Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-342/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja dr. sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽJ, zbog kaznenog djela iz članka 111. točka 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 18. srpnja 2024. broj Kv I-23/2024-39 (K-1/2024.), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog ŽJ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Sisku od 18. srpnja 2024. broj Kv I-23/2024-39 (K-1/2024.), u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog ŽJ, zbog kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točka 4. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. -Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog ŽJ iz zakonske osnove predviđene u članku 123. stavka 1. točke 3. i 4. ZKP/08. te je određeno da mu istražni zatvor teče od dana uhićenja 17. svibnja 2023.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi ŽJ po braniteljici, odvjetnici Gordani Grubeša, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. ZKP/08., te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se prihvati žalba te ukine pobijano rješenje i istražni zatvor, te da okrivljenika odmah pusti na slobodu, a podredno da istražni zatvor zamijeni predloženim mjerama opreza.
3. Spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika po osnovi iz članka 123. stavku 1. točka 3. i 4. ZKP/08. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne, određene i dostatne i neproturječne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i iz kojih razloga nije moguća njegova zamjena blažim mjerama, odnosno mjerama opreza. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi, a kojima žalitelj očigledno smjera na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. ističući da se pobijano rješenje ne može ispitati jer nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, razlozi su nejasni u znatnoj mjeri proturječni, a i sama izreka rješenja proturječna razlozima navedenog rješenja.
5.1. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i obrazložio kako osnovana sumnja da je optuženik počinio inkriminirano mu kazneno djelo proizlazi iz potvrđene optužnice i svih dokaza na kojima se ta optužnica temelji, čime je ispunjena opća pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv ovog optuženika. Osnovanost sumnje, prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene istražnog zatvora, utvrđuje se na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu istih i bez potrebe reprodukcije istih, dok će odluku o tome je li optuženik počinio terećeno mu kazneno djelo donijeti raspravno vijeće tek po završetku dokaznog postupka kroz ocjenu svih izvedenih dokaza, pa će tako odlučivati i o mogućem motivu počinjenog kaznenog djela kao konstitutivnom obilježju terećenog kaznenog djela.
6. Na strani optuženika egzistiraju one osobite okolnosti koje upućuju na realnu i predvidivu bojazan da bi optuženik u budućnosti mogao ponoviti isto tako teško kazneno djelo, neovisno o njegovoj dosadašnjoj kaznenoj i prekršajnoj neosuđivanosti, a prvostupanjski sud isto ispravno temelji na provedenom psihijatrijskom vještačenju optuženika iz kojeg proizlazi da je optuženik osoba pasivno ovisnih obilježja ličnosti sklona impulzivnom reagiranju u stanjima intenzivne emocionalne angažiranosti te jače i dugotrajnije izloženosti stresu. Prvostupanjski je sud ove okolnosti ispravno doveo u vezu sa okolnostima počinjenja kaznenog djela koje se ogledaju u izrazitoj upornosti, kriminalnoj volji i znatnoj dozi bezobzirnosti, pa je ispravno zaključio da je opravdano i neophodno, produljiti istražni zatvor iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
6.1. Ponavlja se žalitelju da dosadašnja kaznena i prekršajna neosuđivanost optuženika je samo jedna od okolnosti koja se cijeni prilikom donošenja odluke o produljenju istražnog zatvora, no ista u konkretnom slučaju nije odlučna.
7. Nadalje, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da su, a što je pravilno zaključio i prvostupanjski sud, ispunjene sve zakonske pretpostavke za produljenje istražnog zatvora i po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08. Naime, nedvojbeno je da je za kazneno djelo teškog ubojstva za koje je optuženik osnovano sumnjiv, propisana kazna dugotrajnog zatvora, te da je terećeno kazneno djelo počinjeno pod posebno teškim okolnostima koje se očituju u načinu izvršenja kaznenog djela počinjenog davljenjem iz niskih pobuda, odnosno ljubomore uslijed saznanja da je žrtva bila u ljubavnoj vezi s drugim muškarcem. Isto tako, ovakva kaznena djela kod velike većine stanovništva Republike Hrvatske, kao i javnosti izazivaju senzibilitet i moralnu osudu, pa bi boravak na slobodi počinitelja ovakvog kaznenog djela izazvao uznemirenost javnosti i umanjio ugled i povjerenje u pravosuđe. Slijedom navedenog ocjena je drugostupanjskog suda kako sve tako izložene okolnosti nadilaze one uobičajene okolnosti koje se obično viđaju kod sličnih kaznenih djela, a zbog istih te radi neometanog odvijanja kaznenog postupka ispravno je prvostupanjski sud produljio istražni zatvor protiv optuženika i po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08.
7.1. Pri tome, na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nisu od utjecaja ponovljeni žalbeni navodi kako je medijska popraćenost događaja trajala kratko, a još manje žalbeni navodi da optuženik ima boravište u [adresa], pa bi njegovim potencijalnim odlaskom u Njemačku, uz mjere opreza, splasnula uznemirenost javnosti.
8. Isto tako, na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nisu od utjecaja niti žalbeni navodi kojim optuženik ističe da je do sada uzorno živio, da je zbog događaja izrazio kajanje, kao i da je dosadašnji boravak u istražnom zatvoru kod njega razvio svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela.
9. Stoga prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv ovog optuženika pritom imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor te je njegovo produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.
10. Jednako tako, bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke je i žalbeni navod da bi bilo narušeno načelo razmjernosti kojim žalitelj upire na vrijeme do sada provedeno u istražnom zatvoru (15 mjeseci) tvrdeći da istražni zatvor predstavlja prijevremenu kaznu, a obzirom da drugostupanjski sud nije našao da bi isto bilo povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenih djela za koje se optuženik tereti, propisanoj kazni, kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja optuženika, te s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti iscrpljivanja rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.
11. U odnosu na opetovane žalbene primjedbe kojim se optuženik poziva na sudsku praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske i raznih županijskih sudova, napominje se žalitelju da se svaka odluka o primjeni mjere istražnog zatvora procjenjuje zasebno i sa svojim specifičnostima u vrijeme donošenja odluke. Pri tome doista uvjerenje suda o postojanju istražnozatvorskih osnova mora proizlaziti iz osobitih okolnosti vezanih uz konkretan slučaj i uz konkretnu osobu pa činjenični argumenti iz neke druge odluke ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu.
12. Također, neosnovan je i žalbeni navod optuženika kojim ističe kako je donošenjem pobijanog rješenja povrijeđeno načelo vremenskog važenja zakona jer je prvostupanjski sud naveo da se optuženiku stavlja na teret "femicid", a za koje se optuženik uopće ne tereti, jer iako je točno da je prvostupanjski sud koristio navedeni termin, no na umu je imao sadržajno ubojstvo žene, a ne pravno kvalificirani oblik teškog ubojstva ženske osobe iz članka 111. a KZ/11. koje je nedavno uvedeno u zakonodavstvo izmjenama KZ/11.
13. Isto tako, u cijelosti su neosnovani žalbeni navodi optuženika kojim ističe da je došlo do povrede prava na "presumpciju nedužnosti" zajamčenog člankom 28. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – dalje: Ustav) jer je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju jasno i nedvosmisleno istaknuo da je osnova njegovog donošenja upravo osnovana sumnja na strani optuženika, a ne njegova utvrđena kaznena odgovornost, a što uostalom nije niti predmet odluke o istražnom zatvoru. Napominje se optuženiku da nije nađeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorskih osnova na način koji bi predstavljao kršenje njegovih ustavnih i konvencijskih prava.
14. Na kraju neosnovani su i opetovani žalbeni navodi optuženika kojim prigovara dinamici vođenja predmetnog postupka ističući da tijela postupka nisu pokazala potrebnu žurnost u vođenju postupka, jer prema ocjeni drugostupanjskog suda nije uočio neopravdane zastoje u postupanju.
15. S obzirom na navedeno, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., valjalo je odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 27. kolovoza 2024.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
