Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-417/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Maje Štampar Stipić i Slavena Vidmara, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog MR i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. i drugih Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 53/91., 39/92., 91/92., 31/93. – pročišćeni tekst, 35/93. – ispravak, 108/95., 16/96. – pročišćeni tekst i 28/96., dalje: OKZRH), odlučujući o žalbi okrivljenog LR podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Kov-Rz-5/2024-5 od 9. rujna 2024. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog LR kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem nakon podignute optužnice protiv okrivljenog MR i drugih, zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavka 1. i drugih OKZRH, na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog LR iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Pod točkom II izreke u istražni zatvor okrivljenom LR je uračunato vrijeme lišenja slobode od 20. lipnja 2023. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni LR po branitelju odvjetniku Davoru Bestvini, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog LR po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. Jednako tako, s pravom prvostupanjski sud zaključuje kako se mjera istražnog zatvora ne može zamijeniti nekom blažom mjerom.
6. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika te neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju upire žalitelj.
7. U odnosu na postojanje osnovane sumnje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako ista proizlazi iz dokaza na kojima se temelji podignuta optužnica, čime je utvrđeno postojanje temeljnog uvjeta za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. Stoga, nisu osnovani žalbeni navodi okrivljenika kojima upire na nevjerodostojnost iskaza svjedoka NR i TR budući da to nisu jedini dokazi na kojima se temelji postojanje osnovane sumnje niti je sud ovlašten ulaziti u ocjenu vjerodostojnosti dokaza kod odlučivanja o primjeni mjere istražnog zatvora.
8. Nadalje, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da opasnost da će okrivljeni LR u slučaju puštanja na slobodu pobjeći proizlazi iz činjenice da okrivljenik ima pored hrvatskog državljanstva, i državljanstvo Republike Srbije gdje je ranije imao prijavljeno prebivalište te u koju bi državu mogao otići samo s osobnom iskaznicom koja se okrivljeniku ne može oduzeti. Pri tome, protivno žalbenim navodima okrivljenika, ta okolnost nije jedina na kojoj se temelji opasnost iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., kada se ima u vidu težina kaznenog djela za koje je okrivljenik osnovano sumnjiv i propisana kazna koje predstavljaju značajan motiv okrivljeniku za bijeg u cilju izbjegavanja kaznenopravne odgovornosti.
9. Unatoč tome što je okrivljenik prijavio sudu svoju adresu prebivališta u [adresa] time nije doveden u pitanje zaključak o postojanju opasnosti od bijega okrivljenika kada se imaju u vidu okolnosti na kojima se temelji istražnozatvorska osnova iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. Jednako tako, nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja žalbeni navodi da je okrivljenik uhićen na temelju europskog uhidbenog naloga, te da se nije krio, kao i navodi o njegovim novčanim primanjima i međudržavnom sporazumu s Republikom Srbijom, s kojom državom okrivljenik tvrdi da nema nikakve veze, jer sve te okolnosti ne umanjuju opasnost od bijega koja na strani okrivljenika nedvojbeno postoji, osobito kada se ima u vidu da je okrivljenik zbog nedostupnosti uhićen u konačnici na temelju europskog uhidbenog naloga.
10. Kada se sagledaju činjenica da okrivljenik ima državljanstvo Republike Srbije, da s Republikom Hrvatskom nema nikakvih veza budući da je svoju adresu u Republici Hrvatskoj odjavio te prijavio prebivalište u [adresa], kao i visina zaprijećene zatvorske kazne za kazneno djelo zbog kojeg je osnovano sumnjiv, po ocjeni drugostupanjskog suda te okolnosti po svojoj kvaliteti i značaju ne opravdavaju zamjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. jamstvom niti drugom blažom mjerom koju predlaže žalitelj.
11. Dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora okrivljeniku nije povrijeđeno načelo razmjernosti kada se ima u vidu razmjer između težine kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju potvrđivanja optužnice i utvrđenja krivnje i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08. s obzirom na to da je kazna zatvora propisana prema OKZRH za kazneno djelo za koje se okrivljenik tereti izjednačena s dugotrajnim zatvorom sukladno stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske pa se primjenjuju rokovi iz članka 133. stavka 1. točke 6. ZKP/08. Pri tome, vrijeme provedeno u ekstradicijskom pritvoru nije od utjecaja na rokove trajanja istražnog zatvora, već se to vrijeme uračunava u eventualno izrečenu kaznu zatvora kako i sam žalitelj navodi.
12. Slijedom svega navedenog, žalba nije osnovana, a ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
U Zagrebu 24. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović
