Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-351/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te mr. sc. Marijana Bitange i dr. sc. Leona Kovačića, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom protiv okrivljenog JG, zbog kaznenog djela iz članka 110. u svezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog JG, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu, broj Kov-11/2024-8 od 25. srpnja 2024. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog JG kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, broj Kov-11/2024-8 od 25. srpnja 2024., nakon podignute optužnice, pod točkom I. izreke na temelju članka 127. stavka 4. Zakon o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24.– dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
1.1. Pod točkom II. izreke pobijanog rješenja okrivljenom JG u istražni zatvor je uračunato vrijeme lišenja slobode od 11. veljače 2024. pa nadalje.
1.2. Pod točkom III. izreke pobijanog rješenja na temelju 131. stavka 2. i 3. ZKP/08. okrivljenom je određeno da istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora time da će sud svaka dva mjeseca, do izricanje nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru, ispitati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora.
1.3. Pod točkom IV. izreke pobijanog rješenja određeno je da žalba protiv tog rješenja ne zadržava izvršenja rješenja.
1.4. Na temelju članka 129. stavka 5. ZKP/08. okrivljeni JG je poučen o pravu na žalbu i pravu da predloži ukidanje istražnog zatvora.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni JG, po braniteljici, odvjetnici Sandri Pleskini, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. s prijedlogom da se prihvati žalba i ukine rješenje o produljenju istražnog zatvora te pusti okrivljenika na slobodu odnosno podredno da ukine rješenje te vrati predmet na ponovni postupak.
3. Spis je, u skladu sa člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv oboje okrivljenika. Jasni su i dostatni razlozi navedeni po prvostupanjskom sudu zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv okrivljenika i do sada primjenjivan i iz kojih razloga nije moguća njegova zamjena blažim mjerama, a te razloge prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
5.1. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. kako to u svojoj žalbi pogrešno ističe okrivljenik kada navodi da se pobijano rješenje ne može ispitati jer u istome nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, i to jer prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri odredio i izložio činjenice i dokaze iz kojih proizlazi osnovana sumnja, odnosno nije naveo razloge zbog čega smatra da se svrha istražnog zatvora ne može ostvariti drugom blažom mjerom.
5.2. Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i obrazložio iz čega proizlazi osnovana sumnja da je okrivljenik počinio inkriminirano kazneno djelo i to iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji optužnica, a takav zaključak pravilnim nalazi i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske. Naime, prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora sud nije ovlašten ulaziti u ocjenu vjerodostojnosti i prihvatljivosti dokazne snage predloženih dokaza. Osnovanost sumnje prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene istražnog zatvora utvrđuje se na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu i vjerodostojnost istih, dok će odluku o tome je li okrivljenik počinio terećeno mu kazneno djelo donijeti raspravno vijeće tek po završetku dokaznog postupka kroz ocjenu svih izvedenih dokaza, ako optužnica bude potvrđena, pa će tako odlučivati i o namjeri na počinjenje kaznenog djela, kao i o pobudama za počinjenje istog.
5.3. Isto tako, protivno žalbenim navodima okrivljenog JG, samim navođenjem dokaza iz kojih proizlazi dostatan stupanj vjerojatnosti da je okrivljenik počinitelj kaznenog djela za koje se tereti, dostatno je obrazložen temeljni uvjet za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, te nije potrebno navođenje bitnog sadržaja tih dokaza, jer je isti sadržan u optužnici te se ne ukazuje nužnim ponavljanje tog sadržaja.
6. Ujedno, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da na strani okrivljenika i nadalje egzistira opasnost od ponavljanja kaznenog djela. Osim okolnosti pod kojim je počinjeno kazneno djela za koja se okrivljenik tereti u ovom kaznenom postupku, na navedeni zaključak opravdano upućuje i njegova ranija kaznena osuđivanost, budući da iz izvatka iz kaznene evidencije (list 58 spisa) proizlazi da je okrivljenik već ranije osuđivan zbog istovrsnog kaznenog djela iz članka 117. stavka 2. KZ/11., dakle zbog kaznenog djela s elementima nasilja na uvjetnu osudu, a koja sankcija očigledno nije polučila svoju svrhu da odvrati okrivljenika od počinjenja kaznenih djela, a obzirom da je sada osnovano sumnjiv da je pokušao počiniti jedno od najtežih kaznenih djela i to bez ikakvog stvarnog povoda i razloga, a kako se to optužnicom tereti. Navedeno, u međusobnoj logičnoj povezanosti upućuje na takvu pojačanu okrivljenikovu kriminalnu volju i upornost da predstavlja one osobite okolnosti koje opravdavaju zaključak o nužnosti i opravdanosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora zbog sprečavanja utvrđene realne opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na slobodi.
7. Razmatrajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se utvrđena realna opasnost od ponavljanja djela na strani okrivljenika, može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Ista svrha, protivno žalbenim navodima okrivljenika, ne bi se mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora bilo kojom drugom mjerom iz kataloga blažih mjera propisanih odredbama ZKP/08., pa tako niti mjerama opreza iz članka 98. ZKP/08., a kako to u žalbi sugerira žalitelj.
8. Bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke je i žalbeni navod kojim okrivljenik ističe pozitivan utjecaj svog dosadašnjeg boravka u istražnom zatvoru, jer se time imajući u vidu ove naprijed navedene okolnosti ne umanjuje opasnost od ponavljanja kaznenog djela.
9. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 10. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Juriša
