Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-354/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Slavena Vidmara i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog UN, zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 2. u vezi članka 158. stavka 1. i 5. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Kvm 41/2024-6 (Kzd- 8/2023.) od 26. srpnja 2024. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 22. kolovoza 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog UN kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pod točkom I. izreke prvostupanjskog rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Kvm 41/2024-6 (Kzd-8/2023.) od 26. srpnja 2024., protiv optuženog UN, u tijeku postupka nakon podignute optužnice, zbog teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 2. u vezi članka 158. stavka 1. i 5. KZ/11. i drugih, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. -dalje: ZKP/08.) produljen je istražni protiv optuženika po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavkom 1. točkom 3. ZKP/08.
1.1. Pod točkom II. izreke pobijanog rješenja optuženom UN u istražni zatvor uračunato je vrijeme lišenja slobode od trenutka uhićenja 6. srpnja 2023. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žali se optuženi UN po branitelju, odvjetniku Dejanu Kuhariću, "zbog svih zakonom dopuštenih razloga", s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu te ukine istražni zatvor protiv optuženika, odnosno da mu se odrede mjere opreza ili da pobijano rješenje ukine i vrati na ponovni postupak.
3. Spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika. Jasni su i dostatni razlozi navedeni po prvostupanjskom sudu zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i iz kojih razloga nije moguća njegova zamjena blažim mjerama, a te razloge prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
5.1. Nadalje, protivno iznesenim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je zbog otklanjanja opasnosti od ponavljanja kaznenog djela protiv optuženika neophodno produljiti istražni zatvor, jer ta mjera jedina s uspjehom otklanja opasnost da će optuženik ponoviti isto tako teško ili teže kazneno djelo. 6. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske prvostupanjski je sud ispravno utvrdio da na strani optuženika, unatoč njegovoj ranijoj kaznenoj i prekršajnoj osuđivanosti, i nadalje egzistira opasnost od ponavljanja kaznenog djela, a koja je dovela i do prvotnog određivanja istražnog zatvora. Naime, cijeneći da mu se stavljaju na teret dva kaznena djela protiv spolne slobode, kao i cijeneći način počinjenja kaznenih djela uz dozu znatne bezobzirnosti i upornosti koje se ogledaju u protupravnom postupanju optuženika na štetu vlastite kćeri U u posebno ranjivoj dobi, koja mu je sudskom odlukom bila povjerena na odgoj, a s čime je započeo kada joj je bilo svega 10 godina života, te budući da iz psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja od 15. svibnja 2024. (list 588-620 spisa) proizlazi da je kod žrtve prisutan postraumatski stres, intruzivne, nametajuće misli, noćne more i strahovi od muškaraca, i prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske sve navedene okolnosti, u svom zbiru, ukazuju da u konkretnom slučaju postoji opravdana i predvidiva opasnost da će optuženi puštanjem na slobodu počiniti istovrsno ili slično kazneno djelo te opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora.
6.1. Isto tako, kada se razmotri kriminalna količina, težina i okolnosti počinjenja kaznenih djela koja se optuženiku stavljaju na teret uz iskazani stupanj upornosti i kriminalne volje na štetu djece U, V i VN koja su mu bila povjerena na čuvanje i odgoj, zanemarujući njihove svakodnevne životne potrebe, grubo ih kažnjavajući na način da ih je udarao remenom, kablom punjača i šibom, a što je rezultiralo i tjelesnim ozljeđivanjem jednog od djeteta, tada sve okolnosti u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje konkretno i neposredno predvidive opasnosti da će optuženik boravkom na slobodi ponoviti ista ili slična kaznena djela.
7. Kraj ovakvog stanja stvari dosadašnja kaznena i prekršajna neosuđivanost optuženika samo su neke od okolnosti koja se cijeni prilikom donošenja odluke o produljenju istražnog zatvora, no ista iz gore navedenih razloga nije odlučna.
8. Dakle, i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske ista se svrha, protivno žalbenim navodima optuženika, ne bi mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora bilo kojom drugom mjerom iz kataloga blažih mjera propisanih odredbama ZKP/08., pa tako niti mjerama opreza iz članka 98. ZKP/08., a kako to u žalbi sugerira žalitelj, s obzirom da je opasnost od ponavljanja kaznenog djela takve jačine i intenziteta da u konkretnom slučaju blaže mjere ne predstavljaju adekvatnu garanciju za otklanjanje navedene opasnosti.
9. Osim toga, na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nisu od utjecaja niti ponovljeni žalbeni navodi optuženika da je od počinjenja jednog od kaznenog djela koja mu se stavljaju na teret do njegovog uhićenja prošlo više od sedam mjeseci u kojem razdoblju nije činio takva ili slična kaznena djela, da djeca optuženika žive s majkom u mjestu koje je udaljeno više od 20 kilometara od njegova kućanstva, a baku (majku optuženika) više ne posjećuju, jer te okolnosti ne umanjuju opasnost od ponavljanja kaznenih djela imajući u vidu brojnost i težinu kaznenih djela koje mu se stavljaju na teret.
10. Jednako tako, nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja isticanjem žalbenog navoda optuženika o dosadašnjem utjecaju i vremenu boravka u istražnom zatvoru na njega.
11. U odnosu na pitanje tzv. dinamičkog principa kojeg žalbom sadržajno problematizira optuženik navodeći da se protekom vremena istražni zatvor mora obrazložiti postojanjem "jačih" i kvalitetnijih razloga od onih koji su postojali u trenutku određivanja istražnog zatvora, ističe se žalitelju da i po mišljenju Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske protek vremena od lišenja slobode žalitelja od 6. srpnja 2023. do donošenja pobijanog rješenja nije od utjecaja jer sve gore opisane okolnosti u svojoj ukupnosti, za sada, nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena.
12. Isto tako, bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke je i žalbeni navod da bi bilo narušeno načelo razmjernosti kojim žalitelj upire na vrijeme do sada provedeno u istražnom zatvoru (13 mjeseci), a obzirom da drugostupanjski sud nije našao da bi isto bilo povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenih djela za koje se optuženik tereti, propisanoj kazni, kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja optuženika, te s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti iscrpljivanja rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.
13. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 22. kolovoza 2024.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović
