Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-391/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i dr.sc. Leona Kovačića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv maloljetnog MZ, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 114/22. - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi maloljetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždina broj Kvm-39/2024-7 (Km-1/2024-35) od 16. srpnja 2024. o produljenju mjera opreza, u tijeku postupka nakon podnesenog prijedloga za izricanje maloljetničke sankcije, u sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba maloljetnog MZ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem, u tijeku postupka nakon podnesenog prijedloga za izricanje maloljetničke sankcije, zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 3. u svezi stavka 1. KZ/11. , dva kaznena djela iznude iz članka 243. stavka 1. i 3. KZ/11., pod točkom I. izreke pobijanog rješenja na temelju odredbe članka 64. Zakon o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19. - dalje: ZSM/11.) uz primjenu odredbi članka 98. stavka 1. i stavka 2. točki 1., 3. i 9. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08.), maloljetnom MZ produljene su mjere opreza: - zabrana napuštanja područja grada [adresa], - obveza redovitog javljanja Policijskoj postaji Čakovec jednom mjesečno, između 1. (prvog) i 5. (petog) u mjesecu, radnim danom, te zabrana uznemiravanja žrtve PZ i žrtve SZ. Pod točkom II. izreke pobijanog rješenja određeno je da u skladu s odredbom članka 98. stavka 6. ZKP/08., mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti odluke o maloljetničkoj sankciji. Istim rješenjem pod točkom III. izreke određeno je da će na temelju odredbe članka 100. stavka 2. ZKP/08., navedene mjere opreza izvršavati sukladno člancima 9. i 10. Pravilnika o načinu izvršavanja mjera opreza ("Narodne novine" broj: 92/09., 66/14. i 73/21.), policijski službenici Policijske uprave međimurske, Policijske postaje Čakovec i svakih mjesec dana dostavit će pisano izvješće sudu izvršava li maloljetnik mjere opreza. Pod točkom IV. izreke maloljetni MZ upozoren je da će u slučaju nepridržavanja izrečenih mu mjera opreza iste će biti zamijenjene istražnim zatvorom.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio maloljetni MZ po branitelju, odvjetniku Borisu Brljačiću zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. u svezi članka 495. ZKP/08. i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da ukine pobijano rješenje i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno da preinači pobijano rješenje na način da produljene mjere opreza ukine.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Osporavajući valjanost pobijanog rješenje maloljetnik u svojoj žalbi ističe da je pogrešno zaključio prvostupanjski sud kako na njegovoj strani i nadalje postoji iteracijska opasnost. Međutim, ocjena je drugostupanjskog suda da je pravilno utvrdio prvostupanjski sud kako i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., na strani maloljetnog MZ, ali da se svrha istražnozatvorske mjere iz ove osnove, odnosno otklanjanje opasnosti od ponavljanja djela na strani ovog maloljetnika i nadalje može s uspjehom ostvarivati i primjenom mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točke 1., 3. i 9. ZKP/08.
6. U odnosu na žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, iako istaknutu u uvodu, istu daljnjim navodima žalbe žalitelj ne konkretizira niti obrazlaže u čemu bi ona sastojala, pa time sadržajno proizlazi da se ustvari žalba podnosi samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Pobijano rješenje ispitano je i sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. i pritom nije utvrđeno da bi bila počinjena neka druga povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Maloljetnik nastoji osporiti valjanost pobijanog rješenja ponovljenim navodom da su kaznena djela za koja se tereti isključivi razlog za produljenje određenih mu mjera opreza, te da je time ne samo povrijeđena presumpcija nevinosti, već i da nije vođeno računa da se radi o maloljetniku u odnosu na kojeg nisu dani valjani razlozi za produljenje mjera opreza, izuzev parafraziranja već viđenog obrazloženja.
7.1. Međutim, kako je to već otklonio u ranijem rješenju drugostupanjski sud, neovisno o tome što maloljetnom JZ do sada nisu izricane maloljetničke sankcije zbog počinjenja kaznenih djela, opasnost od ponavljanja djela na strani maloljetnika proizlazi iz činjenice da mu se u ovom kaznenom postupku na teret stavlja počinjenje čak tri kaznena djela, motivirana isključivo koristoljubljem, na štetu djece PZ i SZ, inače oboje štićenika u ABC. Navedeno upućuje na zaključak da na maloljetnikovoj strani postoji znatan stupanj upornosti i kriminalne volje u protupravnom ponašanju. Kada se navedeno poveže s činjenicom da iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je maloljetnik za vrijeme svog boravka u ABC bio neprihvatljivog ponašanja u smislu poštivanja pravila i urednog pohađanja nastave (opomene i ukori nisu polučili svrhu), uz iskazanu nekritičnost u svom ponašanju, da je eksperimentirao sa opijatima, da osoblje navedene institucije nije imalo nikakav odgojni utjecaj na njega, te da se ostalim štićenicima tog doma uspio nametnuti kao netko koga se trebalo bojati, pa mu posljedično i iskazivati bezrezervnu poslušnost, tada je i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilan zaključak prvostupanjskog suda da navedene okolnosti upućuju na konkretnu i predvidivu opasnost da će maloljetnik i ubuduće nastaviti s činjenjem istih ili sličnih kaznenih djela.
7.2. Imajući na umu sve navedeno žalbeni navodi da žalitelj više ne može počiniti ista ili istovrsna kaznena djela, s obzirom da se "nalazi u drugoj novoj sredini – stigmatiziran i pod budnom pashom" te bi se u novoj sredini morao isprofilirati, pri čemu da prvostupanjsko vijeće očito ne uvažava da promijenjene okolnosti utječu na mlade ljude, te da su socioamnestički podaci na kojima prvostupanjsko vijeće temelji svoje navode zastarjeli, ne dovode s uspjehom u pitanje valjanost pobijanog rješenja.
8. Također se ne može zaključiti, kako to pogrešno sugerira žalitelj, da je oduzimanje slobode maloljetniku koje je prethodilo ovim mjerama opreza, a s obzirom da mu je to prvi susret s kaznenopravnim sustavom, zasigurno utjecalo na njegovu svijest o štetnosti činjenja kaznenih djela do mjere da je opasnost od ponavljanja kaznenog djela u potpunosti prestala. Naime, prvostupanjski sud jest vrednovao prethodno oduzimanje slobode i činjenicu da se radi o maloljetniku pa je vodio računa o odredbi članka 66. stavka 1. Zakona o sudovima za mladež (Narodne novine broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15., 126/19. – dalje: ZSM), prema kojoj će se istražni zatvor prema maloljetniku odrediti samo kao krajnja mjera, u razmjeru prema težini djela i očekivanoj sankciji, u najkraćem nužnom trajanju i samo ako svrhu nije moguće postići primjenom mjera opreza, privremenog smještaja ili istražnim zatvorom u domu, a imajući na umu pritom i da je prijedlog državnog odvjetnika da se maloljetniku izrekne odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod, te da je maloljetnik napustio ABC [adresa], međutim, valjano je utvrdio prvostupanjski sud, da opasnost od ponavljanja kaznenog djela i nadalje egzistira, no u konkretnoj situaciji svrha istražnog zatvora i nadalje s uspjehom može ostvariti njegovom zamjenom mjerama opreza iz članka 98. stavka 2. točke 1., 3. i 9. ZKP/08 . Upravo će se tim mjerama utjecati na maloljetnikovo buduće ponašanje, odnosno spriječiti ga u daljnjem kriminalnom djelovanju, a time ujedno ostvariti i svrha koja bi se ostvarila i istražnozatvorskom mjerom. Stoga je zakonito i pravilno prema maloljetniku produljena primjena mjera opreza navedenih u izreci pobijanog rješenja.
8.1. U tom dijelu bez utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja je žalbeni navod da maloljetnik poštuje izrečene mu mjere kroz vrijeme od nepunih 7 mjeseci, pa svako daljnje produljenje mjera poreza ukazuje na dostanu redukciju njegovih temeljnih prava i sloboda, međutim upravo poštivanje izrečenih mjera opreza, zapravo govori u prilog tome da se s mjerama opreza uspješno ostvaruje njihova svrha, odnosno da se za to vrijeme neće pojavljivati kao počinitelj ovakvog ili sličnog kaznenog djela.
8.2. Žalitelju se skreće pozornost da mjera opreza u sebi sadržava minimum društvenog opreza i minimum ograničenja ljudskih prava koja pripadaju maloljetniku, a kojima se može s uspjehom ispuniti svrha primjene istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., pri čemu su ograničenja prava koja je optuženiku u skladu s pobijanim rješenjem dužan podnijeti minimalna, u razmjeru s interesima kaznenog postupka koji se time ostvaruju.
9. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 10. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Juriša
