Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-389/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i dr.sc. Leona Kovačića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog CO i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 243. stavaka 1., 2. i 5. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama okrivljenog CO i okrivljenog TO podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci, broj Kov-21/2024-7 (Kov-26/2023.) od 10. srpnja 2024., o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2024.,
r i j e š i o j e
Odbijaju se žalbe okrivljenog CO i okrivljenog TO kao neosnovane.
Obrazloženje
1. Rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Kov-21/2024-7 (Kov-26/2023.) od 10. srpnja 2024., nakon podignute optužnice protiv okrivljenog CO i okrivljenog TO, zbog pet kaznenih djela iznude u pokušaju iz članka 243. stavaka 1., 2. i 5. KZ/11. u vezi članka 34. KZ/11., pet kaznenih djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavka 1. KZ/11., pet kaznenih djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja iz članka 331. stavka 1. KZ/11., jednog kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja iz članka 331. stavka 3. KZ/11. i jednog kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavaka 1. i 3. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. ispravno, 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog CO i okrivljenog TO po zakonskim osnovama iz članka 123. stavka 1. točke 1. i 3. ZKP/08., a u koji istražni zatvor im je uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 29. svibnja 2023. pa nadalje.
2. Žalbu protiv citiranog rješenja žalbu je podnio okrivljeni CO po braniteljici, odvjetnici Matei Bojanić Kožul, bez isticanja žalbene osnove s prijedlogom da se žalba prihvati, ukine pobijano rješenje te predmet vrati Županijskom sucu u Rijeci na ponovno odlučivanje, odnosno pobijano rješenje preinači na način da se odbije prijedlog za produljenje istražnog zatvora ili da se istražni zatvor zamijeni mjerom opreza.
3. Protiv navedenog rješenja žali se i okrivljeni TO po braniteljici, odvjetnici Arleni Čop, bez isticanja žalbene osnove s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine, protiv optuženika odredi neka od mjera opreza iz članka 98. ZKP/08., budući da se svrha istražnog zatvora može ostvariti određivanjem jedne ili više mjera opreza.
4. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalbe nisu osnovane.
6. Nisu osnovani navodi obojice okrivljenika kojima isti pobijaju osnovanost rješenja prvostupanjskog suda jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje općih kao i posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv ovih okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točke 1. i 3. ZKP/08. i to kao nužne i jedine prikladne mjere za preveniranje opasnosti od bijega i od ponavljanja kaznenog djela te je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.
7. Okrivljenici ponovno u svojim žalbama osporavaju postojanje osnovane sumnje, okrivljeni LO ponavlja žalbeni navod da "ne postoji dostatna razina vjerojatnosti da bi počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, već da eventualno može biti govora o postojanju osnova sumnje", dok okrivljeni TO tvrdi "da se ne može izvesti jednoznačan zaključak da je tužiteljstvo uspjelo dokazati da je okrivljenik počinio kazneno djelo iznude s obzirom da takvi dokazi na kojima se optužnica temelji ne egzistiraju u sudskom spisu." Suprotno istaknutim navodima, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio da osnovana sumnja da su ovi okrivljenici počinili kaznena djela koja im se podignutom optužnicom stavljaju na teret u ovom kaznenom postupku, proizlazi iz dokaza na kojima se ista temelji, čime je ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora.
8. Nadalje, iako okrivljenici smatraju da nije ostvarena posebna zakonska pretpostavka postojanja opasnosti od bijega, drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno vrednovao razloge koji upućuju na postojanje te opasnosti, utvrdivši da se u konkretnom slučaju radi o okrivljenicima koji nisu trajnije vezani uz teritorij Republike Hrvatske, pa imajući u vidu kriminalnu količinu i težinu kaznenih djela koja im se stavljaju na teret i zapriječene kazne, ocjena je i drugostupanjskog suda kako kod obojice okrivljenika postoji opasnost da će okrivljenici u slučaju puštanja na slobodu pobjeći u cilju izbjegavanja svoje kaznenopravne odgovornosti koja je takvog intenziteta da se ne može uspješno prevenirati blažim mjerama. Naime, okrivljeni CO, iako hrvatski državljanin s prijavljenim prebivalištem u [adresa], ima prebivalište i u [adresa], a prije počinjenja inkriminiranih kaznenih djela prebivao je i na području Velike Britanije, slijedom čega je razvidno da okrivljenik nije čvrsto vezan uz teritorij Republike Hrvatske. Nadalje, okrivljeni TO državljanin je Savezne Republike Njemačke gdje ima prijavljeno prebivalište te nije osobnim, obiteljskim, poslovnim ili imovinskim vezama vezan uz teritorij Republike Hrvatske.
