Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-345/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Slavena Vidmara, predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i dr.sc. Leona Kovačića, članova vijeća,uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog PG, zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.-dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru broj K-20/2023- 70 od 27. lipnja 2024. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 13. kolovoza 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog PG kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranim rješenjem protiv optuženog PG u tijeku postupka nakon podignute optužnice, zbog kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točke 4. KZ/11. i drugih, pod točkom I izreke, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 129. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. dalje: ZKP/08.), produljen istražni zatvor iz zakonskih osnova iz članka 123. stavka 1. točke 3. i 4. ZKP/08., dok mu je pod točkom II izreke na temelju članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08. u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od uhićenja 29. listopada 2022. pa nadalje. Nadalje, pod točkom III izreke pobijanog rješenja na temelju članka 131. stavka 2. ZKP/08. određeno je da istražni zatvor optuženiku može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, s tim da će sud svaka dva mjeseca do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru ispitati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora te ga rješenjem produljiti ili ukinuti.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi PG po braniteljici, odvjetnici Maji Džajić, zbog bitnih povreda kaznenog postupka te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se prihvati žalba i preinači pobijano rješenje te ukine istražni zatvor protiv optuženika, a podredno, ukoliko bi našao da postoji osnova za produljenje istražnog zatvorenika, da se isti zamijeni mjerom opreza liječenja na slobodi.
3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog PG iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. i 4. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i iz kojih razloga nije moguća njegova zamjena nikakvim blažim mjerama.
5.1. Nadalje, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i detaljno obrazložio kako osnovana sumnja da je optuženik počinio inkriminirano mu kazneno djelo proizlazi iz dokaza pobrojanih u potvrđenoj i sada već izmijenjenoj optužnici (list 886). Prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora sudovi nisu ovlašteni ocjenjivati vjerodostojnost dokaza. Osnovanost sumnje, prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene istražnog zatvora, utvrđuje se na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu istih i bez potrebe reprodukcije istih, dok će odluku o tome je li optuženik počinio terećeno mu kazneno djelo donijeti raspravno vijeće tek po završetku dokaznog postupka kroz ocjenu svih izvedenih dokaza.
5.2. Stoga su bez utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja opetovani žalbeni navodi optuženika kojima dovodi u pitanje svoju ubrojivost te predlaže primjenu odredbi postupka prema okrivljenicima s duševnim smetnjama propisanih člankom 549. ZKP/08., jer iz rezultata do sada provedenog psihijatrijskog vještačenja od 13. veljače 2023., kao i dopune istog sa rasprave od 14. ožujka 2024. proizlazi da je sposobnost njegovog shvaćanja i upravljanja svojom voljom bila u dostatnoj mjeri očuvana te će konačnu odluku o tome donijeti raspravno vijeće po provođenju novog vještačenja po vještaku subspecijalistu za bolesti ovisnosti o alkoholu, a kako je to određeno na raspravi održanoj 27. lipnja 2024.
6. Da na strani optuženika egzistiraju one osobite okolnosti koje upućuju na konkretnu i predvidivu opasnost da bi optuženik mogao ponoviti isto tako teško kazneno djelo, prvostupanjski sud ispravno temelji na rezultatima do sada provedenog psihijatrijskog vještačenja optuženika iz kojeg proizlazi da optuženik ima poremećaj osobnosti, koji se, među ostalim, manifestira kroz grubo zanemarivanje tuđih osjećaja, nepoštivanje socijalnih normi, pravila i obveza, nizak prag tolerancije na frustraciju i očitovanje agresije prema ženama s kojima je bio u emotivnoj vezi, kao i višegodišnju naviku konzumiranja alkohola. Prvostupanjski je sud ove okolnosti ispravno doveo u vezu sa njegovom ranijom kaznenom osuđivanošću (list 12 spisa) u Kraljevini Norveškoj zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva na bezuvjetnu kaznu zatvora, počinjenog također pod utjecajem alkohola (list 709 spisa), a koja osuda ga očigledno nije spriječila u daljnjem činjenju kaznenih djela, već je sada osnovano sumnjiv da je počinio jedno od najtežih kaznenih djela, čime je posljedično pogrešan stav žalitelja da optuženik nije osoba sklona činjenju kaznenih djela te da navedeno nije relevantno za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. jer isto ukazuje na optuženikovu neusklađenost s pozitivnim zakonskim propisima i društveno prihvatljivim normama. Stoga je ispravno prvostupanjski sud zaključio da je nužno, produljiti istražni zatvor iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
7. Nadalje, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da su, a što je pravilno zaključio i prvostupanjski sud, ispunjene sve zakonske pretpostavke za produljenje istražnog zatvora i po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08. Naime, nedvojbeno je da je za kazneno djelo teškog ubojstva za koje je optuženik osnovano sumnjiv, propisana kazna dugotrajnog zatvora, te da je terećeno kazneno djelo počinjeno pod posebno teškim okolnostima koje se očituju u načinu počinjenja kaznenog djela usmrtivši žrtvu s kojom je ranije bio u vezi u maloj urbanoj sredini zadavši joj više ubodnih rana, ne mareći da događaju svjedoče njezina maloljetna djeca. Isto tako, ovakva kaznena djela kod velike većine stanovništva Republike Hrvatske, kao i javnosti izazivaju senzibilitet i moralnu osudu pa bi boravak na slobodi počinitelja ovakvog kaznenog djela izazvao uznemirenost javnosti i umanjio ugled i povjerenje u pravosuđe. Slijedom navedenog, ocjena je drugostupanjskog suda kako sve tako izložene okolnosti nadilaze one uobičajene okolnosti koje se obično viđaju kod sličnih kaznenih djela, a zbog istih te radi neometanog odvijanja kaznenog postupka ispravno je prvostupanjski sud produljio istražni zatvor protiv optuženika i po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08.
8. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika pritom imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor te je njegovo produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.
9. Dakle, i po ocjeni drugostupanjskog suda istražni zatvor se ukazuje kao jedina, nužna i svrhovita mjera kojom se može uspješno prevenirati okolnost iz članka 123. stavka 1. točke 3. i 4. ZKP/08. na strani optuženika te u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni blažih mjera.
10. Jednako tako, predlažući zamjenu istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. i 4. ZKP/08. ZKP/08. mjerom opreza iz članka 551. stavka 3. ZKP/08. žalitelj ispušta iz vida da se istražni zatvor određen po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. i 4. ZKP/08. može zamijeniti isključivo mjerama opreza predviđenim člankom 98. ZKP/08., dok je mjera opreza psihijatrijskog liječenja na slobodi iz članka 551. stavkom 3. ZKP/08., predviđena kao zamjena za istražni zatvor određen po osnovu članka 551. stavka 1. ZKP/08., a što u konkretnom nije slučaj.
11. Isto tako, nisu osnovani žalbeni opetovani navodi optuženika da se odluka o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora temelji na izvjesnosti njegove osude niti takva odluka predstavlja "anticipirano izdržavanje kazne" te nije povrijeđena pretpostavka optuženikove nevinosti, jer je prvostupanjski sud pobijano rješenje pravilno utemeljio na postojanju osnovane sumnje za počinjenje terećenog kaznenih djela kao opće pretpostavke i postojanju posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. i 4. ZKP/08.
12. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 13. kolovoza 2024.
Predsjednik vijeća:
Slaven Vidmar
