Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-383/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek - Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog AR, zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. i člankom 153. stavkom 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Kv I-62/2024. od 13. kolovoza 2024., o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog AR kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Kv I-62/2024. od 13. kolovoza 2024., nakon podignute optužnice protiv okrivljenog AR, zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. i člankom 153. stavkom 2. KZ/11. i drugih, na temelju članka 131. (pravilno bi bilo članka 131. stavka 1.) u vezi sa člankom 127. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te je određeno da isti ima trajati i nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni AR po branitelju, odvjetniku Mirku Roguljiću, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da se istražni zatvor protiv okrivljenika ukine i zamijeni mjerama opreza.
3. Spis je u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog AR iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv tog okrivljenika te neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju upire žalitelj.
6. Osnovana sumnja da je okrivljeni AR počinio kaznena djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. i člankom 153. stavkom 2. KZ/11. i drugih, proizlazi iz dokaza na kojima se podignuta optužnica temelji i to, kako materijalnih, tako i personalnih dokaza koje je prvostupanjski sud pobliže i naveo u pobijanom rješenju. Time je, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora. Pritom se napominje da ni prvostupanjski ni drugostupanjski sud pri odlučivanju o istražnom zatvoru nisu ovlašteni ocjenjivati provedene dokaze već je isto zadatak i ovlast raspravnog vijeća u slučaju da optužnica bude potvrđena.
7. Nadalje i ovaj drugostupanjski sud smatra da postoji takva opasnost od ponavljanja kaznenog djela da jedino istražni zatvor predstavlja prikladnu mjeru sa ciljem onemogućavanja okrivljenika u tome. Prvostupanjski sud se pri tome pravilno poziva na činjenicu da se okrivljeniku u ovom postupku stavlja na teret počinjenje više kaznenih djela među kojima su i teška kaznena djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. i člankom 153. stavkom 2. KZ/11., počinjena na štetu njegove majke CR, i da je, prema opisu iz optužnice, iskazao upornost i bezobzirnost u inkriminiranom postupanju, a stoga i izražen visok stupanj kriminalne volje. Povrh navedenog, iz rezultata psihijatrijskog vještačenja (list 114 do 124 spisa), proizlazi da je okrivljenik ovisan o alkoholu, da je kaznena djela koja mu se u ovom postupku stavljaju na teret počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu te da postoji opasnost da će zbog te ovisnosti počiniti teže djelo, slijedom čega se preporučuje izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu. Ove okolnosti, unatoč prethodnoj neosuđivanosti okrivljenika, u međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak o postojanju iteracijske opasnosti, koja se može otkloniti jedinom primjenom mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
8. Razmatrajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se utvrđena opasnost od ponavljanja djela na strani okrivljenika, može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Ista svrha, protivno žalbenim navodima okrivljenika, za sada, ne se bi mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom od mjera opreza predviđenih odredbama ZKP/08.
9. Protivno žalbenim navodima okrivljenika, koje potkrepljuje praksom Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava okrivljenika. Naime, pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora te je produljenje istražnog zatvora razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.
10. S tim u vezi valja napomenuti, kako dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti. Naime, prvostupanjski sud prilikom ocjenjivanja eventualne povrede tog načela, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., ispravno je vodio računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju potvrđivanja optužnice i utvrđenja krivnje i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora u ovom kaznenom postupku, pri čemu ne prijeti iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.
11. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
U Zagrebu, 27. kolovoza 2024.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
