Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: II Kž-336/2024-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Slavena Vidmara i mr. sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom postupku protiv okrivljenog ČN i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama okrivljenog ČN, okrivljenog ZN i okrivljenog HN podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Kov-21/2024-7 od 12. srpnja 2024. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 22. kolovoza 2024.

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe ČN, okrivljenog ZN i okrivljenog HN kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Kov-21/2024-7 od 12. srpnja 2024., nakon podignute optužnice protiv ČN, i drugih, zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i drugih, na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv okrivljenog ČN i okrivljenog ZN iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., dok je protiv okrivljenog HN istražni zatvor produljen i iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. U istražni zatvor okrivljenom AN, okrivljenom TN i okrivljenom NN uračunato je vrijeme lišenja slobode od 24. siječnja 2024. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni VN po branitelju, odvjetniku Mariju Pavičiću, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu i ukine pobijano rješenje.

2.1. Žali se i okrivljeni ĆN po branitelju, odvjetniku Stjepku Medvedu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavka 2. ZKP/08., s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu i ukine pobijano rješenje.

2.2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio i okrivljeni KN po branitelju, odvjetniku Goranu Brkiću, zbog "svih žalbenih razloga", s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da donese rješenje kojim se ukida i preinačava pobijano rješenje te se okrivljeniku odrede mjere opreza umjesto istražnog zatvora.

3. Spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog ČN i okrivljenog ZN iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao i u odnosu na okrivljenog HN iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv svakog od ovih okrivljenika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene blažim mjerama. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, pa stoga nije počinjena bitna povreda odredaba iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. kako to u svojoj žalbi pogrešno ističu okrivljeni ĆN i okrivljeni BN kada navode da u pobijanom rješenju nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama.

5.1. Nadalje, suprotno žalbenom navodima, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio postojanje temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv svih okrivljenika, koja proizlazi iz pobrojanih materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji podignuta optužnica (točka 6. pobijanog rješenja), a koje dokaze je prvostupanjski sud naveo u pobijanom rješenju, a takav zaključak pravilnim nalazi i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske. Naime, prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora sud nije ovlašten ulaziti u ocjenu vjerodostojnosti i prihvatljivosti dokazne snage predloženih dokaza. Osnovanost sumnje prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene istražnog zatvora utvrđuje se na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu i vjerodostojnost istih, dok će odluku o tome je su li okrivljenici uistinu i počinitelji terećenih kaznenih djela, donijeti raspravno vijeće po završetku dokaznog postupka kroz ocjenu svih izvedenih dokaza, ukoliko optužnica bude potvrđena.

6. Osim postojanja osnovane sumnje, što predstavlja opći uvjet za određivanje istražnog zatvora, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju egzistira i poseban uvjet za određivanje istražnog zatvora predviđen odredbom članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., u odnosu na okrivljenog HN. Naime, riječ je o okrivljeniku koji je državljanin Republike Srbije, dakle, države koja nije članica Europske unije, a gdje i prebiva. Stoga prvostupanjski sud pravilno zaključuje da postoji ozbiljna i realna opasnost da bi taj okrivljenik puštanjem na slobodu mogao postati nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske i svojom nedostupnošću ometati vođenje ovog postupka, a sve u cilju izbjegavanja kaznenopravne odgovornosti za inkriminirana kaznena djela. Stoga je, i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda i nadalje nužno produljiti istražni zatvor protiv okrivljenog HN po istražnozatvorskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., a rizik od bijega kod okrivljenika je takve razine da se ne bi mogao uspješno prevenirati određivanjem blažih mjera.

7. Također, protivno žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju egzistira i poseban uvjet za produljenje istražnog zatvora predviđen odredbom članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. u odnosu na svu trojicu okrivljenika, unatoč činjenici da je riječ o kazneno neosuđivanim osobama. Postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela prvostupanjski sud pravilno nalazi u načinu i okolnostima počinjenja kaznenih djela za koja su okrivljenici osnovano sumnjivi. Naime, sam način počinjenja kaznenih djela za koja se okrivljenici terete u ovom kaznenom postupku, upućuju na visoko iskazanu brutalnost, bezobzirnost i ustrajnost tijekom inkriminiranog događaja, a što sve u svojoj cjelovitosti ukazuje i na visok stupanj njihove kriminalne volje iskazane u odnosu na obje žrtve kaznenog djela IN i njihovu sestru FN. Riječ je o pažljivo isplaniranom događaju, okrivljenici su osnovano sumnjivi da su inkriminirana djela počinili s maskama na licu, pri čemu su iskazali brutalnost u odnosu na dvije žene, udarajući ih rukama i nogama, a što je rezultiralo za žrtvu IN teškim tjelesnim ozljeđivanjem, dok su svoju sestru FN, udarali ne mareći da se ista nalazi u 7. mjesecu trudnoće, te su im i dijelovima plahte vezali ruke, da bi na kraju žrtvama presjekli i telefonske kablove s ciljem da ih se onemogući da o događaju pravovremeno obavijeste policiju. Navedeno, unatoč kaznenoj neosuđivanosti okrivljenika, u međusobnoj logičnoj povezanosti upućuje na takvu njihovu pojačanu kriminalnu volju i upornost da predstavlja one osobite okolnosti koje opravdavaju zaključak o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora zbog sprečavanja utvrđene realne opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na slobodi.

7.1. Suprotno žalbenim navodima, prilikom ocjenjivanja postojanja opasnosti od ponavljanja djela na strani okrivljenika sud daje značaj svakoj pojedinoj okolnosti koja govori u smjeru egzistencije takve bojazni, ujedno imajući u vidu i njihovu brojnost, a tako i kakvoću u cjelini, pri čemu je prethodna kaznena neosuđivanost samo jedna od okolnosti koju sud uzima u razmatranje prilikom donošenja odluke, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju.

8. Razmatrajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se utvrđena opasnost od bijega na strani okrivljenog HN, kao i opasnost od ponavljanja djela na strani sve trojice okrivljenika, može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora po osnovama iz članka 123. stavka 1. točaka 1. (okrivljeni KN) i 3. ZKP/08. Ista svrha, protivno žalbenim navodima okrivljenika, ne bi se mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom od blažih mjera predviđenih katalogom odredaba ZKP/08.

9. Nadalje, imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor, drugostupanjski sud napominje kako u konkretnom slučaju nije povrijeđen tzv. dinamički pristup jer sve prednje opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja istražnog zatvora. Po ocjeni drugostupanjskog suda u pobijanom rješenju sagledane su i konkretno obrazložene sve okolnosti koje upućuju na nužnost i opravdanost daljnje primjene mjera istražnog zatvora protiv sve trojice okrivljenika.

10. U odnosu na žalbene navode kojima se upire na povredu načela razmjernosti drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenih djela za koje se terete okrivljenici, propisanoj kazni, kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja okrivljenika, te s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora, kao i maksimalnog trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.

11. Pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u pitanje niti isticanjem žalbenog navoda okrivljenog ČN i okrivljenog HN kojim ističu svoju dužnost skrbi o maloljetnoj djeci.

12. U odnosu na žalbene primjedbe kojim se okrivljeni KN poziva na sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, napominje se žalitelju da se svaka odluka o primjeni mjere istražnog zatvora procjenjuje zasebno i sa svojim specifičnostima u vrijeme donošenja odluke. Pri tome doista uvjerenje suda o istražnozatvorskih osnova mora proizlaziti iz osobitih okolnosti vezanih uz konkretan slučaj i uz konkretnu osobu pa činjenični argumenti iz neke druge odluke ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu.

13. Isto tako, neosnovani su i žalbeni navodi okrivljenog ČN da su povrijeđena njegova ljudska prava zajamčena Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17-dalje: EKLJP) te Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. - pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14.), jer nije nađeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorskih osnova na način koji bi predstavljao kršenje tih njegovih prava.

14. Slijedom svega navedenoga, budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu 22. kolovoza 2024.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović