Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-Us-67/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i dr.sc. Leona Kovačića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ZK i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog TK podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci, broj Kv I-Us-38/2024-5 (K-Us- 9/2023.) od 20. kolovoza 2024. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 12. rujna 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog TK kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog ZK i drugih, zbog kaznenog djela protiv zločinačkog udruženja iz članka 328. stavka 1. i drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog TK iz osnove u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08., te mu je u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 27. svibnja 2022. pa nadalje.
2. Žalbu protiv uvodno citiranog rješenja je podnio optuženi ŠK po branitelju, odvjetniku Goranu Marjanoviću, bez navođenja zakonske osnove pobijanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da ukine istražni zatvor određen protiv optuženika, odnosno da se rješenje ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nije u pravu optuženik kada tvrdi da pobijano rješenje nije na zakonu osnovano, jer je prvostupanjski sud ispravno utvrdio postojanje kako opće tako i posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika na temelju zakonskih osnova iz članka 123. stavka 1. točki 1. i 3. ZKP/08., i to kao nužne i jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha te je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.
6. Osporavajući valjanost pobijanog rješenja optuženik tvrdi da za sada izvedeni dokazi ne ukazuju na dostatnu količinu osnovane sumnje koja bi opravdavala daljnje lišenje slobode, te da sukladno dinamičkom preispitivanju postojanja osnovane sumnje je njezino postojanje u ovoj fazi postupka ozbiljno dovedeno u pitanje. Međutim, za odlučivanje o postojanju temeljne pretpostavke za daljnju primjenu istražnog zatvora dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio kaznena djela koje mu se stavljaju na teret, a koje proizlazi iz potvrđene optužnice i svih dokaza na kojima se ista temelji, dok će odluku o kaznenoj odgovornosti, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek po završetku dokaznog postupka.
6.1. Prema tome, u pogledu postojanja osnovane sumnje da je optuženik počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, ispravno se prvostupanjski sud pozvao na potvrđenu optužnicu, jer je optužno vijeće prilikom odlučivanja o potvrđivanju optužnice utvrdilo da iz dokaza na kojima se optužnica temelji, takva sumnja i proizlazi, a koji su dokazi pobliže naznačeni u točki 7. obrazloženja pobijanog rješenja prvostupanjskog suda.
6.2. Posljedično navedenom, promašeni su žalbeni navodi optuženika kojima polemizira s činjeničnim utvrđenjima iz potvrđene optužnice te vjerodostojnošću dokaza, jer niti prvostupanjski sud niti drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru nisu ovlašteni analizirati i ocjenjivati vjerodostojnost pribavljenih dokaza.
7. Nije u pravu optuženik niti kada osporava postojanje opasnosti od bijega, niti je od značaja žalbena tvrdnja da se sam prijavio u policijsku postaju u Sarajevu i dobrovoljno pristupio tijelima kaznenog progona u Bosni i Hercegovini. Naime, imajući u vidu težinu inkriminiranih kaznenih djela i zapriječenu kaznu, koje valja povezati s činjenicom da je optuženik državljanin Bosne i Hercegovine (koja nije članica Europske unije), s prebivalištem u toj državi gdje mu živi i obitelj, a u ovom kaznenom postupku postao je dostupan tek po izručenju iz Bosne i Hercegovine, dakle, nije vezan osobnim, obiteljskim, poslovnim ili imovinskim vezama uz Republiku Hrvatsku, to je ocjena i drugostupanjskog suda kako sve opisane okolnosti u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje realne i predvidive opasnosti da će optuženik u slučaju puštanja na slobodu pobjeći u cilju izbjegavanja svoje kaznenopravne odgovornosti. Pritom je opisana opasnost takvog intenziteta da se ne može uspješno prevenirati blažim mjerama.
7.1. Vezano uz pobijanje opasnosti od bijega nije osnovano pozivanje optuženika na odluku Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, broj I Kž-Us-110/2024. i u njoj datih razloga vezano za ocjenu (ne)postojanja opasnosti od bijega na strani opruženog ZK, odnosno na utvrđenje ovoga suda da je u tom trenu zaključak prvostupanjskog suda o nedostupnosti optuženog ZK pravosudnim tijelima Republike Hrvatske i da je u bijegu, bio preuranjen. Naime, radi se o sasvim drugoj pravnoj situaciji, jer se u citiranoj odlluci odlučivalo o suđenju u odsutnosti optuženom ZK.
7.2. Jednako tako, potpuno promašeno ističe optuženik da je u konkretnom slučaju ukinut istražni zatvor u odnosu na sve okrivljenike, pa i u odnosu na ZK za kojeg optužba navodi da je organizator zločinačkog udruženja. Ovdje, žalitelj gubi iz vida i okolnost da je istražni zavor ZK počeo teći 13. listopada 2021., te ostalim okrivljenicima 14. listopada 2021., dok je njemu počeo teći tek po izručenju iz Bosne i Hercegovine (gdje je pobjegao po uhićenju ZK) **.**.2022. Pored navedenog, valja istaći da je okrivljenicima ukinut istražni zatvor po sili zakona, jer je uslijed izmjene optužnice protekao najdulji rok trajanja istražnog zatvora iz članka 133. stavka 1. točke 5. i stavka 2. ZKP/08. i to; optuženom ZK **.**.2024., optuženom GK, optuženom ČK, optuženom AK i optuženom HK **.**.2024.
8. Nadalje, u odnosu na postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela kod optuženika, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da težina kaznenih djela za koja je optuženik osnovano sumnjiv, zapriječena kazna, te značajan udio ovog optuženika u kriminalnoj organizaciji s prekograničnim elementima koju karakterizira visok stupanj organiziranosti, umreženosti i međusobne povezanosti pripadnika u činjenju inkriminiranih kaznenih djela izrazite društvene opasnosti, kao i iskazana velika upornosti i kriminalna volja s ciljem ostvarenja nepripadne imovinske koristi, upućuje na postojanje opravdane bojazni od ponavljanja kaznenog djela, koja je takvog intenziteta da se može uspješno prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora kao najstrožom mjerom.
9. Kraj takvog stanja stvari, činjenica dosadašnje neosuđivanosti optuženog TK ne umanjuje značaj i intenzitet postojeće opasnosti od ponavljanja djela koja se može otkloniti isključivo mjerom istražnog zatvora kao nužnom i jedinom prikladnom mjerom jer mjere opreza, protivno žalbenim prijedlozima, u konkretnom slučaju, ne bi bile dostatna garancija za otklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela. Slijedom svega navedenog, pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženog TK te je njegovo produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.
10. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ponovno otklanja žalbeni navod da je povrijeđeno načelo razmjernosti, jer ocjenjuje kako pobijanom odlukom nije povrijeđena odredba članka 122. stavka 2. ZKP/08. kada se uzme u obzir razmjer između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, a u ovom trenutku ne prijeti niti iscrpljivanje maksimalnih rokova istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08., pri čemu žalitelj pogrešno u duljinu istražnog zatvora uračunava boravak u ekstradicijskom pritvoru. Stoga na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nije od utjecaja polemiziranje u žalbi sa zapriječenim kaznama zatvora, institutom produljenog djela i zastarnim rokovima.
11. Budući da ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 12. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Juriša
