Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-346/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Slavena Vidmara i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog AV, zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 2. u vezi članka 158. stavka 1. i 5. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23. -dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Kv I-52/2024-6 (Kovm-6/2024.) od 19. srpnja 2024. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 22. kolovoza 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog AV kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pod točkom I. izreke prvostupanjskog rješenja Županijskog suda u Splitu broj Kv I- 52/2024-6 (Kovm-6/2024.) od 19. srpnja 2024., nakon podignute optužnice protiv okrivljenog AV, zbog teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 2. KZ/11. u vezi članka 158. stavka 1. i 5. KZ/11. i drugih, .) produljen je istražni zatvor protiv okrivljeniku po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08. te je određeno da isti ima i dalje trajati.
2. Žalbu je, protiv tog rješenja podnio okrivljeni AV po branitelju, odvjetniku Mariju Vukoviću, zbog svih žalbenih osnova, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da ukine istražni zatvor okrivljeniku, a podredno da mu odredi mjere opreza.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika po osnovi iz članka 123. stavku 1. točka 3. ZKP/08. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv okrivljenika i do sada primjenjivan i iz kojih razloga nije moguća njegova zamjena blažim mjerama, odnosno mjerama opreza.
5.1. Nadalje, ističe se da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio i pravilno obrazložio da osnovana sumnja da je okrivljenik počinio inkriminirana kaznena djela za koja ga se tereti te da navedeno proizlazi iz, u pobijanom rješenju pobrojanih dokaza, a takav zaključak pravilnim nalazi i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske. Naime, prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora sud nije ovlašten ulaziti u ocjenu vjerodostojnosti i prihvatljivosti dokazne snage predloženih dokaza. Osnovanost sumnje prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene istražnog zatvora utvrđuje se na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu i vjerodostojnost istih, kao i bez potrebe reprodukcije istih, dok će odluku o tome je li okrivljenik počinio terećena mu kaznena djela donijeti raspravno vijeće tek po završetku dokaznog postupka kroz ocjenu svih izvedenih dokaza, ukoliko optužnica bude potvrđena. Stoga su s time u svezi bez utjecaja žalbeni navodi okrivljenika kojima se polemizira s vjerodostojnošću iskaza žrtve.
6. Nadalje, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da na strani okrivljenog AV i nadalje egzistira opasnost od ponavljanja kaznenog djela, a koja je dovela i do prvotnog određivanja istražnog zatvora. Naime, cijeneći da mu se stavljaju na teret kaznena djela protiv spolne slobode počinjenja uz dozu znatne bezobzirnosti i upornosti koje se ogledaju u protupravnom postupanju okrivljenika na štetu njegove pokćerke gotovo svakodnevno kroz trogodišnje razdoblje, uz zlouporabu zavisnosti iste prema njemu, a s čime je započeo kada joj je bilo svega 8 godina života, te činjenicu da mu se optužnicom stavlja na teret još i povreda djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11., počinjena i na štetu drugog djeteta, i prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske sve navedeno ukazuje da u konkretnom slučaju postoji opravdana i predvidiva opasnost da će okrivljenik puštanjem na slobodu počiniti istovrsno ili slično kazneno djelo. Dakle, iz svega navedenog proizlazi da je ispravan zaključak prvostupanjskog suda da se istražni zatvor ukazuje kao jedina i nužna mjera za uspješnu prevenciju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela te u konkretnom slučaju nije svrhovita primjena mjera opreza, a kako to u žalbi sugerira okrivljenik.
6.1. Kraj ovakvog stanja stvari neosuđivanost okrivljenika zbog kaznenih djela je samo jedna od okolnosti koja se cijeni prilikom donošenja odluke o produljenju istražnog zatvora, no ista iz gore navedenih razloga nije i ne može biti jedina odlučna. Također, osnovanost pobijanog rješenja nije dovedena u pitanje niti isticanjem žalbenog navoda da se žrtva sa svojom majkom iselila iz zajedničkog kućanstva.
7. Također, nije u pravu žalitelj kada upire na povredu načela razmjernosti iz članka 122. ZKP/08. posebice naglašavajući da se boravak u istražnom zatvoru pretvara u izdržavanje kazne, uzimajući u obzir razmjer između težine kaznenog djela za koje se optuženik tereti, kazne koje se prema podacima kojima sud raspolaže mogu očekivati i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.
8. Slijedom svega navedenoga, budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 22. kolovoza 2024.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović
