Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-347/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Marijana Bitange, predsjednika vijeća te dr.sc. Leona Kovačića i Slavena Vidmara, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŠN, zbog kaznenog djela iz članka 111. točka 3. u vezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. -dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Kv I-75/2024. (K-19/2023.) od 16. srpnja 2024. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice u sjednici vijeća održanoj 8. kolovoza 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog ŠN kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj Kv I-75/2024. (K- 19/2023.) od 16. srpnja 2024., u tijeku postupka nakon podignute optužnice, protiv optuženog ŠN, zbog dva kaznena djela teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točka 3. u vezi s člankom 34. stavka 1. KZ/11. te članka 111. točka 5. u vezi članka 34., na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., dok mu je pod točkom II izreke pobijanog rješenja u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 31. ožujka 2023. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi IN po braniteljici, odvjetnici Željki Mance, bez navođenja žalbene osnove, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu optuženika i ukine mu istražni zatvor, odnosno podredno da preinači prvostupanjsko rješenje i optuženiku odredi mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 4., 5. i 10. ZKP/08.
3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Optuženik u žalbi osporava postojanje opće i posebne pretpostavke za produljenje istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08., a čime upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.
6. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog ŠN iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i iz kojih razloga nije moguća njegova zamjena nikakvim blažim mjerama.
6.1. Nadalje, ističe se da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i obrazložio iz čega proizlazi osnovana sumnja da je optuženik počinio inkriminirana kaznena djela, odnosno iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji potvrđena i sada već izmijenjena optužnica od 5. veljače 2024., a takav zaključak pravilnim nalazi i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske. Naime, prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora sud nije ovlašten ulaziti u ocjenu vjerodostojnosti i prihvatljivosti dokazne snage predloženih dokaza. Osnovanost sumnje prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene istražnog zatvora utvrđuje se na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu i vjerodostojnost istih, dok će odluku o tome je li optuženik počinio terećena mu kaznena djela donijeti raspravno vijeće tek po završetku dokaznog postupka kroz ocjenu svih izvedenih dokaza, pa će tako odlučivati i o postojanju namjere optuženika da svoje roditelje liši života.
7. Nadalje, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da na strani optuženog ŠN i nadalje egzistira opasnost od ponavljanja ili dovršenja pokušanog kaznenog djela. Naime, iako je optuženik kazneno neosuđivana osoba, i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske postoji opravdana i predvidiva opasnost da bi isti puštanjem na slobodu mogao ponoviti ili dovršiti pokušano kazneno djelo. Suprotno žalbenim navodima, upravo činjenica da mu se stavlja na teret dvostruki pokušaj teškog ubojstva pri koncentraciji od 2,40 g/kg alkohola u krvi, za koja se optuženik tereti u ovom kaznenom postupku, počinjenih na štetu svojih roditelja, a prema kojima je i ranije u alkoholiziranom stanju ispoljavao fizičku i verbalnu agresiju, upućuju na visoko iskazanu ustrajnost u inkriminiranom postupanju, a što sve u svojoj cjelovitosti ukazuje i na visok stupanj njegove kriminalne volje iskazane upravo u odnosu na štetu istih žrtava s kojima živi u zajedničkom kućanstvu. Navedeno, unatoč njegovoj ranijoj kaznenoj neosuđivanosti, upućuje na postojanje pojačane optuženikove kriminalne volje i upornosti te predstavlja one osobite okolnosti koje opravdavaju zaključak o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora zbog sprečavanja utvrđene realne opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na slobodi. Također, protivno žalbenim navodima ispravno prvostupanjski sud temelji svoj zaključak i na nalazu i mišljenju vještaka psihijatra iz kojeg proizlazi da je kod optuženika riječ o dugogodišnjem i teškom obliku ovisnosti od alkohola, uz prisutno oštećenja kapaciteta ličnosti te uslijed te ovisnosti o alkoholu postoji vjerojatnost počinjenja istog ili sličnog kaznenog djela. Dakle, za zaključiti je kako je upravo ovisnost o alkoholu ta koja poticajno djeluje na optuženika da ispoljava agresivno ponašanje prema svojim roditeljima s kojima živi u zajedničkom kućanstvu i s kojima očigledno već dulje vrijeme ima poremećene odnose, stoga je sud prvog stupnja i prema ocjeni drugostupanjskog suda, s pravom isključio primjenu blažih mjera, jer se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne može s uspjehom ostvariti primjenom bilo koje druge mjere iz kataloga blažih mjera propisanih odredbama ZKP/08., jer s obzirom na sve iznesene okolnosti konkretnog slučaja blaže mjere ne predstavljaju adekvatnu garanciju za otklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela.
8. Pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u pitanje niti isticanjem žalbenog navoda optuženika da su obiteljski odnosi obilježeni međusobnim nasilničkim ponašanjem kao posljedicom prekomjerne konzumacije alkohola svih članova obitelji.
9. Nadalje, neprihvatljivi su žalbeni navodi optuženika da je, s obzirom na vrijeme koje je do sada proveo u istražnom zatvoru, povrijeđeno načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. Naime, prilikom ocjene povrede tog načela vodi se računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju osuđujuće presude i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora pa prvostupanjski sud s pravom zaključuje da za sada načelo razmjernosti nije povrijeđeno.
10. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 8. kolovoza 2024.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Marijan Bitanga
