Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: II Kž-Us-72/2024-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Maje Štampar Stipić i Slavena Vidmara, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice – specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog TĆ i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 329. stavka 1. točke 3. u vezi s člankom 236. stavkom 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama okrivljenog ĐĆ, okrivljene IĆ, okrivljene LĆ, okrivljene GĆ, okrivljenog UĆ i okrivljenog SĆ, podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kov-Us- iz-83/2024. (Kov-Us-93/2023.) od 14. kolovoza 2024., o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe okrivljenog ĐĆ, okrivljene IĆ, okrivljene LĆ, okrivljene GĆ, okrivljenog UĆ i okrivljenog SĆ kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj Kov-Us-iz-83/2024. (Kov-Us-93/2023.) od 14. kolovoza 2024. nakon podignute optužnice protiv okrivljenog TĆ i drugih, zbog počinjenja kaznenog djela prijevare u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavka 1. točke 3. KZ/11. u vezi s člankom 236. stavkom 1. i 2. KZ/11. pod točkom I. izreke na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog ĐĆ, okrivljene IĆ, okrivljene LĆ, okrivljene GĆ, okrivljenog UĆ i okrivljenog SĆ iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pod točkom II. izreke u istražni zatvor okrivljenicima je uračunato vrijeme oduzimanja slobode, i to: okrivljenom ĐĆ, okrivljenoj IĆ, okrivljenoj LĆ, okrivljenoj GĆ i okrivljenom SĆ od 23. studenog 2022., dok je okrivljenom UĆ uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 1. ožujka 2023. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni ĐĆ po branitelju, odvjetniku Filipu Glumcu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu i ukine istražni zatvor okrivljeniku.

2.1. Protiv pobijanog rješenja žali se i okrivljena IĆ po braniteljici, odvjetnici Jeleni Košutić ,"iz svih žalbenih razloga" s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu i ukine pobijano rješenje te okrivljenicu odmah pusti na slobodu.

2.2. Žalbu je podnijela i okrivljena LĆ po braniteljici, odvjetnici Jadranki Sloković, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu i ukine istražni zatvor određen protiv okrivljenice te da ga zamijeni s mjerama opreza.

2.3. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnijela i okrivljena GĆ po branitelju, odvjetniku Bruni Milinkoviću, bez navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ukine istražni zatvor te da se okrivljenicu odmah pusti na slobodu, podredno da joj se umjesto istražnog zatvora odredi neka od mjera opreza.

2.4. Žalbu protiv pobijanog rješenja podnio je i okrivljeni UĆ po braniteljici, odvjetnici Mariji Cvitanušić, "iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga, a napose zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja" s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da ukine pobijano rješenje, podredno da isto preinači i odredi okrivljeniku blaža mjera.

2.5. Protiv navedenog rješenja žali se i okrivljeni SĆ po braniteljici, odvjetnici Mariji Grbavac, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom drugostupanjskom sudu da ukine istražni zatvor okrivljeniku.

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da i nadalje postoje uvjeti za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog ĐĆ, okrivljene IĆ, okrivljene LĆ, okrivljene GĆ, okrivljenog UĆ i okrivljenog SĆ po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Jednako tako, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se svrha zbog koje je istražni zatvor određen i do sada primjenjivan ne može zamijeniti blažim mjerama.

6. U pobijanom rješenju prvostupanjskog suda izneseni su jasni, određeni i dostatni razlozi, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud u pogledu postojanja opće i posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, kao i u pogledu nesvrhovitosti primjene blažih mjera, u odnosu na sve okrivljenike, te nisu osnovani svi žalbeni navodi koji ukazuju na suprotno.

6.1. Prije svega nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju upire u žalbi okrivljeni ĐĆ, kada navodi da prvostupanjski sud u pobijanoj odluci nije dao valjane i obrazložene razloge za postojanje osobitih okolnosti za koje nalažu primjenu mjere istražnog zatvora iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Naime, prvostupanjski sud je u odnosu na sve okrivljenike dao valjane i dostatne razloge za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

7. Nisu u pravu okrivljenici kada tvrde da je u pobijanom rješenju činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Navedeno iz razloga, jer je prvostupanjski sud iznio za svakog okrivljenika ponaosob konkretne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora, kao što je opisao i okolnosti na kojima se temelji opasnost iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. koje u odnosu na okrivljenike nisu protekom vremena izgubile na svom značaju.

7.1. U odnosu na postojanje osnovane sumnje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako osnovana sumnja za počinjenje kaznenih djela proizlazi iz dokaza na kojima se temelji podignuta optužnica, a koji su pravilno pobrojani pod točkom 4.1. obrazloženja pobijanog rješenja, čime je ispunjena opća pretpostavka za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora.

7.2. Nadalje, kada se analiziraju težina, okolnosti i način počinjenja kaznenih djela u sastavu ovog zločinačkog udruženja, koji se ogledaju u tome da su okrivljenici osnovano sumnjivi da bi se lažno predstavljali kao policijski službenici osobama starije životne dobi od kojih su uzimali novac i zlatni nakit kako bi ''provjerili radi li se o pravom novcu'' pod krinkom da provode ''istragu protiv djelatnika banke zbog stavljanja u optjecaj krivotvorenih novčanica na njihovu štetu'' te im izdavali ''potvrde'' kojima će u Financijskoj agenciji zamijeniti taj novac za pravi i time oštetili velik broj osoba u kratkom inkriminiranom razdoblju, ocjena je i drugostupanjskog suda kako je ispravno prvostupanjski sud zaključio da kod svih okrivljenika postoji iskazana bezobzirnost, drskost i upornost u protupravnom postupanju. Stoga, sve navedeno upućuje na postojanje stvarne i konkretne opasnosti od ponavljanja kaznenih djela koja je takvog intenziteta da se može prevenirati isključivo istražnim zatvorom kao najstrožom mjerom.

7.3. Pored navedenog, valja istaknuti kako su svi okrivljenici višestruko osuđivane osobe, kako na uvjetne osude tako i na bezuvjetne kazne zatvora, zbog različitih kaznenih djela pretežito imovinskog karaktera, činjenjem kojih očigledno dolaze do potrebnih materijalnih sredstava, pa je u konkretnom slučaju njihovo protupravno ponašanje progrediralo te se zasigurno ne može govoriti o izoliranom slučaju u inače uzornom ponašanju. Suprotno tome, dosadašnji život ovih okrivljenika upućuje na sukobljavanje sa zakonom, kao i da izrečene sankcije očito nisu utjecale na okrivljenike da se suzdrže od daljnjih činjenja kaznenih djela. Stoga, nisu osnovani žalbeni navodi okrivljenog ĐĆ, okrivljene IĆ, okrivljene LĆ i okrivljenog SĆ kojima pokušavaju minorizirati svoju raniju višestruku osuđivanost, jer je to tek jedna od okolnosti koje pojačavaju opravdanost prognoze o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenih djela kod ovih okrivljenika, a poglavito imovinskih kaznenih djela koje im se i ovdje stavlja na teret.

8. Cijeneći okolnosti opisane pod točkom 7.1. i 7.2. ovog rješenja nisu u pravu okrivljena IĆ, okrivljena LĆ, okrivljena GĆ, okrivljeni UĆ i okrivljeni SĆ, koji opetovano predlažu zamjenu istražnog zatvora blažim mjerama, a posebno okrivljeni SĆ koji tvrdi da prvostupanjski sud nije dao jasne i dostatne razloge temeljem kojih je isključena primjena blaže mjere kojom bi se postigla svrha istražnog zatvora, a time da je počinjena bitna povreda iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., kao i da je povrijeđena odredba iz članka 95. ZKP/08., pozivajući se pritom na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske II Kž-40/2012. i II Kž-124/2013. Međutim, suprotno iznesenim navodima drugostupanjski sud bitnu povredu odredaba kaznenog postupka u pobijanom rješenju nije našao, kao što nema niti povrede članka 95. ZKP/08., kako to neosnovano tvrdi okrivljeni ŽĆ, jer je prvostupanjski sud imao u vidu načelo supsidijarnosti primjene mjere istražnog zatvora, te propitao mogućnost primjene blaže mjere, no zbog svih okolnosti na strani ovih okrivljenika ispravno je zaključio da je njihova primjena isključena. U odnosu na pozivanje na prethodno citirane odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, drugostupanjski sud napominje kako takvo pozivanje nije osnovano, jer se ne radi o istovjetnim situacijama.

9. Nadalje, okrivljeni ĐĆ, okrivljena IĆ, okrivljena LĆ, okrivljena GĆ i okrivljeni UĆ opetovano ističu povredu načela razmjernosti, isticanjem duljine dosadašnjeg boravka u istražnom zatvoru. Međutim, prema ocjeni drugostupanjskog suda, načelo razmjernosti nije povrijeđeno, uzimajući u obzir u skladu s člankom 122. stavkom 2. ZKP/08. razmjer između težine kaznenih djela za koja su okrivljenici osnovano sumnjivi, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju potvrđivanja optužnice, kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu nisu iscrpljeni rokovi maksimalnog trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.

10. Nije osnovan ni ponovljeni žalbeni navod okrivljene LĆ kojim se posredno upire na povredu tzv. dinamičkog pristupa, na povredu kojeg principa posredno upire i okrivljeni SĆ ističući da razlozi koji su dostani za određivanje istražnog zatvora, nisu nikako dostatni i za njegovo produljenje. Naime, ocjena je drugostupanjskog suda, imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor, da u konkretnom slučaju nije povrijeđen tzv. dinamički princip, jer sve prednje opisane okolnosti u svojoj ukupnosti nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja istražnog zatvora.

11. Nije u pravu okrivljena IĆ kada ističe i povredu načela pretpostavke nedužnosti u žalbi, budući da se na više mjesta ističe da je počinjenje kaznenih djela na razini osnovane sumnje.

12. Drugostupanjski sud ne nalazi osnovanim žalbeni navod ĐĆ, da je prvostupanjski sud okolnosti iz koji izvodi opasnost od ponavljanja kaznenog djela iznio skupno u odnosu na sve okrivljenike, jer je uvidom u pobijano rješenje razvidno da je prvostupanjski sud jasno konkretizirao u odnosu na svakog okrivljenika ponaosob kriminalnu količinu kroz točan broj kaznenih djela, koji se stavlja svakom okrivljeniku posebno na teret, te pojedinačno pribavljenu imovinsku korist u točnom iznosu.

13. Nadalje, drugostupanjski sud ponovno otklanja kao neosnovane žalbene navode okrivljenog ĐĆ, okrivljene IĆ, okrivljene LĆ, okrivljene GĆ i okrivljenog UĆ kojima se ukazuje na njihovo roditeljstvo i obiteljske prilike, jer su te okolnosti bez utjecaja na ocjenu o postojanju opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

14. Nije upravu okrivljeni ĐĆ kada inzistira na tvrdnji da prvostupanjski sud pri donošenju pobijanog rješenja nije u dostatnoj mjeri cijenio činjenicu da je u odnosu na okrivljenika doneseno pravomoćno rješenje o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora. Naime, donošenje pravomoćnog rješenja o izdržavanju kazne u drugom predmetu nije zapreka za donošenje rješenja o produljenju istražnog zatvora, jer istražni zatvor u ovom kaznenom predmetu ima prednost pred izvršenjem kazne zatvora, slijedom čega dok postoji potreba za njegovom daljnjom primjenom isto ne predstavlja valjani pravni temelj za ukidanje istražnog zatvora.

15. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da kvaliteta i značaj iznesenih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv ovih optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. upućuju na zaključak da se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji ne može ostvariti njegovom zamjenom blažim mjerama, a njegovo je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.

16. Kako žalba nije osnovana, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s člankom 494. stavkom 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu 24. rujna 2024.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović