Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-339/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek - Šabijan i mr.sc. Zorislava Kaleba, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog DN, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku broj K-14/2024-13 od 8. srpnja 2024. o ukidanju istražnog zatvora i određivanju primjene mjera opreza nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici vijeća održanoj 29. kolovoza 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj K-14/2024-13 od 8. srpnja 2024., nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi DN proglašen krivim zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11. i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci, kojom presudom mu je ujedno temeljem članka 58. stavka 3. u vezi stavka 1. KZ/11. opozvana djelomična uvjetna osuda iz presude Općinskog suda u Osijeku broj K-61/2021-30 od 5. svibnja 2021., pravomoćna 16. prosinca 2021., te se po članku 53. KZ/11. izrečena jedinstvena kazna zatvora po toj presudi u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci i kazna zatvora po ovoj presudi u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci uzimaju kao već utvrđene, te mu je uz primjenu članka 53. stavka 1. u vezi članka 51. stavka 2. KZ/11. izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci, pod točkom I. izreke na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakon o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24.– dalje: ZKP/08.) optuženiku je ukinut istražni zatvor.
1.1. Pod točkom II. izreke pobijanog rješenja na temelju članka 98. stavka 6. ZKP/08. optuženom DN određene su mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 4. i 5. ZKP/08. i to: zabrana približavanja žrtvi ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa] kojem se ne smije približiti na razdaljinu manju od 100 metara, te zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom i to sa žrtvom AN s kojim ne smije uspostavljati niti održavati izravne ili neizravne veze.
1.2. Pod točkom III. pobijanog rješenja na temelju članka 98. stavak 7. ZKP/08., određeno je da mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do upućivanja optuženika na izdržavanje kazne zatvora.
1.3. Pod točkom IV. pobijanog rješenja određeno je da će mjere opreza iz članka 98. stavak 2. točka 4. i 5. ZKP/08. izvršavati Policijska postaja Đakovo koja će svakih 15 (petnaest) dana sudu dostaviti pisano izvješće o tome da li optuženik izvršava mjere opreza.
1.4. Pod točkom V. pobijanog rješenja dano je upozorenje optuženiku da će se u slučaju nepridržavanja određenih mjera opreza iste zamijeniti istražnim zatvorom.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavka 2. ZKP/08. s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se protiv optuženika produlji istražni zatvor.
3. Na temelju članka 474. stavka 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Odgovorom na žalbu državnog odvjetnika, koji je optuženik podnio po branitelju, odvjetniku Mislavu Srbu, ukazuje na neosnovanost žalbenih razloga, uz prijedlog drugostupanjskom sudu da žalbu odbije
5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
6. Osporavajući pravilnost pobijanog rješenja, državni odvjetnik u žalbi ističe okolnosti iz kojih prema njegovom stanovištu proizlazi opasnost od ponavljanja djela na strani optuženog DN te smatra da se zbog tih okolnosti svrha istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. po kojoj je protiv optuženika u tijeku postupka bio produljivan istražni zatvor ne može ostvariti primjenom mjera opreza.
7. Prvostupanjski je sud u pobijanom rješenju pravilno utvrdio sve razloge odlučne za postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na strani optuženika, pravilno utvrđujući da je optuženik osuđivan zbog kaznenog djela s elementima nasilja i prijetnje, te ispravno navedeno dovodi u vezu s rezultatima psihijatrijskog vještačenja.
7.1. No, unatoč postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, i ovaj sud, a protivno navodima u žalbi državnog odvjetnika, smatra da se svrha mjere istražnog zatvora u konkretnoj situaciji može ostvariti i izrečenim mu mjerama opreza iz članka 98. stavka 2. točke 4. i 5. ZKP/08.
7.2. Naime, prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora trebaju postojati razlozi koji opravdavaju primjenu ove najteže mjere osiguranja nazočnosti optuženika. Imajući na umu da se prema dostupnim podacima optuženik u razdoblju u kojem se nalazi na slobodi (od 8. srpnja 2024. pa nadalje) korektno pridržavao primijenjenih mu mjera opreza, kao i da je do sada proveo u istražnom zatvoru skoro šest mjeseci, te da skrbi i ovaj drugostupanjski sud smatra da se primjenom mjera opreza može preventivno djelovati na optuženika u cilju otklanjanja opasnosti od ponavljanja kaznenih djela.
7.3. M
jerom opreza zabrane približavanja žrtvi na udaljenost manju od 100 metara onemogućit će se susreti između optuženika i žrtve, a mjerom opreza zabrane uspostavljanja ili održavanja izravne ili neizravne veze sa žrtvom, onemogućit će se kontakt optuženika sa žrtvom, i na taj način će se upravo naloženim mjerama opreza ostvariti ista svrha koja bi se ostvarila i istražnozatvorskom mjerom. Uz navedeno, činjenica da je optuženik u istražnom zatvoru proveo skoro šest mjeseci, zasigurno je morala utjecati na njegovu svijest o štetnosti ovakvog ponašanja, kao i na to da se ubuduće kloni sličnih postupanja.
7.4. Osim toga, optuženik je upozoren da će se, u slučaju nepridržavanja naloženih mu mjera opreza, iste zamijeniti istražnim zatvorom.
8. Pravilnost pobijanog rješenja nije s uspjehom dovedena u pitanje žalbenim navodima državnog odvjetnika u kojima se ne navode nove niti kvalitativno značajne okolnosti, već se traži preispitivanje onih okolnosti zbog kojih je okrivljeniku ranije bila prethodno određena i produljena mjera istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., i to isticanjem optuženikove ranije osuđivanosti, načina i okolnosti počinjenja inkriminiranog mu kaznenog djela, kao i osobne prilike optuženika (nezaposlen i bez primanja), te njegovu sklonost ovisničkim oblicima ponašanja.
9. Budući da žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a niti ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., valjalo odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.
U Zagrebu 29. kolovoza 2024.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
