Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-338/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Slavena Vidmara, predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i dr.sc. Leona Kovačića, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog PO, zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi sa stavkom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23. -dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku broj Kv I-6/2024. od 18. srpnja 2024. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 13. kolovoza 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog PO kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Šibeniku broj Kv I-6/2024. od 18. srpnja 2024., protiv optuženog PO, u tijeku postupka nakon podignute optužnice, zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u vezi članka 131. stavka 2. i 3. i članka 122. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi PO po branitelju, odvjetniku Tomislavu Matiću, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i "pogrešne primjene materijalnog prava", s prijedlogom da se ukine istražni zatvor, a podredno da se isti zamijeni sa nekom od mjera opreza.
3. Spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i iz kojih razloga nije moguća njegova zamjena nikakvim blažim mjerama.
5.1. Nadalje, ističe se da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio i valjano obrazložio da postoji osnovana sumnja da je optuženik počinio kazneno djelo za koje ga se tereti te da navedeno proizlazi iz dokaza na kojima se potvrđena optužnica temelji, a takav zaključak pravilnim nalazi i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske. Naime, prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora sud nije ovlašten ulaziti u ocjenu vjerodostojnosti i prihvatljivosti dokazne snage predloženih dokaza. Osnovanost sumnje prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene istražnog zatvora utvrđuje se na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu i vjerodostojnost istih, dok će odluku o tome je li optuženik počinio terećeno mu kazneno djelo donijeti raspravno vijeće po završetku dokaznog postupka kroz ocjenu svih izvedenih dokaza, pa će tako i odlučivati o tome da li su ostvarena sva potrebna obilježja terećenog mu kaznenog djela.
6. Nadalje, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da na strani optuženika i nadalje egzistira opasnost od ponavljanja kaznenog djela, pa i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske postoji opravdana i predvidiva opasnost da bi isti puštanjem na slobodu mogao ponoviti isto tako teško ili teže kazneno djelo. Naime, prvostupanjski je sud osnovano svoj zaključak, među ostalim, utemeljio i na njegovoj ranijoj višestrukoj kaznenoj osuđivanosti (list 94-96 spisa) na uvjetne i bezuvjetne kazne zatvora, a koje osude ga očigledno nisu spriječile u činjenju kaznenih djela, pa je sada osnovano sumnjiv da je pokušao počiniti jedno od najtežih kaznenih djela, čime je posljedično pogrešan stav žalitelja da optuženik nije osoba sklona činjenju kaznenih djela te je itekako relevantno za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. jer isto ukazuje na optuženikovu neusklađenost s pozitivnim zakonskim propisima i društveno prihvatljivim normama. Također, ispravno prvostupanjski sud temelji svoj zaključak i na nalazu i mišljenju vještaka psihijatra iz kojeg proizlazi da kod optuženika postoji poremećaj ličnosti s obilježjima emocionalno nestabilne i disocijalne strukture osobnosti, kao i ovisnost o alkoholu i opijatima sa simptomima kroničnog organskog psihosindroma, te kod njega postoji rizik od počinjenja novih i težih kaznenih djela.
6.1. Stoga je sud prvog stupnja, i prema ocjeni drugostupanjskog suda, s pravom isključio primjenu blažih mjera, jer se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne može s uspjehom ostvariti primjenom bilo koje druge mjere iz kataloga blažih mjera propisanih odredbama ZKP/08.
6.2. Bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke je i opetovani žalbeni navod optuženika kojim ističe da kod njega postoji jasna namjera da otkloni utjecaj heroina na svoj život jer navedeno, iz razloga pobrojanih pod točkom 6. ovog rješenja, ne umanjuje opasnost od počinjenja novih kaznenih djela i ne dovodi u pitanje nužnost potrebe za produljenjem istražnog zatvora protiv optuženika.
7. Pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u pitanje niti isticanjem opetovanog žalbenog navoda optuženika kojim dovodi u pitanje svoju ubrojivost jer iz rezultata provedenog psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je sposobnost njegovog shvaćanja i upravljanja svojom voljom bila u dostatnoj mjeri očuvana (list 117-126 spisa), dok će optuženik na raspravi imati mogućnosti osporavati navedeni vještački nalaz.
8. Protivno žalbenim navodima optuženika kojima upire na povredu načela razmjernosti drugostupanjski sud nalazi da načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenih djela za koje se tereti optuženik, propisanoj kazni, kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja optuženika, te s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora, kao i maksimalnog trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.
9. U odnosu na pitanje dinamičkog principa kojeg sadržajno problematizira optuženik navodeći da se protekom vremena istražni zatvor mora obrazložiti postojanjem novih, "jačih" i kvalitetnijih razloga za produljenje istražnog zatvora od onih koji su postojali u trenutku određivanja istražnog zatvora, napominje se da je prvostupanjski sud i u ovom dijelu dao valjane i dostatne razloge, te i po mišljenju Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske protek vremena od lišenja slobode žalitelja 20. listopada 2023. do donošenja pobijanog rješenja nije od utjecaja jer sve gore opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena.
10. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 13. kolovoza 2024.
Predsjednik vijeća:
Slaven Vidmar
