Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-350/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Slavena Vidmara i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog KĐ, zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Kv I-58/2024. od 24. srpnja 2024. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 22. kolovoza 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog KĐ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Kv I-58/2024. od 24. srpnja 2024., protiv okrivljenog KĐ, nakon podignute optužnice, zbog kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11. i drugih, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 123. stavkom 1. točkom 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. - dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika te je određeno da isti ima trajati i nadalje.
2. Protiv tog rješenja žali se okrivljeni KĐ po branitelju, odvjetniku Mislavu Baliću, "zbog povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona", s prijedlogom da se ukine istražni zatvor te ga zamijeni predloženim mjerama opreza.
3. Spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika. Jasni su i dostatni razlozi navedeni po prvostupanjskom sudu zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv okrivljenika i do sada primjenjivan i iz kojih razloga nije moguća njegova zamjena blažim mjerama, a te razloge prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
5.1. Isto tako, nije ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/11. na koju očigledno smjera okrivljenik kada svojom žalbom ističe da izreka pobijanog rješenje ne sadrži sve propisano odredbom članka 124. stavka 3. ZKP/08. Naime, točno je da navedena odredba propisuje obligatorni sadržaj izreke rješenja o istražnom zatvoru, pa tako predviđa i navođenje roka na koji je određen istražni zatvor, no žalitelj očigledno gubi iz vida da odredba članka 131. stavka 3. ZKP/08. propisuje da se u rješenju o istražnom zatvoru nakon podnošenja optužnice ne određuje rok trajanja istražnog zatvora.
5.2. Nadalje, ističe se da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i obrazložio iz čega proizlazi osnovana sumnja da je okrivljenik počinio inkriminirana kaznena djela, odnosno iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji optužnica, a takav zaključak pravilnim nalazi i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske. Naime, prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora sud nije ovlašten ulaziti u ocjenu vjerodostojnosti i prihvatljivosti dokazne snage predloženih dokaza. Osnovanost sumnje prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene istražnog zatvora utvrđuje se na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu i vjerodostojnost istih, dok će odluku o tome je li okrivljenik počinio terećena mu kaznena djela donijeti raspravno vijeće tek po završetku dokaznog postupka kroz ocjenu svih izvedenih dokaza, ukoliko optužnica bude potvrđena.
6. Nadalje, protivno iznesenim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je zbog otklanjanja opasnosti od ponavljanja kaznenog djela protiv okrivljenika neophodno produljiti istražni zatvor, jer ta mjera jedina s uspjehom otklanja opasnost da će okrivljenik ponoviti isto tako teško ili teže kazneno djelo. 7. Da na strani okrivljenika egzistiraju one osobite okolnosti koje upućuju na realnu i predvidivu opasnost da bi isti u budućnosti mogao ponoviti isto tako teško kazneno djelo, prvostupanjski sud ispravno temelji na provedenom psihijatrijskom vještačenju okrivljenika iz kojeg proizlazi da je okrivljenik emocionalno nezrela osoba, impulzivna i sniženog praga na frustraciju sa razvijenom ovisnošću o psihostimulansima, te preporuča primjenu mjere iz članka 69. KZ/11. Prvostupanjski je sud ove okolnosti ispravno doveo u vezu sa ranijom osuđivanošću okrivljenika zbog kaznenih djela (list 30 spisa), iako doduše neistovrsnih, na uvjetnu i djelomično uvjetnu osudu koje ga očigledno nisu spriječile u tome da se kloni protupravnog postupanja, kao i sa brojnošću kaznenih djela koja se okrivljeniku stavljaju na teret inkriminirane prigode, njegovu kriminalnu volju odnosno njegovu iskazanu upornost i agresivnost prema žrtvi, pa je ispravno zaključio da je neophodno, produljiti istražni zatvor iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
7.1. Stoga je bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja je žalbeni navod kojim okrivljenik ističe da je prvostupanjski sud propustio navesti za koja kaznena djela je okrivljenik prethodno osuđivan.
8. Jednako tako, bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke je i žalbeni navod okrivljenika kojim ističe da se žrtva više ne nalazi na području Republike Hrvatske, kao i žalbeni navod da je istraga završena i optužnica je podignuta jer te okolnosti ne umanjuju opasnost od ponavljanja kaznenih djela.
9. Dakle, i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske ista se svrha, protivno žalbenim navodima okrivljenika, ne bi mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora bilo kojom drugom mjerom iz kataloga blažih mjera propisanih odredbama ZKP/08., pa tako niti mjerama opreza iz članka 98. ZKP/08., a kako to u žalbi sugerira žalitelj, s obzirom da je opasnost od ponavljanja kaznenog djela takvog intenziteta da u konkretnom slučaju blaže mjere ne predstavljaju adekvatnu garanciju za otklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela.
10. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 22. kolovoza 2024.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović
