Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-396/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i dr.sc. Leona Kovačića, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice – specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljene JV, zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 4. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenice podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru broj Kov-17/2024-7 od 13. kolovoza 2024. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 12. rujna 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljene JV kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranim rješenjem nakon podignute optužnice protiv okrivljene JV, zbog kaznenog djela protiv života i tijela - teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točke 4. u vezi s člankom 34. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.
- Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenice iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Istim rješenjem na temelju članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08. okrivljenici je u istražni zatvor uračunato vrijeme oduzimanja slobode od uhićenja 13. prosinca 2023. pa nadalje, te je na temelju članka 131. stavka 2. ZKP/08. određeno da istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora s tim da će sud svaka dva mjeseca do izricanja nepravomoćne presude, računajući od pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru, ispitati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora te ga rješenjem produljiti ili ukinuti.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnijela okrivljena RV po branitelju, odvjetniku Borisu Hlatkiju, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Uvidom u pobijano rješenje utvrđeno je da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenice iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Jednako tako, s pravom je prvostupanjski sud isključio mogućnost zamjene istražnog zatvora u konkretnom slučaju mjerama opreza.
6. Žaliteljica osporava postojanje osnovane sumnje, međutim suprotno žalbenim navodima, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da i nadalje postoji osnovana sumnja da bi okrivljena RV počinila kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju, čime je udovoljeno osnovnoj pretpostavci za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. Naime, žaliteljici je već u rješenju Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske broj II Kž- 252/2024. od 13. lipnja 2024., kojim je odlučeno o žalbi na prethodno rješenje o produljenju istražnog zatvora odgovoreno na žalbenu tvrdnju o nepostojanju osnovane sumnje da bi okrivljena RV počinila kazneno djelo iz članka 111. točke 4. u vezi s člankom 34. stavkom 1. KZ/11., da ista proizlazi iz podignute optužnice i dokaza na kojima se optužnica temelji, pa je i prema ocjeni drugostupanjskog suda ostvaren dostatan stupanj osnovane sumnje da bi okrivljenica počinila predmetno kazneno djelo, a koji stupanj sumnje je potreban za produljenje istražnog zatvora.
7. Jednako tako, prvostupanjski sud je iznio valjane i dostatne razloge zbog kojih smatra da na strani okrivljenice postoji opasnost od počinjenja istog ili sličnog kaznenog djela. Naime kada se uzmu u obzir težina kaznenog djela za koje se okrivljenica tereti, kao i način i okolnosti počinjenja kaznenog djela na način da je okrivljenica osnovano sumnjiva da je žrtvi zadala višestruke ubodne rane na području glave uporabom hladnog oružja, pri čemu smrt žrtve nije nastupila pukom srećom, time je okrivljenica iskazala visok stupanj upornosti i okrutnosti te kriminalne volje radi protupravnog postupanja na štetu žrtve.
8. Imajući na umu sve prethodno navedeno, ne može se prihvatiti kao osnovan žalbeni navod da je pobijano rješenje neosnovano, a u njemu iznesena činjenična i pravna argumentacija nedostatna kako bi se izveo zaključak kako je nužno u odnosu na okrivljenicu produljiti mjeru istražnog zatvora kao najtežu mjeru oduzimanja slobode. Ovdje se skreće pozornost žaliteljici da je prvostupanjski sud pravilno imao u vidu težinu kaznenog djela koje se okrivljenici stavlja na teret, a s tim u vezi i javni interes koji preteže nad slobodom pojedinca, odnosno njegovim osobnim interesima, te se u konkretnom slučaju javni interes koji je u suštini zaštita društva u cjelini, štiti primjenom mjere istražnog zatvora od novih kaznenih djela za koja za sada postoji predvidiva opasnost da će ih okrivljenica počiniti
9. Nije u pravu žaliteljica kada tvrdi da prvostupanjski sud svoju odluku o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela temelji isključivo na nalazu i mišljenju vještaka psihijatra, s obzirom da je razvidno da se prvostupanjski sud rukovodio i načinom počinjenja kaznenog djela, izrazito visokim stupnjem kriminalne volje i upornosti što se posebice ogleda u okolnosti da je okrivljenica samo u predjelu glave ubola oštećenicu četiri puta, što sve samo po sebi upućuje da je opasnost od ponavljanja ili dovršenja kaznenog djela izgledna i predvidiva, a pritom je pravilno prvostupanjski sud navedenom pridodao nalaz i mišljenja vještaka psihijatra. Naime, iz nalaza i mišljenja je razvidno da postojanje opasnosti da bi okrivljenica mogla ponoviti kazneno djelo proizlazi iz njezinog stanja apstinencijske krize, disocijalnih obilježja ličnosti te sklonosti štetnoj uporabi psihoaktivnih tvari, pri čemu vještak procjenjuje da i dalje postoji stanje koje može poticajno djelovati na počinjenje novog kaznenog djela, a koje je potrebno tretirati na zadovoljavajući način provođenjem psihijatrijskog liječenja u zatvorskim uvjetima.
9.1. Pritom, žalbeni navod "da je prvostupanjski sud propustio konstatirati zaključak vještaka (str. 10. pasus 2 nalaza i mišljenja vještaka) u kojem isti navodi kako zatečeno psihičko stanje okrivljene prilikom pregleda Zatvora u Osijeku kao i medicinska dokumentacija nastala nakon dolaska u Zatvor upućuje na postojanje stabilnog psihičkog stanja", po ocjeni drugostupanjskog suda ne dovodi u pitanje opstojnost i valjanost pobijanog rješenja, jer je riječ o segmentu iz cjelokupnog nalaza i mišljenja vještaka psihijatra dr. med. Berislava Pašalića o trenutnom stanju okrivljenice pri dolasku u Zatvor u Osijeku, koje očito nije imalo utjecaj na mišljenje vještaka o psihičkom stanju okrivljene JV.
10. Slijedom svega navedenog, isticanje dosadašnje neosuđivanosti okrivljenice ne odnosi prevagu nad okolnostima koje ukazuju da isključivo najteža mjera preveniranja opasnosti od ponavljanja kaznenog djela može polučiti svrhu.
11. Ponovljenim navodom da bi "istražni zatvor mogao trajati unedogled", žaliteljica i ovaj put posredno upire na povredu načela razmjernosti, međutim, ocjena je drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud u skladu s člankom 122. stavkom 2. ZKP/08. vodio računa o razmjeru između težine kaznenog djela za koje je okrivljenica osnovano sumnjiva, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju potvrđivanja optužnice i utvrđenja krivnje te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora propisanih u članku 133. ZKP/08.
12. Zaključno, nije osnovan žalbeni navod da je prvostupanjski sud donoseći pobijano rješenje počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., jer je obrazloženje pobijanog rješenja nerazumljivo, a postoji proturječnost o odlučnim činjenicama. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je za svoju odluku, kako u pogledu osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u pogledu opasnosti od ponavljanja kaznenog djela kao posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora te neprikladnosti primjene blažih mjera, iznio jasne, valjane, dostatne i neproturječne razloge koje u cijelosti prihvaća drugostupanjski sud. Stoga, isticanu bitnu povredu drugostupanjski sud razmatranjem pobijanog rješenja nije našao.
13. Budući da ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 12. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Juriša