8.1. Imajući na umu navedeno, ponovljeni žalbeni navodi okrivljenog CO kako ima rodbinu na teritoriju Republike Hrvatske gdje se nalazi od veljače 2022. te okrivljenog TO kako činjenica što je državljanin Savezne Republike Njemačke sama po sebi nije dovoljna za utvrđenje opasnosti od bijega, ni ovaj put nisu s uspjehom doveli u pitanje valjanost pobijanog rješenja, niti pružaju valjanu argumentaciju za zamjenu istražnog zatvora blažim mjerama, s obzirom da se istima ne može na učinkovit način otkloniti opasnost od bijega.
9. Nisu u pravu okrivljenici ni kada opetovano osporavaju postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela, u trenutku kada se protiv njih vodi kazneni postupak u kojem im se stavlja na teret značajna kriminalna količina od čak 17 kaznenih djela pa kada se ima na umu težina tih kaznenih djela, zapriječene kazne i visoki stupanj iskazane kriminalne volje, upornosti i bezobzirnosti u inkriminiranom postupanju i navedenom pridoda činjenica da su okrivljeni CO i okrivljeni TO višestruko osuđivane osobe u Saveznoj Republici Njemačkoj, ocjena je i drugostupanjskog suda kako sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje izvjesne i predvidive opasnosti da bi boravkom na slobodi ovi okrivljenici mogli nastaviti s kriminalnom aktivnošću.
10. Imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor, po ocjeni drugostupanjskog suda, neovisno što još nije potvrđena optužnica u ovom kaznenom predmetu, kako to ističe okrivljeni TO, nije povrijeđeno načelo razmjernosti, uslijed njegovog boravka u istražnom zatvoru od svibnja 2023., uzimajući u obzir razmjer između, s jedne strane težine kaznenih djela za koje se tereti okrivljenik, propisanoj kazni, koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja okrivljenika, te s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.
10.1. Pritom, a s obzirom na isticanje okrivljenog TO u žalbi da je ovim produljenjem došlo do povrede Ustava i Konvencije, valja imati u vidu i da sud procjenjuje od slučaja do slučaja opravdanost oduzimanja slobode kada je ono utemeljeno na zakonu, posebice kod počinjenja teških kaznenih djela, te je u konkretnom slučaju ocijenio da je oduzimanje slobode pojedinca, razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.
11. Jednako tako, protivno žalbenim navodima okrivljenog CO, u konkretnom slučaju nije povrijeđen niti tzv. dinamički princip, jer sve gore opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja istražnog zatvora.
12. Pritom pozivanje okrivljenog CO i okrivljenog TO na konkretne odluke Ustavnog suda, u potkrijepljenu njihovih tvrdnji da je došlo do povrede načela razmjernosti, dinamičkog principa, te konvencijskih i ustavnih prava, nije od značaja, s obzirom da se pozivanje u žalbi na pojedinu presudu zapravo svodi samo na iznošenje pojedinih načelnih stavova izraženih u istoj, no takovim pukim navođenjem žalitelji zapravo ne dovode u konkretnu vezu sadržaj pobijanog rješenja i stav izražen u navedenoj presudi, posebice stoga što žalitelji, evidentno smatraju da je riječ o sličnim situacijama. Ovdje se žaliteljima skreće pozornost da se svaka odluka o istražnom zatvoru procjenjuje zasebno i sa svojim specifičnostima pa činjenični argumenti iz drugog predmeta ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu.
13. Kako, dakle, žalbenim navodima okrivljenog CO i okrivljenog TO nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a niti njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 10. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Juriša
