Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-Us-42/2024-7
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Snježane Hrupek-Šabijan, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i mr.sc. Zorislava Kaleba, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog TC i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama okrivljenog TC, okrivljenog OC i okrivljenog BC, podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Kv I-Us-5/2024. (Kov-Us-1/2024.) od 1. ožujka 2024. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2024.,
r i j e š i o j e
Odbijaju se žalbe okrivljenog TC, okrivljenog OC i okrivljenog BC kao neosnovane.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem nakon podignute optužnice protiv okrivljenog TC i drugih, zbog počinjenja teških kaznenih djela protiv opće sigurnosti u sastavu zločinačkog udruženja - dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavka 1. u vezi s člankom 222. stavkom 1. i člankom 329. stavkom 1. točkom 4. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog TC, okrivljenog OC i okrivljenog BC iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. te je određeno da isti ima trajati i nadalje.
2. Protiv tog rješenja okrivljeni TC je podnio žalbu po braniteljici, odvjetnici Vedrani Belin, "iz svih zakonom dopuštenih razloga, a osobito zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. te zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja", s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "prihvati žalbu i pobijano rješenje preinači na način da ukine istražni zatvor protiv optuženika i naloži jednu od blažih mjera sukladno ZKP/08.".
2.1. Okrivljeni TC je osobno podnio dopunu žalbe koja se razmatra kao i žalba braniteljice okrivljenog TC jer je sadržajno u vezi s navodima žalbe.
2.2. Žalbu je podnio i okrivljeni OC, po branitelju, odvjetniku Željku Gulišiji, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "prihvati žalbu i ukine istražni zatvor okrivljeniku te po potrebi odredi adekvatnu mjeru opreza".
2.3. Žali se i okrivljeni UC, po branitelju odvjetniku Tomislavu Siliću, "zbog svih zakonom dopuštenih razloga, a poglavito zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja", s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "prihvati žalbu i ukine istražni zatvor okrivljeniku te po potrebi odredi adekvatnu mjeru opreza".
3. Spis je sa žalbama u skladu sa člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nisu osnovane.
5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog TC, okrivljenog OC i okrivljenog BC po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Jednako tako, u pravu je prvostupanjski sud da se svrha istražnog zatvora ne može ostvariti blažim mjerama.
5.1. Nije u pravu okrivljeni TC kada upire na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. navodeći da je pobijano rješenje proturječno jer je u obrazloženju pogrešno napisano ime okrivljenika. Naime, iz izreke pobijanog rješenja jasno proizlazi kako je istražni zatvor produljen protiv okrivljenog TC, a isto tako proizlazi i iz obrazloženja pobijanog rješenja, dok očita omaška u pisanju prezimena okrivljenika u obrazloženju rješenja ne čini rješenje proturječnim niti dovodi u pitanje njegovu pravilnost i zakonitost.
5.2. Jednako tako, nisu osnovani navodi okrivljenog TC izneseni u dopuni žalbe kojima upire da nisu poštovani rokovi za odlučivanje o istražnom zatvoru svakih dva mjeseca u skladu s člankom 131. stavkom 3. ZKP/08. jer da je posljednje produljenje istražnog zatvora bilo 4. siječnja 2024. Naime, rok od dva mjeseca računa se od pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru u skladu s članku 131. stavkom 3. ZKP/08., a posljednje rješenje je pravomoćno 25. siječnja 2024. kada je odlučeno, između ostalih, o žalbi okrivljenog TC rješenjem Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske broj II Kž-Us-9/2024-5 te je nakon toga, u propisanom roku, doneseno pobijano rješenje od 1. ožujka 2024. Međutim, u pravu je okrivljeni TC da postupanje prvostupanjskog suda nakon donošenja pobijanog rješenja nije bilo žurno iako je riječ o istražnozatvorskom predmetu, jer je taj predmet dostavio drugostupanjskom sudu radi odlučivanja o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja o produljenju istražnog zatvora tek nakon više od tri mjeseca, i to bez urednih potvrda o dostavi zbog čega do otklanjanja tog propusta Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nije mogao odlučiti o žalbi. Međutim taj propust prvostupanjskog suda ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.
