolovoza 2024. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 26. rujna 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog LZ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj Kov-46/2024-8 od 10. kolovoza 2024., nakon podignute optužnice protiv okrivljenog LZ zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.) te mu je uračunato vrijeme lišenja slobode od 23. veljače 2024. pa nadalje.
2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je okrivljeni LZ po braniteljici, odvjetnici Kseniji Gržin, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje ukine, podredno preinači na način da istražni zatvor zamijeni jednom ili više mjera opreza.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog LZ, iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika te neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju upire žalitelj kada tvrdi da je izreka pobijanog rješenja nerazumljiva te da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.
6. Osnovana sumnja da je okrivljeni LZ počinio kazneno djelo iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., proizlazi iz dokaza na kojima se podignuta optužnica temelji i to, kako materijalnih, tako i personalnih dokaza čiji sadržaj je ukratko naveden u obrazloženju pobijanog rješenja. Time je, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora. Pritom valja imati u vidu da prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora sudovi nisu ovlašteni ulaziti u ocjenu vjerodostojnosti i prihvatljivosti dokazne snage predloženih dokaza. To je, naime, kao i utvrđivanje pravne oznake kaznenog djela prilikom donošenja prvostupanjske presude, a nakon provedene rasprave, ovlast i zadatak raspravnog suda, u slučaju da optužnica bude potvrđena. Stoga žalbeni navodi kojima žalitelj tumači i ocjenjuje vjerodostojnost pojedinih dokaza nisu od značaja.
6.1. Okrivljeni LZ osporava zakonitost pobijanog rješenja smatrajući da je došlo do povrede pretpostavke nedužnosti, jer sud u pobijanom rješenju "izvodi zaključke o krivnji okrivljenika". Međutim, suprotno ovim navodima, nije došlo do povrede na koju se žalba poziva budući da je u pobijanom rješenju u odnosu na kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., navedeno da je u tijeku kazneni postupak na temelju podignute optužnice, kao i da za navedeno kazneno djelo postoji osnovana sumnja da je počinjeno od strane okrivljenog LZ i to upravo na štetu žrtve DZ. Prema tome, u pobijanom rješenju je izričito i jasno istaknuto da vođenje kaznenog postupka podrazumijeva osnovanu sumnju, a ne krivnju okrivljenika kako to žalba sugerira pa stoga nije moglo doći do povrede pretpostavke nedužnosti.
7. Nadalje i ovaj drugostupanjski sud smatra da postoji takva opasnost od ponavljanja kaznenog djela da jedino istražni zatvor predstavlja prikladnu mjeru sa ciljem onemogućavanja okrivljenika u tome. Prvostupanjski sud se pri tome pravilno poziva na činjenicu da se okrivljeniku u ovom postupku stavlja na teret počinjenje kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., počinjeno na štetu žrtve DZ, da je prethodno višestruko osuđivana osoba i to u čak 11 navrata, pretežito zbog kaznenih djela imovinskog karaktera te da je djelo za koje se tereti u ovom postupku počinio za vrijeme provjeravanja iz prijašnje osude, i da je, prema opisu iz optužnice, iskazao odlučnost u inkriminiranom postupanju, a time i visok stupanj kriminalne volje. Ove okolnosti u međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak o iteracijskoj opasnosti, na koju je nužno reagirati istražnim zatvorom protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
8. Žalbom se tvrdi da ranija osuđivanost ne može biti osnova za produljenje istražnog zatvora. Niti ovaj žalbeni navod ne dovodi u pitanje pravilnost pobijane odluke. Naime, ranija osuđivanost nije jedini argument u prilog nužnosti mjere istražnog zatvora (iako je presudan zbog svoje naglašenosti), već je samo jedna od okolnosti koje sud cijeni prilikom odlučivanja o primjeni istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Budući je prema optužnici okrivljenik osnovano sumnjiv da je počinio kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. i to vremenu provjeravanja iz prijašnje osude, navedeno bez sumnje upućuje na zaključak da prethodne kazne nisu polučile svoj učinak u smjeru odvraćanja ovog okrivljenika od protupravnog ponašanja, kao i na njegovu sklonost činjenju kaznenih djela i neusklađenost njegovog života s pravnim poretkom. Zbog visoke razine te opasnosti za sada se, u žalbi predložene, mjere opreza i istražni zatvor u domu, ne ukazuju kao adekvatan supstitut lišenju slobode okrivljenika.
9. Žalbeni navodi kojima se ističe životna dob žrtve i njegova "kriminalna prošlost", zatim navodi kako je "…prijedlog tužitelja za produljenjem istražnog zatvora nerazumljiv, neobrazložen i manjkav…nelogičnosti postupanja državnog odvjetnika tijekom istrage…" te konačno navodi o tome kako je državni odvjetnik "namjerno ispustio dokaze koji idu u prilog obrani", nisu doveli u sumnju zaključak prvostupanjskog suda o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora po navedenoj zakonskoj osnovi, već potonje evenutalno može predstavljati prigovore koji se mogu istaknuti u odgovoru na optužnicu.
10. Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 26. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović
