Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-394/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća, te mr.sc. Marijana Bitange i dr.sc. Leona Kovačića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog OFL, zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36./24. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj 1 Kov-iz- 27/2024. (Kov-39/2024.) od 13. kolovoza 2024. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog OFL kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda nakon podignute optužnice protiv okrivljenog OFL, zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. , 80/22. i 36/24. dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog OFL na temelju zakonskih osnova iz članka 123. stavka 1. točka 1. i 3. ZKP/08.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni KFL po branitelju, odvjetniku Domagoju Iliću zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu i ukine pobijano rješenje.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog OFL po zakonskim osnovama iz članka 123. stavka 1. točke 1. i 3. ZKP/08, te je stoga promašen navod žalitelja da je u pobijanom rješenju iz utvrđenih činjenica izveden pogrešan zaključak o razumnoj opravdanosti i osnovanosti produljenja istražnog zatvora.
6. Nije u pravu žalitelj ni kada tvrdi da je prvostupanjskim rješenjem počinjenja bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer prilikom njegova donošenja nije uzeta u obzir činjenica da je istražni zatvor najteža mjera, koja se primjenjuje samo ako se ista svrha ne može ostvariti nekom drugom mjerom opreza koja bi manje zadirala u prava i slobode okrivljenika. Suprotno navedenoj tvrdnji, prvostupanjski sud je za svoju odluku dao jasne, valjane i dostatne razloge, te pravilno utvrdio i valjano obrazložio kako postojanje osnovane sumnje tako i postojanje posebnih pretpostavki iz članka 123. stavka 1. točke 1. i 3. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, detaljno izloživši sve okolnosti vezano uz osobu okrivljenika i njegov dosadašnji život. Sve navedeno prvostupanjski sud je razmotrio uz poštivanje načela supsidijarnosti i osnovano zaključio da je istražni zatvor iako najteža zakonom propisana mjera u konkretnom slučaju jedina adekvatna mjera za preveniranje kako opasnosti od bijega tako i opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, te da blažom mjerom nije moguće polučiti istu svrhu.
6.1. Naime, prema podacima u spisu okrivljenik je državljanin Afganistana, koji je u Republiku Hrvatsku došao ilegalnim putem, te ničime nije vezan za teritorij Republike Hrvatske, niti općenito za teritorij Europske unije. Naime, okrivljenik u Republici Hrvatskoj nema prijavljeno prebivalište, već samo boravište u [adresa], nije na teritorij naše države upućen zbog obiteljskih odnosa, nekretnina, imovine, kao ni trajnog zaposlenja. Prema tome, i drugostupanjski sud nalazi da je opasnost od bijega na strani okrivljenika predvidiva s visokim stupnjem vjerojatnosti, posebice u trenutku kad se protiv njega vodi postupak zbog težeg kaznenog djela, za koje je KZ/11. propisana kazna zatvora duljeg trajanja. S obzirom na nedvojbeno utvrđenu opasnost od bijega, valjana je ocjena prvostupanjskog suda da ju je moguće adekvatno prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora.
6.2. S obzirom na istaknuta utvrđenja, nisu od značaja žalbeni navodi da okrivljenik nema namjeru napustiti teritorij Republike Hrvatske jer je tražitelj azila, te ima regulirano privremeno boravište u [adresa], te da bi napuštanjem teritorija iste ugrozio svoj položaj tražitelja azila, a ovdje je došao kako bi poboljšao svoj životni standard koji u Afganistanu nije bio dostojan čovjeka, kao i da nema financijska sredstva da napusti teritorij Republike Hrvatske, niti poznanika izvan nje kod kojih bi mogao otići. To stoga, jer nije životno izgledno da bi sve opisane okolnosti odvratile okrivljenika od bijega u trenutku kad mu prijeti izdržavanje kazne zatvora. Slijedom navedenog, se ne ukazuje adekvatnom primjena mjere javljanja određenoj osobi ili državnom tijelu, poput policiji, čije izricanje, samostalno ili u kombinaciji s drugim mjerama sugerira žalba, jer istom ne bi bilo moguće spriječiti opasnost od bijega.
7. Osporavajući postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, okrivljenik navodi da do sada nije osuđivan, te se protiv njega ne vodi drugi kazneni ili prekršajni postupak, te da nema namjeru činiti kaznena djela, niti se to može zaključiti zbog činjenice njegove nezaposlenosti. Međutim, prvostupanjski sud je pravilno cijenio da je okrivljenik načinom počinjenja kaznenog djela kako mu se to stavlja na teret činjeničnim opisom optužnice iskazao visok stupanj upornosti i kriminalne volje. Naime, okrivljenik je osnovano sumnjiv da je reagiravši impulzivno iznenada ubo nožem u prsa osobu koju prvi put vidi u život i pobjegao, a sve kao posljedica verbalne prepirke zbog nesuglasica vezanih uz "novčanu naknadu" žrtve za ilegalni prelazak državne granice. Pri tome, suprotno mišljenju žalitelja prvostupanjski sud s pravom okolnost da je okrivljenik nezaposlen ubraja (uz prethodno navedeno) u razloge koji ukazuju na postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela. Naime i taj razlog se ne cijeni samo pojedinačno, nego i u svojoj ukupnosti i logičnoj povezanosti s ostalim utvrđenim okolnostima, a posebice zbog toga što je kazneno djelo zbog kojeg se vodi ovaj postupak uslijedilo nakon razmirica vezano uz novac, odnosno, uz aktivnost okrivljenika kojoj je motiv bio pribavljanje imovinske koristi.
8. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 10. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Juriša
