Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: II Kž-409/2024-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Snježane Hrupek - Šabijan, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i mr.sc. Zorislava Kaleba, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog UR, zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kv I-151/2024. (K-18/2024.) od 22. kolovoza 2024. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba optuženog UR kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-151/2024. (K- 18/2024.) od 22. kolovoza 2024., u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog UR, zbog 20 kaznenih djela protiv imovine i to jednog razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavka 2. KZ/11. u vezi s člankom 34. KZ/11., dvanaest kaznenih djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. KZ/11., dva kaznena djela razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11., jedne razbojničke krađe iz članka 231. stavka 2. KZ/11., jedne teške krađe iz članka 229. stavka 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11. te tri kaznena djela krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te mu je u istražni zatvor uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 16. listopada 2023. pa nadalje.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio optuženi UR po braniteljici, odvjetnici dr.sc. Lidiji Horvat, zbog "apsolutno bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. u vezi s člankom 66. stavkom 1. točkom 4. ZKP/08., pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede članka 5.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst; dalje: Konvencija), članka 22., 24. i 26. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst; dalje: Ustav) te povrede članka 29. stavaka 1. i 2. Ustava, te čanka 6.1. Konvencije''. U žalbi se predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da ukine istražni zatvor optuženiku i istoga odmah pusti na slobodu, a podredno da mu istražni zatvor zamijeni mjerama opreza.

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni drugostupanjskog suda, valjano je utvrđenje prvostupanjskog suda da na strani optuženog UR postoje kako opća tako i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora na temelju zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. i to kao nužne i jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.

6. Žalitelj ponovno neosnovano ističe (kao i u žalbi na prethodno rješenje o produljenju istražnog zatvora) da u odnosu na osnovanu sumnju kao opću pretpostavku za određivanje i produljenje istražnog zatvora pobijano rješenje ne sadrži adekvatne razloge koji bi ukazivali na njeno postojanje, niti se obrazlaže iz kojih dokaza i zatvorenog kruga indicija bi ona proizlazila. Suprotno istaknutom, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i valjano obrazložio kako osnovana sumnja da je optuženik počinio kaznena djela koja mu se podignutom i potvrđenom optužnicom stavljaju na teret u ovom kaznenom postupku, proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se ista temelji, a koji prileže spisu predmeta. Ovakvo obrazlaganje osnovane sumnje, iako sumarno, ukazuje se dostatnim i ne utječe na pravilnost pobijanog rješenja, budući da su upravo u podignutoj i potvrđenoj optužnici (s čijim sadržajem je žalitelj upoznat) sadržani i opisani svi dokazi iz kojih proizlazi osnovana sumnja da je optuženik počinio inkriminirana kaznena djela, a optužnicu je optužno vijeće potvrdilo. Stoga nije u pravu žalitelj kada ističe da mu je povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku iz članka 6.1. Konvencije uslijed čega se pobijano rješenje ne bi moglo ispitati.

7. Nije u pravu žalitelj ni kada ponavlja tvrdnju da je nedostatkom razloga u obrazloženju pobijanog rješenja povrijeđen i dinamički pristup kod preispitivanja pretpostavki za opstojnost istražnog zatvora. Naime, nakon uvida u spis drugostupanjski sud nije našao da bi prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora povrijedio tzv. dinamički pristup, iz razloga jer sve opisane okolnosti na strani okrivljenika (duljina inkriminiranog razdoblja od četiri godine, znatna kriminalna količina, iskazana upornost i kriminalna volja tempore criminis, kao i činjenica da se optuženik tereti da je inkriminirana kaznena djela počinio u roku provjeravanja iz ranije uvjetne osude zbog istog kaznenog djela teške krađe, a također je i ranije osuđivan i zbog kaznenog djela krađe) u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja istražnog zatvora (16. listopada 2023.).

7.1. Niti pozivanje na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske radi potkrepljivanja gornje žalbene tvrdnje ne dovodi s uspjehom valjanost pobijanog rješenja u pitanje, s obzirom da se pozivanje u žalbi na pojedinu presudu zapravo svodi samo na iznošenje pojedinih načelnih stavova izraženih u istoj, no takovim pukim navođenjem žalitelji zapravo ne dovode u konkretnu vezu sadržaj pobijanog rješenja i stav izražen u navedenoj presudi, posebice stoga što žalitelj, evidentno smatra da je riječ o sličnim situacijama. Ovdje se žaliteljima skreće pozornost da se svaka odluka o istražnom zatvoru procjenjuje zasebno i sa svojim specifičnostima pa činjenični argumenti iz drugog predmeta ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu.

8. Suprotno osporavanjima u žalbi, prethodno opisani način počinjenja kaznenih djela, kriminalna količina, uz prethodnu osuđivanost, a k tome i okolnost da se u konkretnom slučaju radi o specijalnom povratniku na kojega dosada izrečene uvjetne osude nisu utjecale da svoje ponašanje uskladi sa zakonom i suzdrži se od činjenja imovinskih delikata s obzirom da je njegovo protupravno ponašanje progrediralo, valjano je prvostupanjski sud ocijenio da na strani optuženika egzistira opasnost od ponavljanja kaznenog djela.

8.1. Pritom, nisu osnovani žalbeni navodi optuženika koji osporava valjanost odluke o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08 na način da iznosi obranu, navodeći da je djela počinio nepodobnim sredstvom, bez prethodnog zločinačkog plana na stjecanje zarade, a i uslijed bolesti - implicirajući da je tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv ili neubrojiv, što tek treba utvrditi vještačenjem, ne dovode u pitanje postojanje iteracijske opasnosti kod ovog optuženika već smjeraju na umanjenje, odnosno isključenje njegove kaznenopravne odgovornosti o kojoj će odlučivati raspravno vijeće nakon provedenog cjelokupnog dokaznog postupka.

9. Također, i ovaj put drugostupanjski sud otklanja ponovljene navode o priznanju optuženika i njegovom ponašanju u ranijim kaznenim postupcima, jer te okolnosti ne utječu na opasnost od ponavljanja kaznenih djela.

10. Protivno žalbenim navodima, opetovano iznošenje prijedloga o primjeni istražnog zatvora u domu, i nadalje je po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske neosnovano, a uvažavajući sve ranije izneseno, pri čemu se optuženiku skreće pozornost da ne potpada pod kategoriju osoba iz članka 119. stavka 1. ZKP/08. protiv kojih se istražni zatvor u domu može odrediti, niti postoje druge okolnosti koje istražni zatvor u domu opravdavaju.

11. Također, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ponovno otklanja žalbene prigovore u pogledu povrede načela razmjernosti te napominje kako je prvostupanjski sud s pravom zaključio da pobijanom odlukom nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. kada se uzme u obzir razmjer između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, a ne prijeti niti iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.

12. Nadalje, suprotno žalbenim prigovorima, a nakon uvida u spis predmeta, drugostupanjski sud nije našao da bi prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora, postupio na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika. S tim u vezi, žalitelju se napominje kako obrazlaganjem opasnosti od ponavljanja djela kao istražnozatvorskog razloga nije povrijeđena presumpcija nedužnosti niti to znači da se optuženik apriori smatra krivim za počinjenje kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret, budući da se kaznena odgovornost optuženika utvrđuje u raspravi nakon zakonito provedenog dokaznog postupka.

13. Budući da ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno ni da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 17. rujna 2024.

Predsjednica vijeća:

Snježana Hrupek - Šabijan