Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-398/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća, te Maje Štampar Stipić i Slavena Vidmara, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog HMČ, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 1. u vezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/2022., 114/2023., 114./2024. i 36/2024. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Kv I-68/2024. od 20. kolovoza 2024. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 5. rujna 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog HMČ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenim prvostupanjskim rješenjem nakon podignute optužnice protiv okrivljenog HMČ, zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 1. u vezi sa stavkom 2. i kaznenog djela teške krađe članka 229. stavka 1. točka 1. u vezi članka 228. stavka 1. i članka 34. KZ/11. na temelju članka 131. stavaka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24.- dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Okrivljeniku se u istraži zatvor ima uračunati vrijeme lišenja slobode od 20. srpnja 2024., pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni HMČ po branitelju, odvjetniku Toniju Marinkoviću, bez posebnog navođenja žalbene osnove s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da preinači pobijano rješenje, te ukine istražni zatvor okrivljeniku.
3. Spis je u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nije u pravu okrivljenik kada tvrdi da neovisno u kojoj se fazi ovaj postupak nalazi, ne postoji osnovana sumnja kao opći uvjet za produljenje istražnog zatvora, pri tome argumentaciju za svoju tvrdnju pronalazi u osporavanju do sada provedenih dokaza, što međutim predstavlja iznošenje obrane, što nije predmet odlučivanja prilikom donošenja odluke o produljenju istražnog zatvora. Naime, zadaća optužnog vijeća je utvrditi proizlazi li iz prikupljenih dokaza dostatan stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, što je prvostupanjski sud i učinio. Bude li optužnica potvrđena ocjenu tih dokaza dati će raspravni sud nakon provedenog kontradiktornog postupka, tijekom kojeg će okrivljenik imati prilike iznijeti dokazne prijedloge istaknute u žalbi.
6. Okrivljenik nadalje osporava postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na strani okrivljenika, pozivajući se na dosadašnju neosuđivanost, te tvrdeći da je navodima pobijanog rješenja o postupcima protiv okrivljenika koji su u tijeku povrijeđena presumpcija nevinosti. Međutim, pogrešno je viđenje okrivljenika da je prvostupanjski sud svoju ocjenu o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na strani okrivljenika temelji na drugim postupcima koji se trenutno protiv njega vode. Naime, prema ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je navedenu okolnost uzgred spomenuo bez ulaženja u kaznenu odgovornost okrivljenika u ovom kaznenom postupku, dok je svoju ocjenu o postojanju razloga iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08., pravilno temeljio na načinu počinjenja koji ukazuje na pojačani stupanj kriminalne volje, te nalazu i mišljenju vještaka psihijatra, kao i prekršajnoj kažnjavanosti okrivljenika.
6.1. Naime, okrivljeniku se podignutom optužnicom stavljaju na teret dva kaznena djela protiv imovine, što prema ocjeni drugostupanjskog suda ukazuje na pojačani stupanj kriminalne volje i upornosti, posebice kada se ima u vidu da je oba kaznena djela počinio u istom danu i to unutar perioda manjeg od pola sata. Navedenom valja pridodati da je stalni sudski vještak psihijatar dr. Milena Pernat navela kako je okrivljenik tempore criminis bio smanjeno ubrojiv zbog dijagnoze poremećaja ličnosti kao i da je zbog dugogodišnje konzumacije psihoaktivnih tvari razvio politoksikomaniju na razini štetne uporabe, pa uslijed svega toga postoji opasnost da će okrivljenik počiniti teže kazneno djelo. Osim toga, dosadašnji život okrivljenika, u odnosu na koji on ističe dosadašnju kaznenu neosuđivanost, dok pritom potpuno zanemaruje prekršajnu kažnjavanost koja ukazuje da je sklon protupravnom ponašanju, prema ocjeni drugostupanjskog suda u zbiru sa svime prethodno navedenim tvori one osobite okolnosti zbog kojih je nužno produljiti istražni zatvor temeljem zakonske osnove iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. Jednako tako, prvostupanjski sud je valjano zaključio da se uslijed svega navedenog svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne može ostvariti primjenom neke od blažih mjera.
7. Slijedom svega navedenog, daljnji žalbeni navodi kojima se okrivljenik poziva na članak 6. stavak 2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Međunarodni ugovor 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17), te Ustav Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/1990., 135/1997., 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010. i 5/2014.), sugerirajući da se krši konvencijsko i ustavno pravo na štetu okrivljenika, nisu od utjecaja na valjanost pobijanog rješenja, jer drugostupanjski sud takve povrede nije našao.
8. Jednako tako, osnaživanje tvrdnje da je povrijeđena presumpcija nedužnosti pozivanjem na predmet Allenet de Ribemont protiv Francuske, zapravo svodi samo na iznošenje pojedinih načelnih stavova izraženih jednoj konkretnoj presudi, no takovim pukim navođenjem žalitelj zapravo ne dovodi u konkretnu vezu sadržaj pobijanog rješenja i stav izražen u navedenoj presudi, posebice stoga što žalitelj, evidentno smatra da je riječ o sličnim situacijama, te mu se skreće pozornost da se svaka odluka o istražnom zatvoru procjenjuje zasebno i sa svojim specifičnostima pa činjenični argumenti iz drugog predmeta ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu.
9. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 5. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović
