Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-363/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Maje Štampar Stipić i Slavena Vidmara, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog HB, zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 153. stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. i 114/22. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola broj K-9/24-65 od 4. srpnja 2024. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2024.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog HB kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola broj K-9/24-65 od 4. srpnja 2024., protiv optuženog HB, u tijeku postupka nakon podignute optužnice, zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 153. stavkom 1. i drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv istog iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a koji se računa od njegova uhićenja 27. srpnja 2023. (ispravno od 5. lipnja 2023. do 11. srpnja 2023. te od 27. srpnja 2023. pa nadalje).
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi HB po branitelju, odvjetniku Robertu Mikcu, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP/08., s prijedlogom da se prihvati žalba optuženika i ukine istražni zatvor, a podredno da se isti zamijeni mjerama opreza.
3. Spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog HB iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. Jasni su i dostatni razlozi navedeni po prvostupanjskom sudu zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i iz kojih razloga nije moguća njegova zamjena blažim mjerama.
5.1. Nadalje, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i obrazložio kako osnovana sumnja da je optuženik počinio inkriminirano kazneno djelo proizlazi iz dokaza pobrojanih u potvrđenoj optužnici, a takav zaključak pravilnim nalazi i ovaj drugostupanjski sud. Osnovanost sumnje prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene istražnog zatvora utvrđuje se na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu i vjerodostojnost istih, dok će odluku o tome, je li optuženik počinio terećena kaznena djela, donijeti raspravno vijeće tek po završetku dokaznog postupka kroz ocjenu svih izvedenih dokaza. Stoga je bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja žalbeni navod kojim optuženik ukazuje na eventualne propuste optužnog vijeća prilikom potvrđivanja optužnice.
6. Postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela prvostupanjski sud pravilno nalazi u načinu i okolnostima počinjenja kaznenih djela za koja je optuženik osnovano sumnjiv. Suprotno žalbenim navodima, upravo način počinjenja i brojnost kaznenih djela za koja se optuženik tereti u ovom kaznenom postupku, upućuju na visoko iskazanu brutalnost, bezobzirnost i iznimnu ustrajnost u inkriminiranom postupanju, a što sve ukazuje i na visok stupanj njegove kriminalne volje iskazane upravo u odnosu na istu žrtvu s kojom je živio u zajedničkom kućanstvu tijekom intimne veze. Navedeno, osobito kada se uzme u obzir da je optuženik, unatoč tome što je za ova kaznena djela već bio u tijeku kazneni postupak i što je u vezi njih boravio u istražnom zatvoru, netom po ukidanju istog 11. srpnja 2023., isti je osnovano sumnjiv da čini daljnja kaznena djela i to ponovno na štetu iste žrtve, ali i na štetu novih žrtava VB i UB. Ove okolnosti, unatoč kaznenoj neosuđivanosti optuženika, u međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak o opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
7. Također, pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u pitanje niti isticanjem žalbenog prigovora o utjecaju njegovog dosadašnjeg jednogodišnjeg boravka u istražnom zatvoru, jer se protekom tog vremena utvrđena opasnost od ponavljanja kaznenih djela na strani optuženika nije umanjila.
8. Dakle, iz svega navedenog proizlazi da je ispravan zaključak prvostupanjskog suda da se istražni zatvor ukazuje kao jedina i nužna mjera za uspješnu prevenciju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, te u konkretnom slučaju nije svrhovita primjena mjera opreza, a kako to u žalbi predlaže žalitelj, jer s obzirom na sve iznesene okolnosti konkretnog slučaja blaže mjere ne predstavljaju adekvatnu garanciju za otklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela.
9. Nadalje, neprihvatljivi su žalbeni navodi optuženika da je, s obzirom na vrijeme koje je do sada proveo u istražnom zatvoru, povrijeđeno načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. Naime, prilikom ocjene povrede tog načela vodi se računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju osuđujuće presude i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pa prvostupanjski sud s pravom zaključuje da za sada načelo razmjernosti nije povrijeđeno.
10. U odnosu na pitanje tzv. dinamičkog principa kojeg žalbom sadržajno problematizira optuženik navodeći da se protekom vremena istražni zatvor mora obrazložiti postojanjem "jačih" i kvalitetnijih razloga za produljenje istražnog zatvora od onih koji su postojali u trenutku određivanja istražnog zatvora, i po mišljenju Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske protek vremena od lišenja slobode žalitelja do donošenja pobijanog rješenja nije od utjecaja jer sve gore opisane okolnosti u svojoj ukupnosti, za sada, nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena.
11. Protivno opetovanim žalbenim navodima optuženika ponavlja se žalitelju da nije utvrđeno kako bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje njegovih ustavnih i konvencijskih prava, niti je osnovan žalbeni navod kojim se ističe da je došlo do povrede presumpcije nevinosti jer iz pobijanog rješenja jasno slijedi da je prvostupanjski sud o daljnjoj potrebi produljenja istražnog zatvora odlučio na temelju osnovane sumnje da je optuženik počinio terećena kaznena djela. Naime, pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora te je produljenje istražnog zatvora razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.
12. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 3. rujna 2024.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović
