Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-395/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Snježane Hrupek-Šabijan, predsjednice vijeća te dr. sc. Lane Petö Kujundžić i Zorislava Kaleba članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog RĐ, zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi sa člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 107/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 19. srpnja 2024., broj: Kv-I-49/2024-4 (K-11/2024.) o produljenju mjera opreza tu tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2024.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog RĐ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici od 19. srpnja 2024., broj: Kv-I-49/2024-4 (K-11/2024.), u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog RĐ, zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi sa člankom 34. KZ/11. pod točkom I. izreke, na temelju članka 98. stavka 7. u vezi sa člankom 98. stavkom 1. i 2. točkama 4. i 5. u vezi sa člankom 123. stavkom 1. točkom 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09. i 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. , 126/19., 80/22. i 36/24. - dalje: ZKP/08.), produljene su mjere opreza zabrane približavanja žrtvi ŠĐ, rođenom **.**.1977., s prebivalištem u [adresa], na razdaljinu ne manju od 100 metara i zabrana uspostavljanja i održavanja izravne ili neizravne veze sa žrtvom ŠĐ. Istim rješenjem pod točkom II. izreke, na temelju članka 98. stavka 7. ZKP/08. određeno je da mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude, a sud će svaka dva mjeseca, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja ispitati postoji li još potreba za mjerama opreza. Pod točkom , na temelju članka 100. stavka 1. i 2. ZKP/08. izvršavanje mjera opreza povjereno je Policijskoj upravi zagrebačkoj, Policijskoj postaji Zaprešić. Istim rješenjem pod točkom IV. izreke optuženik je upozoren da će se u slučaju nepridržavanja izrečenih mjera opreza iste zamijeniti istražnim zatvorom. Pod točkom V. izreke, na temelju članka 98. stavka 7. ZKP/08. prema optuženom RĐ ukinuta je primjena mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. i to: - obveza redovitog javljanja PP Zaprešić svakog prvog ponedjeljka u mjesecu
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi RĐ po branitelju, odvjetniku Ivici Vegi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede Kaznenog zakona s prijedlogom Visokom kaznenom sudu da pobijano rješenje preinači na način da ukine primjenu mjera opreza optuženiku.
3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prije svega, iako u uvodu optuženik kao žalbenu osnovu ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, istu daljnjim navodima žalbe ne konkretizira niti obrazlaže u čemu bi se ona sastojala, pa time sadržajno proizlazi da se ustvari žalba podnosi samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Pobijano rješenje ispitano je i sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP08. i pritom nije utvrđeno da bi bila počinjena neka druga povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Osporavajući pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o daljnjoj potrebi za primjenom mjera opreza optuženik ističe, da se unazad dvije godine uredno pridržava izrečenih mjera u cijelosti. Međutim, ta nesporna činjenica ne čini upitnom svrhovitost njihove daljnje primjene kako se to sugerira u žalbi, već naprotiv, ukazuje da su valjano optuženiku kako određene, tako i produljivane mjere opreza i to u vrsti i opsegu kojemu su mu bile izrečene, jer su iste do sada polučile svoju svrhu, pri čemu su sada valjano produljene u suženom opsegu, imajući u vidu i trajanje mjera i pridržavanje istih. U protivnom bi iste bile zamijenjene istražnim zatvorom.
6.1. Nastavno na navedeno, argumentacija koju optuženik nadalje iznosi u žalbi; da se u dvije godine između oštećenog ŠĐ i optuženog RĐ nije dogodilo "ama baš ništa", nikakav kontakt, niti pokušaj uspostavljanja ili održavanja veze, te da su na raspravi sjedili jedan pored drugoga bez ikakvog incidenta, što sve po optuženiku ukazuje da su mjere izgubile svoju svrhu, ne dovodi s uspjehom u pitanje ocjenu o valjanosti pobijanog rješenja. Naime, s obzirom na način počinjenja, iskazanu upornost i visok stupanj kriminalne volje (nožem zadao više ozljeda žrtvi u predjelu abdomena, vrata, podlaktice, stijenke prsnog koša u području lijevog rebrenog luka), kao i osobine ličnosti optuženika (vještak psihijatar naveo da je optuženiku dijagnosticiran kodificirani posttraumatski stresni i poremećaj i mješovit poremećaj ličnosti), uz raniju prekršajnu kažnjavanost zbog prekršaja protiv javnog reda i mira, to i drugostupanjski sud nalazi da tako nedvojbeno utvrđena opasnost od ponavljanja djela i nadalje postoji, međutim a uvažavajući načelo supsidijarnosti, može se umjesto istražnim zatvorom i nadalje uspješno otklanjati mjerama opreza, citiranim u točki 1. obrazloženja ovog rješenja.
6.2. Vezano uz navedeno, optuženik je od strane Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske zatražio u žalbi pojašnjenje navoda prvostupanjskog suda koji glasi: "Iz svega navedenog proizlazi da i dalje postoje posebne okolnosti koje ukazuju na opasnost od ponavljanja odnosno dovršetka kaznenog djela, pa time i na postojanje zakonske osnove za istražni zatvor iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08." tvrdeći da mu nije jasan te da je je prvostupanjski sud proturječno obrazložio posebne okolnosti. Ovdje valja istaći da žalitelj očigledno gubi iz vida da je za uvjet za primjenu mjera opreza, postojanje pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora, pa u tom smislu ovaj sud nikakvo proturječje u pobijanom rješenju nije našao, već suprotno tome nalazi ispravna utvrđenja prvostupanjskog suda koji se pravilno rukovodio odredbom članka 98. ZKP/08., te je za svoju odluku dao na zakonu osnovane, valjano obrazložene i neproturječne razloge.
6.3. Naime, odredbom članka 98. ZKP/08. propisano je da sud može odrediti jednu ili više mjera opreza iz članka 98. stavka 2. ZKP/08. uz kumulativno ispunjenje dvije pretpostavke, a to su: (1) postojanje okolnosti iz članka 123. ZKP/08. zbog kojih je moguće odrediti istražni zatvor ili je istražni zatvor već određen i (2) ako se ista svrha može ostvariti mjerom opreza. To znači da mjera opreza u svojoj suštini predstavlja zamjenu za istražni zatvor, a koja se primjenjuje onda kada se tom mjerom, blažom u odnosu na istražni zatvor, može postići ista svrha. Stoga je za primjenu mjere opreza nužno, kao prvo, utvrditi postojanje pretpostavki istražnog zatvora i to, kako opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., tako i posebnih pretpostavki koje se odnose na jednu ili više zakonskih osnova propisanih člankom 123. stavkom 1. točkama 1. do 4. ZKP/08. Nakon toga sud je dužan, na temelju odredbe članka 98. stavka 1. ZKP/08., ocijeniti bi li se ista svrha koja bi se postigla primjenom mjere istražnog zatvora mogla s uspjehom ostvariti primjenom blaže mjere, tj. mjerom opreza ili više njih.
7. Kako se svi daljnji navodi odnose na polemiziranje sa do sada izvedenim dokazima, a koje je usmjereno na dokazivanje da je optuženik postupao u nužnoj obrani, to ih ovaj sud nije razmatrao jer predstavljaju ocjenu dokaza i iznošenje obrane. Naime, ovdje je zadaća kako prvostupanjskog tako i drugostupanjskog suda utvrditi proizlazi li iz prikupljenih dokaza dostatan stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, što je prvostupanjski sud i učinio, a ocjenu tih dokaza dati će raspravni sud nakon provedenog kontradiktornog postupka, tijekom kojeg će optuženik imati prilike iznijeti ove žalbene navode.
8. Imajući u vidu sve prethodno navedeno, a posebice cijeneći okolnost da se radi o vrstama mjera koje nisu ni po čemu tegobne za okrivljenika u ograničavanju njegovih prava, osnovanost pobijanog rješenja nije dovedena u pitanje svim iznesenim žalbenim navodima optuženika, te je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
U Zagrebu 17. rujna 2024.
Predsjednica vijeća:
Snježana Hrupek-Šabijan