6. U odnosu na postojanje osnovane sumnje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako dostatan stupanj vjerojatnosti da su okrivljenici počinili kaznena djela za koja se terete, proizlazi iz dokaza na kojima se temelji podignuta optužnica, a koje je prvostupanjski sud naveo pod točkom 14. pobijanog rješenja. Stoga, nisu osnovani žalbeni navodi okrivljenog OC i okrivljenog BC kojima osporavaju vjerodostojnost dokaza na kojima se temelji podignuta optužnica, te navodi okrivljenog BC kojima osporava pravnu kvalifikaciju terećenog kaznenog djela, budući da prvostupanjski ni drugostupanjski sud nisu ovlašteni ocjenjivati vjerodostojnost dokaza ni pravnu kvalifikaciju u ovome stadiju postupka, već je navedeno u nadležnosti raspravnog vijeća koje će o tome odlučivati po završetku dokaznog postupka ako optužnica bude potvrđena.
7. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da opasnost od ponavljanja kaznenih djela na strani okrivljenog TC, okrivljenog OC i okrivljenog BC, proizlazi iz načina i okolnosti počinjenja kaznenih djela, na način da su okrivljenici iskazali iznimnu organiziranost i upornost u protupravnom postupanju u okviru zločinačkog udruženja, pri čemu su oštećenicima, motivirani osvetom, prouzročili štetu od najmanje 160.000 eura te doveli u opasnost živote drugih ljudi i imovinu. Uz to, okrivljeni TC i okrivljeni UC su ranije osuđivani zbog počinjenja kaznenih djela s elementima nasilja, uslijed čega ranije osude očigledno nisu utjecale na ove okrivljenike u pravcu postizanja njihovog društveno prihvatljivog ponašanja. Stoga, nisu osnovani žalbeni navodi okrivljenog TC da se radi o kaznenim djelima koja je počinio kao mlađi punoljetnik te da se radi o kaznenim djelima različitima od onoga za koje je sada osnovano sumnjiv, kao ni navodi okrivljenog BC da je činjenica da je osuđivan "paušalna" tvrdnja.
7.1. Dakle, kada se imaju u vidu sve izložene okolnosti, iskazana upornost i organiziranost okrivljenog TC, okrivljenog OC i okrivljenog BC, kriminalna količina i težina te motiv za počinjenje kaznenih djela za koja su okrivljenici osnovano sumnjivi, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da bi okrivljenici u slučaju puštanja na slobodu mogli počiniti slično ili teže kazneno djelo.
8. Pri tome, protivno žalbenim navodima okrivljenog BC, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava. Naime, pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu primjene mjere istražnog zatvora te je određivanje istražnog zatvora, razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.
9. Nadalje, u pravu je okrivljeni UC kada u žalbi navodi da način i okolnosti počinjenja kaznenog djela iz kojih proizlazi postojanje opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. nisu dokazani, jer je prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora dostatno da su te okolnosti utvrđene na razini osnovane sumnje što je ostvareno, a dokazivat će se na raspravi ako optužnica bude potvrđena. Jednako tako, s obzirom na sve naprijed utvrđene osobite okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. na strani okrivljenog OC, nije od utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja njegova kaznena neosuđivanost, kao ni priznanje počinjenja kaznenog djela okrivljenog TC, koje ne otklanja utvrđenu opasnost od počinjenja novih kaznenih djela zbog koje je produljen istražni zatvor.
10. Slijedom navedenog, s pravom je prvostupanjski sud zaključio da se istražni zatvor ne može zamijeniti mjerama opreza kako to predlažu okrivljenici u žalbama jer se mjere opreza ne nalažu kao dostatna garancija za preveniranje intenziteta utvrđene opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
11. Protivno žalbenim navodima okrivljenog TC, okrivljenog OC i okrivljenog BC, dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora nije došlo do povrede načela razmjernosti. Naime, kada se u skladu s člankom 122. stavkom 2. ZKP/08. uzme u obzir razmjer između težine kaznenih djela za koja su okrivljenici osnovano sumnjivi, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju potvrđivanja optužnice i utvrđenja krivnje, kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da načelo razmjernosti nije dovedeno u pitanje te ne prijeti ni iscrpljivanje rokova trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.
11.1. Stoga, trenutne životne okolnosti okrivljenog BC koje naglašava u žalbi, protek vremena od inkriminiranog kaznenog djela te žalbeni navod okrivljenog TC da optužnica još nije potvrđena ne dovode u pitanje načelo razmjernosti jer prilikom odlučivanja o primjeni mjere istražnog zatvora te okolnosti nisu odlučne u smislu članka 122. stavka 2. ZKP/08. i ne utječu na opstojnost istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
12. Kako žalbe nisu osnovane, a pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 17. rujna 2024.
Predsjednica vijeća:
Snježana Hrupek-Šabijan
