Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: II Kž-415/2024-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Maje Štampar Stipić i Slavena Vidmara, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice – specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog PI, zbog kaznenog djela iz članka 192. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 11/03., 190/03., 105/04., 84./05., 71/06. – dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, broj Kvm-62/2020-6 od 2. kolovoza 2024. o ukidanju mjera opreza nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 24. rujna 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog PI, zbog kaznenog djela spolnog odnošaja s djetetom iz članka 192. stavka 1. KZ/97., na temelju članka 123. stavka 1. točke 8. (ispravno ima stajati na temelju članka 98. stavka 6.) Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. - dalje: ZKP/08.), ukinute mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 4. i 5. ZKP/08.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, bez navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači pobijano rješenje na način da protiv okrivljenog PI odredi mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 4. i 5. ZKP/08., a podredno ukine pobijano rješenje i vrati na ponovno odlučivanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Suprotno žalbenim prigovorima, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je protiv optuženog PI ukinuo mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 4. i 5. ZKP/08. i to: zabrane približavanja žrtvama RI i DI, kao i članovima njihovim obitelji te svećenicima UI i LI na razdaljinu ispod 100 metara, kao i zabrane uspostavljanja i održavanja veze sa žrtvama RI i DI i njihovim obiteljima te svećenicima UI i LI na bilo koji način, izravno ili neizravno, a koje mjere opreza su određene kao zamjena za istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 2. ZKP/08., nakon što je zaključio da više ne postoje zakonski uvjeti za njihovu daljnju primjenu.

5. Naime, člankom 98. stavkom 1. ZKP/08., propisano je da je mjere opreza iz stavka 2. tog članka, moguće odrediti u slučaju kad postoje okolnosti iz članka 123. ZKP/08. zbog kojih je moguće odrediti istražni zatvor te ako se ista svrha može ostvariti mjerama opreza. Nadalje, odredbom članka 98. stavka 6. ZKP/08., određeno je da mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude, odnosno do njene pravomoćnosti, sve ovisno o tome u odnosu na koje okolnosti su određene, odnosno koju postojeću opasnost kao posljedicu tih okolnosti valja prevenirati.

6. Prvostupanjski sud je po utvrđenju da su u istrazi ispitane svjedokinje – žrtve RI i AI, kao i svjedoci UI i LI pravilno zaključio, da su prestali postojati razlozi iz članka 123. stavka 1. točke 2. ZKP/08., odnosno prestala je postojati opasnost od utjecaja na navedene svjedoke, što je bio preduvjet za primjenu mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točke 4. i 5. ZKP/08.

7. Pravilnost pobijane odluke utemeljene na ovakvom obrazloženju nije dovedena u sumnju žalbenim navodima kojima se ukazuje kako i nadalje egzistiraju okolnosti koje upućuju na potrebu daljnje primjene određenih mjera opreza, jer se očekuje da će svjedokinje - žrtve RI i DI, kao i svjedoci UI i LI biti ispitani i na raspravi u kontradiktornom postupku, pa u međuvremenu PI može utjecati na njih u smislu davanja iskaza, budući da žrtve poznaje dugi niz godina i ima njihove brojeve mobilnih telefona, dok je sa svjedocima UI i LI povezan svećeničkim zvanjem, pa može utjecati i na njih kako bi dali povoljniji iskaz na raspravi pred sudom.

7.1. Naime, postojanje koluzijske opasnosti, procjenjuje se u odnosu na svjedoke koji tek imaju iskazivati u postupku, pa kako su prethodno imenovani svjedoci svoje iskaze dali tijekom istrage, ne može se više govoriti o opasnosti od utjecaja na njihove iskaze. Navedenom je potrebno dodati i da će iskazi tih svjedoka, kao i eventualne razlike u njihovim iskazima, kako u odnosu na druge izvedene dokaze, tako i međusobno, biti predmet ocjene od strane raspravnog vijeća. Pored navedenog, državni odvjetnik niti u svom prijedlogu, niti u žalbi ne konkretizira eventualne druge svjedoke koji u dosadašnjem tijeku postupka nisu ispitani, a u odnosu na koje smatra da postoji koluzijska opasnost.

8. Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima državnog odvjetnika nije dovedena u sumnju pravilnost pobijanog rješenja, time da ni ispitivanjem istog, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., nisu utvrđene povrede na čije postojanje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 24. rujna 2024.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović