Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-335/2024-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca mr.sc. Marijana Bitange, predsjednika vijeća te dr.sc. Leona Kovačića i Slavena Vidmara, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog JG, zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 153. stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog JG podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Poli broj K-8/2024-49 (Kv I-196/2024.) od 19. lipnja 2024. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 7. kolovoza 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog JG kao neosnovane.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli-Poli broj K-8/2024-49 (Kv I- 196/2024.) od 19. lipnja 2024., u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog JG, zbog više teških kaznenih djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 153. stavkom 1. KZ/11. i drugih, pod točkom I izreke na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. - dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz zakonskih osnova iz članka 123. stavka 1. točke 1. i 3. ZKP/08., te je određeno da mu se istražni zatvor računa od uhićenja 9. listopada 2023.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi JG osobno, zbog bitne povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te po svom branitelju, odvjetniku Milanu Jelovcu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da ukine pobijano rješenje te optuženika odmah pusti na slobodu uz zamjenu s mjerama opreza. S obzirom da se žalbe međusobno sadržajno nadopunjavaju, biti će tretirane kao jedna žalba.
3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika po osnovama iz članka 123. stavku 1. točka 1. i 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti kao ispravne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa stoga nije počinjena istaknute bitna povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/11., a kako to u svojoj žalbi ističe optuženik kada navodi da je pobijano rješenje nejasno i proturječno, kao i da je obrazloženje pobijanog rješenja manjkavo pa se ne može ispitati.
5.1. Isto tako, nije ostvarena navedena povreda odredaba kaznenog postupka koju žalitelj svojom žalbom ističe zapravo tvrdeći da je izreka nerazumljiva jer je prvostupanjski sud propustio utvrditi trajanje istražnog zatvora, dakle da rješenje nema sadržaj propisan odredbom članka 124. stavka 3. ZKP/08. Naime, iako navedena odredba propisuje sadržaj izreke rješenja o istražnom zatvoru, pa tako predviđa i navođenje roka na koji je određen istražni zatvor, žalitelj očigledno gubi iz vida da odredba članka 131. stavka 3. ZKP/08. propisuje da se u rješenju o istražnom zatvoru nakon podnošenja optužnice ne određuje rok trajanja istražnog zatvora.
5.2. Također, po mišljenju drugostupanjskog suda prvostupanjski je sud zakonito utvrdio i pravilno obrazložio da se osnovana sumnja da bi optuženik počinio inkriminirana kaznena djela temelji u pobrojanim personalnim i materijalnim dokazima na kojima se temelji potvrđena optužnica (točka 8. pobijanog rješenja). Osnovanost sumnje prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene istražnog zatvora utvrđuje se na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu istih, kao i bez potrebe reprodukcije sadržaja istih dok će odluku o tome je li okrivljenik počinio terećeno kazneno djelo donijeti raspravno vijeće tek po završetku dokaznog postupka kroz ocjenu svih izvedenih dokaza. U odnosu na okolnosti koje žalitelj iznosi u žalbi, vezano za njegovo viđenje rezultata provedene istrage o kojima ovisi osnovana sumnja, skreće se pozornost žalitelju da, i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, prilikom razmatranja žalbe podnesene protiv rješenja o produljenju istražnog zatvora, isto tako nije ovlašten ocjenjivati dokaze, već je ocjena dokaza u nadležnosti raspravnog vijeća.
5.3. Ističe se žalitelju kako nigdje u prvostupanjskom rješenju nije navedeno da se osnovana sumnja temelji na sadržaju kaznene prijave te službenim zabilješkama o obavljenim obavijesnim razgovorima, već na dokaznom materijalu na kojem se temelji potvrđena optužnica, a prvenstveno iskazima ispitanih svjedoka (točka 8. pobijanog rješenja).
6. Protivno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud je s pravom izveo zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, odnosno postojanje opasnosti od bijega, kao i opasnosti od ponavljanja kaznenog djela.
7. Prije svega se ističe, a protivno žalbenim navodima, da je pravilno prvostupanjski sud činjenicu da je optuženik državljanin Federacije Bosne i Hercegovine povezao s težinom kaznenog djela koja mu se stavljaju na teret i zapriječenim kaznama, pa je slijedom toga, i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno prvostupanjski sud zaključio da ukupnost iznijetih okolnosti upućuju na opasnost od bijega na strani optuženika, zbog čega su ispunjene zakonske pretpostavke po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., a rizik od bijega kod ovog optuženika je takve razine da se, i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, ne bi mogao uspješno prevenirati određivanjem blažih mjera, unatoč činjenici što isti na području Republike Hrvatske ima prebivalište, te činjenici da mu se na teritoriju Republike Hrvatske nalazi najuža obitelj. Stoga, imajući u vidu ove dvije okolnosti, ocjena je i drugostupanjskog suda kako postoji opravdana bojazan da bi optuženik boravkom na slobodi mogao pobjeći u Bosnu i Hercegovinu, te postati nedostupan pravosuđu Republike Hrvatske i tako ometati uspješno vođenje ovog kaznenog postupka.
8. Nadalje, i ovaj drugostupanjski sud smatra da postoji takva opasnost od ponavljanja kaznenog djela da jedino istražni zatvor predstavlja prikladnu mjeru sa ciljem onemogućavanja optuženika u tome. Pobijano rješenje se pri tome pravilno poziva na činjenice u vidu vrste, težine i velikog broja kaznenih djela za koja je optuženik osnovano sumnjiv počinjenih na štetu članova njegove najuže obitelji, inkriminiranu duljinu vremenskog razdoblja, stupanj kriminalne volje i upornosti, te navedeno ispravno povezuje sa njegovom prekršajnom osuđivanošću zbog prekršaja iz članka 22. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine" broj 70/17., 126/19. i 84/21.) presudom Općinskog suda u Puli-Pola, broj Pp-1893/2022., pravomoćnom od 17. studenog 2022. (list 32 spisa). Ove okolnosti u međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak o opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
9. Razmatrajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se utvrđena opasnost od bijega, kao i opasnost od ponavljanja djela na strani optuženika, može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora po osnovama iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 3. ZKP/08. Ista svrha, protivno žalbenim navodima optuženika, ne bi se mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom od blažih mjera predviđenih ZKP/08.
10. U odnosu na žalbene primjedbe žalitelja koje se poziva na sudsku praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske prava smatrajući da se ista može primijeniti, napominje se žalitelju da se svaka odluka o primjeni mjere istražnog zatvora procjenjuje zasebno i sa svojim specifičnostima u vrijeme donošenja odluke. Pri tome doista uvjerenje suda o postojanju istražnozatvorske osnove mora proizlaziti iz osobitih okolnosti vezanih uz konkretan slučaj i uz konkretnu osobu pa činjenični argumenti iz neke druge odluke ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu.
11. Također, nije u pravu žalitelj JG kada upiru na povredu načela razmjernosti iz članka 122. ZKP/08. posebice naglašavajući da se boravak u istražnom zatvoru pretvara u izdržavanje kazne, uzimajući u obzir razmjer između težine kaznenog djela za koje se optuženik tereti, kazne koje se prema podacima kojima sud raspolaže mogu očekivati i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.
12. Dakle, i po ocjeni drugostupanjskog suda istražni zatvor se ukazuje kao jedina, nužna i svrhovita mjera kojom se može uspješno prevenirati opasnost iz članka 123. stavka 1. točke 1. i 3. ZKP/08. na strani optuženika.
13. Na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nije od utjecaja žalbeni navod optuženika da je otac maloljetnog djeteta o kojim je dužan brinuti i financijski ga uzdržavati jer se kazneni postupak, međuostalim, vodi i zbog kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11. počinjenog na štetu tog istog maloljetnog djeteta.
14. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
U Zagrebu 7. kolovoza 2024.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Marijan Bitanga
