Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-408/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Snježane Hrupek-Šabijan, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i mr.sc. Zorislava Kaleba, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog CH i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 153. stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18.,129/19. i 84/21. dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog CH podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, broj Kv I- 66/2024. od 21. kolovoza 2024. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog CH kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog CH i optuženog GH, zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 153. stavkom 1. KZ/11. i drugih, na temelju članka 130. stavka 2. i članka 124. stavka 1. u vezi s člankom 123. stavkom 1. točkom 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog CH te je određeno da isti ima trajati i nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi CH po branitelju, odvjetniku Hrvoju Braliću, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavaka 1., 2. i 3. ZKP/08. te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu i ukine pobijano rješenje, a podredno preinači na način da se istražni zatvor zamijeni mjerama opreza.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog CH iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i iz kojih razloga nije moguća njegova zamjena blažim mjerama. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. i članka 468. stavka 2. ZKP/08. na koje upire optuženik u žalbi.
6. Naime, osnovana sumnja da je optuženik počinio inkriminirana mu kaznena djela proizlazi iz potvrđene optužnice i dokaza na kojima se ista temelji, a kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio pod točkom 13. obrazloženja pobijanog rješenja. Stoga, nije u pravu optuženik kada u žalbi navodi da je povrijeđena odredba članka 124. stavka 3. ZKP/08. te je postojanje osnovane sumnje utvrđeno na dostatnoj razini na temelju činjenice da je optužnica potvrđena. Pri tome, žalbeni navodi optuženika da su u međuvremenu izvedeni novi dokazi koji upućuju da nema osnovane sumnje, ne dovode u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda jer će se vjerodostojnost svakog dokaza pojedinačno i u ukupnosti preispitivati po završetku dokaznog postupka prilikom odlučivanja o krivnji optuženika, dok sud nije na to ovlašten u ovome stadiju postupka.
7. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da na strani optuženog CH i nadalje egzistira opasnost od ponavljanja kaznenih djela, i to unatoč njegovoj ranijoj neosuđivanosti za kaznena djela, koju je okolnost prvostupanjski sud uzeo u obzir pod točkom 13.1. obrazloženja pobijanog rješenja. Ta opasnost proizlazi iz načina i okolnosti počinjenja kaznenih djela za koja je optuženik prema potvrđenoj optužnici osnovano sumnjiv, kojima je optuženik iskazao značajan stupanj upornosti i bezobzirnosti u protupravnom postupanju na štetu vlastitog djeteta. Dakle, kada se imaju u vidu duljina inkriminiranog razdoblja, kao i brojnost protupravnih radnji, iste upućuju na postojanje iznimno značajne kriminalne količine optuženikovog protupravnog postupanja, a time i na konkretnu i razborito predvidivu opasnost da će optuženik, u slučaju puštanja na slobodu ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo. 8. Pri tome, u konkretnom slučaju nije povrijeđen tzv. "dinamički pristup" na koju povredu upire optuženik u žalbi kada navodi da prvostupanjski sud samo ponavlja iste okolnosti na kojima temelji postojanje istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Naime, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika zbog postojanja opasnosti od ponavljanja kaznenih djela te sve prednje opisane okolnosti koje upućuju na navedenu opasnost, u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja istražnog zatvora, a niti je utvrđeno da bi prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora, postupio na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika. Jednako tako, "promijenjene" okolnosti na koje se poziva optuženik u žalbi, da je oštećenica u međuvremenu odselila iz zajedničkog doma, te da je punoljetna i ima partnera ne umanjuju postojanje opasnosti ponavljanja kaznenih djela, dok izjava oštećenice od 16. srpnja 2024. nije od odlučnog značaja jer sud prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora ne ocjenjuje njezinu vjerodostojnost.
9. Razmatrajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se utvrđena opasnost od ponavljanja djela na strani optuženika, može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a za koji zaključak je dao jasne i dostatne razloge. Stoga, suprotno žalbenim navodima optuženika ista svrha se ne bi mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora mjerama opreza koje predlaže.
10. Dosadašnjim boravkom optuženika u istražnom zatvoru nije došlo do povrede načela razmjernosti jer je prvostupanjski sud u skladu s člankom 122. stavkom 2. ZKP/08. vodio računa o razmjeru između težine kaznenih djela za koja se optuženik tereti, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju utvrđenja krivnje ovog optuženika, kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora propisanih u članku 133. ZKP/08. Dakle, prvostupanjski sud nije pogrešno primijenio odredbu članka 122. stavka 2. ZKP/08. zbog čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. koju navodi optuženik u žalbi.
11. Slijedom svega navedenog, žalba nije osnovana, a ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 17. rujna 2024.
Predsjednica vijeća:
Snježana Hrupek-Šabijan
