Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-357/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Slavena Vidmara, predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i dr.sc. Leona Kovačića, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĆĆ, zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23. -dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru broj Kv I- 37/2024-7 (K-12/2024.) od 19. srpnja 2024. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 14. kolovoza 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog ĆĆ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru broj Kv I-37/2024-7 (K- 12/2024.) od 19. srpnja 2024., protiv optuženog ĆĆ, u tijeku postupka nakon podignute optužnice, zbog kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točke 4. KZ/11., pod točkom I izreke pobijanog rješenja na temelju članka 127. stavka 4. u vezi članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. -Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
1.1.Na temelju članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08. optuženiku se u vrijeme trajanja istražnog zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, od trenutka uhićenja 27. prosinca 2023. u 23,40 sati pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi ĆĆ po braniteljici, odvjetnici Ružici Piličić Šinko, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske uvaži žalbu i ukine pobijano rješenje.
3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i iz kojih razloga nije moguća njegova zamjena mjerama opreza. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, stoga nije počinjena bitna povreda odredaba iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. , a kako to u žalbi ističe žalitelj, navodeći kako je izreka suprotna razlozima, te da u pobijanom rješenju glede primjene mjera opreza nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama.
5.1. Nadalje, ističe se da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio i valjano obrazložio da postoji osnovana sumnja da je optuženik počinio kazneno djelo za koje ga se tereti te da navedeno proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, a takav zaključak pravilnim nalazi i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske. Naime, prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora sud nije ovlašten ulaziti u ocjenu vjerodostojnosti i prihvatljivosti dokazne snage predloženih dokaza. Osnovanost sumnje prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene istražnog zatvora utvrđuje se na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu i vjerodostojnost istih, dok će odluku o tome je li optuženik počinio terećeno mu kazneno djelo donijeti raspravno vijeće po završetku dokaznog postupka kroz ocjenu svih izvedenih dokaza, pa će tako odlučivati i o stupnju i obliku krivnje na strani optuženika.
6. Nadalje, prvostupanjski je sud ispravno cijenio činjenice u vidu načina i okolnosti počinjenja kaznenog djela za koje je optuženik osnovano sumnjiv, kao i stupanj kriminalne volje i upornosti. Isto tako, prvostupanjski je sud osnovano svoj zaključak, među ostalim, utemeljio i na njegovoj ranijoj višestrukoj kaznenoj osuđivanosti (list 333-335 spisa) na uvjetne osude i novčane kazne, a koja osude ga očigledno nisu spriječile u činjenju kaznenih djela, pa je sada osnovano sumnjiv da je počinio jedno od najtežih kaznenih djela, čime je posljedično pogrešan stav žalitelja da optuženik nije osoba sklona činjenju kaznenih djela te da navedeno nije relevantno za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. jer isto ukazuje na optuženikovu neusklađenost s pozitivnim zakonskim propisima i društveno prihvatljivim normama. Navedeno bez obzira što je velika većina presuda protiv optuženika donesena u Saveznoj Republici Njemačkoj, a ne Republici Hrvatskoj.
6.1. Bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja je žalbeni navod optuženika kojim ističe kako se podatak o osuđivanosti optuženika temelji samo na navodima optužbe, s obzirom da se zaključak o navedenom temelji na izvatku iz kaznene evidencije od 4. siječnja 2024. (list 333-335 spisa), te na opstojnost istražnozatvorske osnove ne utječe žalbeni navod kojim optuženik ističe da spisu ne prileži ovjereni prijevod presuda.
6.2. Dakle, iz svega navedenog proizlazi da je ispravan zaključak prvostupanjskog suda da se istražni zatvor ukazuje kao jedina i nužna mjera za uspješnu prevenciju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na strani optuženika, te u konkretnom slučaju nije svrhovita primjena mjera opreza, a kako to u žalbi sugerira žalitelj, jer s obzirom na sve iznesene okolnosti konkretnog slučaja blaže mjere ne predstavljaju adekvatnu garanciju za otklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, neovisno o tome što optuženik ističe spremnost da se uredno pridržava mjera opreza, ukoliko bi ih sud naložio.
7. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 14. kolovoza 2024.
Predsjednik vijeća:
Slaven Vidmar
