Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-376/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek- Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog IĆ i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. i drugih Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 53/91., 39/92., 91/92., 31/93. – pročišćeni tekst, 35/93. – ispravak, 108/95., 16/96. – pročišćeni tekst i 28/96., dalje: OKZRH), odlučujući o žalbi optuženog IĆ podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Kv-Rz-12/2024. od 1. kolovoza 2024. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog IĆ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem u tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice protiv optuženog IĆ i drugih, zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavka 1. i drugih OKZRH, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. -Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog IĆ iz osnova u članku 123. stavku 1. točki 1. i 4. ZKP/08. koji traje od 4. svibnja 2022. te ima trajati i dalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi IĆ po branitelju, odvjetniku Željku Ostoji, bez navođenja žalbene osnove, s prijedlogom "usvojiti žalbu i ukinuti istražni zatvor nad optuženikom, a podredno žalbu uvažiti i predmet vratiti sucu istrage na ponovno postupanje i odlučivanje".
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog IĆ iz osnova u članku 123. stavku 1. točki 1. i 4. ZKP/08. Jednako tako, u pravu je prvostupanjski sud kako nije prikladna zamjena istražnog zatvora blažim mjerama.
6. U pogledu postojanja osnovane sumnje koje optuženik u žalbi nastoji osporiti, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako osnovana sumnja da je optuženi IĆ počinio kaznena djela koja mu se podignutom i potvrđenom optužnicom stavlja na teret proizlazi iz dokaza na kojima se ista temelji, pa je i prema ocjeni drugostupanjskog suda ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika.
7. Nadalje, pravilno je prvostupanjski utvrdio da na strani optuženika postoji opasnost od bijega s obzirom na to da je optuženik državljanin Republike Srbije u kojoj ima prebivalište te koji nije vezan za teritorij Republike Hrvatske bilo osobnim, obiteljskim ili imovinskim vezama, zbog čega bi istu mogao nesmetano napustiti. Uz to, optuženik je u drugom predmetu bio u višegodišnjem bijegu, a uhićen je tek 2015. u Crnoj Gori i potom izručen Republici Hrvatskoj. Kada se pored iznesenih okolnosti ima u vidu težina kaznenog djela za koje se optuženik tereti te propisana kazna, i po ocjeni drugostupanjskog suda postoji realna i konkretna opasnost da će optuženik boravkom na slobodi pobjeći u cilju izbjegavanja svoje kaznenopravne odgovornosti.
7.1. Stoga, žalbeni navodi optuženika kako je sudu dao adresu u Republici Hrvatskoj na kojoj može boraviti za vrijeme trajanja suđenja, kao i da je (u slučaju boravka u Republici Srbiji) na snazi pravomoćno rješenje Višeg suda u Beogradu, Odjeljenja za ratne zločine broj Kpi-II/O-2/2015. od dana 25. kolovoza 2015., kojim rješenjem je optuženiku određen pritvor pa da je razvidno da bi optuženik u slučaju bijega ponovno bio u zatvoru, nisu od utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja.
8. U odnosu na postojanje osnove za produljenje istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08. protiv optuženika, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je za kazneno djelo koje se optuženiku stavlja na teret propisana kazna zatvora koja je u pogledu primjene procesnih odredbi izjednačena s kaznom dugotrajnog zatvora, čime je ispunjen jedan od uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora po ovoj osnovi. Pored toga, prvostupanjski sud je pravilno zaključio kako je istražni zatvor nužan radi neometanog odvijanja postupka s obzirom na to da se radi o kaznenom djelu kod kojeg su okolnosti počinjenja posebno teške, na način da je optuženik imao visoku zapovjednu dužnost i ulogu u ratnim aktivnostima neprijateljske vojske koje su rezultirale posljedicama u vidu smrtnog stradavanja brojnih civila te uništavanja imovine kao i gospodarskih, stambenih, kulturnih i vjerskih objekata. Pri tome se optuženikova ratna uloga, kao i posljedice njegovog inkriminiranog postupanja očituju ne samo u odnosu na konkretno mjesto počinjenja kaznenog djela, već i šire na cjelokupnom hrvatskom teritoriju koji je bio izložen ratnoj agresiji. Stoga, nisu osnovani žalbeni navodi optuženika kako kod odlučivanja o potrebi za primjenom mjere istražnog zatvora po ovoj osnovi nije ispitano postojanje javnog interesa, zbog čega pobijano rješenje nije protivno stajalištu izraženom u odlukama Europskog suda za ljudska prava kako to optuženik upire u žalbi.
9. S obzirom na utvrđeni visok stupanj opasnosti od bijega optuženika prvostupanjski sud je pravilno zaključio kako se svrha istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. ne bi mogla ostvariti jamstvom ni mjerama opreza, dok je svrha istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08. da se zbog interesa javnosti optuženik ne zadržava na slobodi pa ni u tom smislu nije svrhovito istražni zatvor zamijeniti blažim mjerama.
10. U odnosu na žalbene navode optuženika kojima se poziva na odluke sudova u drugim predmetima s "identičnim činjeničnim i pravnim stanjem", kao i na praksu međunarodnih sudova, smatrajući da je riječ o istim situacijama, napominje se da se svaka odluka o istražnom zatvoru procjenjuje zasebno i sa svojim specifičnostima pa činjenični argumenti iz drugog predmeta ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu, zbog čega nisu osnovani ni žalbeni navodi optuženika da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Jednako tako, pozivanje žalitelja na praksu primijenjenu pred Međunarodnim kaznenim sudom vezano uz privremeno puštanje na slobodu iz humanitarnih razloga, ne dovodi u pitanje opstojnost istražnozatvorske osnove. Nadalje, isticanje optuženikove dobi i zdravstvenog stanja također nije od utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja, jer te okolnosti ne otklanjaju postojanje opasnosti od bijega te ne isključuju opasnost od ometanja postupka boravkom optuženika na slobodi. Pri tome se zdravstvena skrb optuženiku pruža tijekom primjene mjere istražnog zatvora, s obzirom na to da i iz navoda žalbe proizlazi kako zbog svojih zdravstvenih teškoća optuženik prima terapiju u istražnom zatvoru te mu je omogućeno obavljanje zdravstvenih pregleda.
11. Nije u pravu žalitelj da je pobijanim rješenjem povrijeđen tzv. "dinamički pristup" jer prvostupanjski sud "samo ponavlja obrazloženja prethodnih rješenja", budući da prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika, pri čemu razlozi na kojima se temelji istražnozatvorska osnova iz članka 123. stavka 1. točke 1. i 4. ZKP/08. nisu izgubili na svom značaju i relevantnosti protekom vremena od određivanja istražnog zatvora. U tom smislu, protivno žalbenim navodima optuženika, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika.
12. Iako optuženik u žalbi navodi kako je do sada u istražnom zatvoru proveo ukupno (računajući ekstradicijski pritvor) više od devet godina, a do danas nije donesena presuda, time nije dovedena u pitanje opstojnost istražnozatvorske osnove niti je povrijeđeno načelo razmjernosti jer se u ovome predmetu optuženik u istražnom zatvoru nalazi od 4. svibnja 2022. zbog čega nije došlo do iscrpljivanja rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora iz članka 133. stavka 1. točke 6. ZKP/08., a ekstradicijski pritvor se ne uračunava u maksimalno trajanje istražnog zatvora, već u eventualno izrečenu zatvorsku kaznu. Dakle, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju osuđujuće presude i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora u ovom kaznenom postupku.
13. U odnosu na opetovane žalbene prigovore optuženika kako je prvostupanjsko rješenje o određivanju istražnog zatvora od 13. svibnja 2021. po žalbi razmatrano više od godinu dana nakon donošenja, drugostupanjski sud napominje kako se u tom trenutku optuženik nalazio u istražnom zatvoru u drugom kaznenom postupku koji se vodio pred Županijskim sudom u Splitu pod brojem K-Rz-1/2020. i koji istražni zatvor mu je zbog isteka rokova trajanja istražnog zatvora iz članka 133. stavka 6. ZKP/08. rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj II Kž-3/2022. od 4. svibnja 2022. ukinut te je potom lišen slobode po naprijed navedenom rješenju od kada mu teče istražni zatvor u ovom predmetu. Stoga, vrijeme donošenja rješenja o određivanju istražnom zatvoru i odlučivanja o žalbi ni na koji način ne utječe na trajanje istražnog zatvora u ovom kaznenom predmetu i na njegovu zakonitost.
14. Slijedom svega navedenog, žalba nije osnovana, a ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 27. kolovoza 2024.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
