Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-388/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek - Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog UR zbog kaznenih djela iz članka 154. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kovm-iz-10/2024. (Kovm-14/2024.) od 9. kolovoza 2024. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog UR kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem nakon podignute optužnice protiv okrivljenog UR, zbog teškog kaznenog protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u svezi s člankom 154. stavkom 1. točka 1, KZ/11., dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11., kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11., dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11. i dva kaznena djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. KZ/11., protiv okrivljenog UR produljen je istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. te mu je u istražni zatvor uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 10. ožujka 2024. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni UR po branitelju, odvjetniku Slavenu Martiću bez posebnog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da pobijano rješenje preinači na način da ukine istražni zatvor okrivljeniku, a podredno da ukine prvostupanjsko rješenje i vrati predmet na ponovno odlučivanje.
3. Spis je u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Osporavajući pravilnost pobijanog rješenja žalitelj ističe da naslovni sud pri obrazlaganju iteracijske opasnosti nije uzeo u obzir prethodnu neosuđivanost okrivljenika, ističući da zbog primjene presumpcije nevinosti, postojanje kaznenog postupka u tijeku ne može biti jedina i odlučujuća okolnost za zaključak suda o postojanju iteracijske opasnosti.
5.1. Suprotno istaknutom navodu prvostupanjski sud je valjano cijenio kriminalnu količinu koja se okrivljeniku stavlja na teret, te duljinu inkriminiranog razdoblja, pri čemu je počinjenjem kaznenih djela na štetu bliskih osoba (supruge i djece u dobi od 7 do 9 godina) iskazao upornost i bešćutnost u protupravnom postupanju, ocijenivši da postoji neposredna i razborito predvidiva opasnost da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao ponoviti ista ili slična kaznena djela. Takova opasnost može se uspješno prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora kao najstrožom mjerom.
6. Drugostupanjski sud nadalje, nalazi promašenim žalbeni navod da je produljenje istražnog zatvora okrivljeniku u suprotnosti sa samom svrhom istražnog zatvora, te da se okrivljenik kažnjava bez pravomoćne presude, posebno uzimajući u obzir da okrivljenik nije na bilo koji način pokušao opstruirati kazneni postupak, već se prijavio policiji po pozivu iste na temelju prijave žrtve. Naime, kako to proizlazi iz pobijanog rješenja prvostupanjski sud je valjano i detaljno cijenio sve okolnosti koje ukazuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela, bez ulaženja u kaznenu odgovornost okrivljenika. Činjenica da se okrivljenik prijavio policiji po pozivu ne umanjuje opasnost od ponavljanja kaznenih djela ni na koji način, imajući u vidu brojnost i težinu kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret.
7. Kraj takvog stanja stvari, nije od značaja žalbeni navod okrivljenika da je istražni zatvor krajnja mjera preventivnog oduzimanja slobode, s ciljem neometanog vođenja postupka, te se ista svrha može ostvariti primjenom mjera opreza iz članka 98. ZKP/08. Naime, prvostupanjski sud je ispravno zaključio da se svrha istražnog zatvora može ostvariti isključivo mjerom istražnog zatvora.
8. Zaključno žalitelj ističe da je svrha primjene mjera opreza u zamjenu za istražni zatvor, u skladu s ustavnim načelom razmjernosti, a kako bi se što manje ograničilo osnovno ljudsko pravo na slobodu, posredno time upirući na povredu načela razmjernosti. Međutim, takvu povredu drugostupanjski sud nije našao, već je naprotiv, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., prvostupanjski sud vodio računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenog djela za koje se tereti okrivljenik, propisanoj kazni, koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja okrivljenika, te s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.
9. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 27. kolovoza 2024.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
