Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-358/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Maje Štampar Stipić i Slavena Vidmara, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog DM, zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u svezi stavka 1. točka 1. i članka 153. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24.- dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 23. srpnja 2024. broj Kv-I- 57/2024. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog DM kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu od 23. srpnja 2024. broj Kv- I-57/2024, nakon podignute optužnice, protiv okrivljenog DM, zbog teškog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u svezi stavka 1. točka 1. i članka 153. stavka 2. KZ/11. i drugih, na temelju članka 131. stavka 1. u svezi članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika te je određeno da isti ima trajati i nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni DM po braniteljici, odvjetnici Ivanki Šamiji, bez navođenja posebne žalbene osnove, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da ukine istražni zatvor okrivljeniku, a podredno zamijeni istražni zatvor odgovarajućim mjerama opreza.
3. Spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako u konkretnom slučaju egzistiraju opća i posebna pretpostavka za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha, a koji u cijelosti prihvaća i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne, jasne i neproturječne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.
6. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i obrazložio iz čega proizlazi osnovana sumnja da je okrivljenik počinio inkriminirano kazneno djelo i to iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji optužnica, a takav zaključak pravilnim nalazi i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske. Osnovanost sumnje prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene istražnog zatvora utvrđuje se na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu i vjerodostojnost istih, dok će odluku o tome je li okrivljenik počinio terećeno mu kazneno djelo donijeti raspravno vijeće tek po završetku dokaznog postupka kroz ocjenu svih izvedenih dokaza, ako optužnica bude potvrđena. Slijedom navedenog neosnovan je žalbeni navod okrivljenika kojim polemizira s vjerodostojnošću iskaza žrtve.
7. Vezano uz postojanje posebne zakonske pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, u pravu je prvostupanjski sud kada ocjenjuje da u konkretnom slučaju postoji realna i predvidiva opasnost od ponavljanja kaznenih djela, koja se, može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora kao najstrožom mjerom.
7.1. Naime, osim postojanja osnovane sumnje, što predstavlja opći uvjet za određivanje istražnog zatvora, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju egzistira i poseban uvjet za određivanje istražnog zatvora predviđen odredbom članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. u odnosu na okrivljenika unatoč činjenici da je riječ o kazneno neosuđivanoj osobi. Postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela prvostupanjski sud pravilno utvrđuje u načinu i okolnostima počinjenja kaznenih djela za koja je okrivljenik osnovano sumnjiv. Naime, način počinjenja i brojnost kaznenih djela za koja se okrivljenik tereti u ovom kaznenom postupku, upućuju na visoko iskazanu brutalnost, bezobzirnost i ustrajnost tijekom inkriminiranih događaja, a što sve u svojoj cjelovitosti ukazuje i na visok stupanj njegove kriminalne volje iskazane upravo u odnosu na istu žrtvu. Navedeno prvostupanjski sud ispravno dovodi u vezu s nalazom i mišljenjem vještaka psihijatra iz kojeg proizlazi da je okrivljenik osoba koja je emocionalno nezrela i nestabilna te pokazuje određene narcisoidne crte strukture ličnosti, te preporuča izricanje sigurnosne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana.
8. Prilikom ocjenjivanja postojanja opasnosti od ponavljanja djela na strani okrivljenika sud daje značaj svakoj pojedinoj okolnosti koja govori u smjeru egzistencije takve bojazni, ujedno imajući u vidu i njihovu brojnost, a tako i kakvoću u cjelini, pri čemu je prethodna (ne)osuđivanost samo jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju.
9. Razmatrajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se utvrđena opasnost od ponavljanja kaznenog djela na strani okrivljenika, može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Ista svrha, protivno žalbenim navodima okrivljenika, ne bi se mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom od blažih mjera predviđenih katalogom odredaba ZKP/08.
10. Pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije s uspjehom dovedena u pitanje niti isticanjem žalbenog navoda o mlađoj životnoj dobi okrivljenika, kao niti navodom o mogućem negativnom utjecaju istražnog zatvora na daljnji razvoj ličnosti okrivljenika.
11. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 3. rujna 2024
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović
