Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-Us-61/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i dr.sc. Leona Kovačića, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog IV, zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi članka 190. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Kv I-Us-21/2024. od 18. srpnja 2024. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 12. rujna 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog IV kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Kv I-Us-21/2024. od 18. srpnja 2024., nakon podignute optužnice protiv okrivljenog IV, zbog kaznenog djela nedozvoljene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi članka 190. stavka 1. i 2. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 1. u vezi s člankom 123. stavkom 1. točkom 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika te je određeno da isti ima trajati i nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni IV po branitelju, odvjetniku Mariju Vukoviću, bez navođenja žalbene osnove, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da se okrivljenika pusti na slobodu, a podredno da se prema okrivljeniku odrede mjere opreza iz članka 98. ZKP/08.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika po osnovi iz članka 123. stavku 1. točka 3. ZKP/08. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv okrivljenika i do sada primjenjivan i iz kojih razloga nije moguća njegova zamjena blažim mjerama, odnosno mjerama opreza.
5.1. Nadalje, ističe se da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio i pravilno obrazložio da osnovana sumnja da je okrivljenik počinio inkriminirano kazneno djelo za koje ga se tereti te da navedeno proizlazi iz, u pobijanom rješenju pobrojanih dokaza, a takav zaključak pravilnim nalazi i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske. Naime, prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora sud nije ovlašten ulaziti u ocjenu vjerodostojnosti i prihvatljivosti dokazne snage predloženih dokaza. Osnovanost sumnje prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene istražnog zatvora utvrđuje se na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu i vjerodostojnost istih, kao i bez potrebe reprodukcije istih, dok će odluku o tome je li optuženik počinio terećena mu kaznena djela donijeti raspravno vijeće tek po završetku dokaznog postupka kroz ocjenu svih izvedenih dokaza, ukoliko optužnica bude potvrđena.
6. Protivno žalbenim navodima opravdano je prvostupanjski zaključio kako posebna pretpostavka za produljenje istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. proizlazi iz načina i okolnosti počinjenja kaznenog djela za koje se okrivljenik optužnicom tereti, unatoč činjenici da je riječ o kazneno neosuđivanoj osobi. Naime, okrivljeni IV je osnovano sumnjiv da se udružio s više osoba u zločinačko udruženje radi kupnje i krijumčarenja veće količine droge konoplje (marihuane) s teritorija Crne Gore s namjerom njezine daljnje distribucije na području Republike Hrvatske s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi. Dakle, uzimajući u obzir inkriminirani način postupanja koji ukazuje na organiziranost, koordiniranost i međusobnu povezanost više osoba u okviru zločinačkog udruženja, kao i njihovu pomnu podjelu uloga unutar samog udruženja, navedeno i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske ukazuje na upornost u protupravnom postupanju, a time i visok stupanj kriminalne volje. Navedeno je prvostupanjski sud ispravno doveo u vezu s okolnošću da je protiv istog pred Općinskim sudom u Dubrovniku u tijeku kazneni postupak na temelju potvrđene optužnice zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11., dakle zbog istovrsnog kaznenog djela. Uzimajući u obzir sve istaknute okolnosti opravdan je zaključak prvostupanjskog suda da na strani okrivljenika postoji konkretna i predvidiva opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela.
7. Navedeno, unatoč neosuđivanosti okrivljenika, u međusobnoj logičnoj povezanosti upućuje na takvu pojačanu okrivljenikovu kriminalnu volju i upornost da predstavlja one osobite okolnosti koje opravdavaju zaključak o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora zbog sprečavanja utvrđene realne opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na slobodi.
7.1. Kraj ovakvog stanja stvari žalbom istaknuta okolnost u vidu dosadašnje kaznene neosuđivanosti okrivljenika je samo jedna od okolnosti koja se cijeni prilikom donošenja odluke o produljenju istražnog zatvora, no ista zbog gore pobrojanih okolnosti ne dovodi u pitanje nužnost i opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora.
8. Razmatrajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se utvrđena opasnost od ponavljanja djela na strani okrivljenika, može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Ista se svrha, protivno žalbenim navodima okrivljenika, ne bi mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom od blažih mjera predviđenih katalogom odredaba ZKP/08.
9. Isto tako, u cijelosti je neosnovan žalbeni navod okrivljenika kojim ukazuje na izričaj pobijanog rješenja, smatrajući da je prvostupanjski sud povrijedio presumpciju nevinosti te prejudicirao njegovu krivnju u drugim postupcima koji se vode protiv njega. Međutim, time nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, jer je očito da je prvostupanjski sud pod točkom 7.1. jasno naznačio da su u tijeku kazneni postupci na temelju potvrđene optužnice pa prema tome, u pobijanom rješenju je izričito i jasno istaknuto da vođenje kaznenog postupka podrazumijeva osnovanu sumnju, a ne kaznenu odgovornost kako to žalbom sugerira okrivljenik pa stoga nije moglo doći do povrede navedene presumpcije.
10. Slijedom svega navedenoga, budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 12. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Juriša
