Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-331/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Balenović, predsjednice vijeća te dr.sc. Leona Kovačića i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog RRHB, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru broj Kovm-6/2024. (Kovm-5/2024.) od 12. srpnja 2024. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 30. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog RRHB kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru broj Kovm-6/2024. (Kovm- 5/2024.) od 12. srpnja 2024., nakon podignute optužnice protiv okrivljenog RRHB zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i u vezi s člankom 34. KZ/11. i drugih, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 3. ZKP/08.
2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je okrivljeni GRHB po branitelju, odvjetniku Branimiru Zorici, ne navodeći žalbenu osnovu pobijanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se ukine istražni zatvor i okrivljenika pusti na slobodu, podredno da se istražni zatvor zamijeni jednom ili više odgovarajućih mjera opreza.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv okrivljenog RRHB i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora protiv tog okrivljenika te neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.
6. Prije svega valja istaknuti da u žalbi iznesena vlastita analiza i osobna ocjena pojedinih dokaza, konkretno provedenog psihijatrijskog vještačenja, nije od utjecaja na odluku o istražnom zatvoru jer prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora sudovi nisu ovlašteni ulaziti u pitanje vjerodostojnosti i prihvatljivosti dokazne snage izvedenih dokaza. To je, naime, kao i ocjena pravne oznake kaznenog djela prilikom donošenja prvostupanjske presude, zadatak i ovlaštenje raspravnog vijeća, u slučaju da optužnica bude potvrđena.
7. Nasuprot daljnjim žalbenim prigovorima, opasnost da će okrivljeni GRHB eventualnim puštanjem na slobodu pobjeći i tako postati nedostupan sudu i na taj način osujetiti vođenje kaznenog postupka, kako to pravilno utvrđuje i valjano obrazlaže prvostupanjski sud, proizlazi iz činjenice da je okrivljenik državljanin Republike Švicarske, sa Republikom Hrvatskom nema nikakvih veza te se na ovom području našao na odmoru. Prvostupanjski sud pravilno uzima u obzir i težinu kaznenih djela za koja se okrivljenik tereti i visinu propisane kazne. Sve su to okolnosti iz kojih proizlazi konkretna i razborito predvidiva opasnost od bijega i nedostupnosti okrivljenog RRHB, tako da je i prema ocjeni drugostupanjskog suda protiv okrivljenika i nadalje nužna primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., u cilju otklanjanja postojeće opasnosti od bijega.
8. Nadalje, postojanje konkretne i razborito predvidive bojazni od ponavljanja kaznenih djela na strani okrivljenika, kao posebne pretpostavke, prvostupanjski sud pravilno temelji na činjenici da se okrivljenik pojavljuje kao osnovano sumnjiv za počinjenje čak tri kaznena djela razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i u vezi s člankom 34. KZ/11., koja je počinio uporabom oružja i opasnog oruđa, kroz vremensko razdoblje od samo dva dana, što ukazuje na njegovu upornost u protupravnom djelovanju. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da ove okolnosti, u međusobnoj povezanosti, unatoč ranijoj neosuđivanosti okrivljenika, upućuju na zaključak o postojanju opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
9. Razmatrajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se utvrđena opasnost od bijega, kao i opasnost od ponavljanja djela na strani okrivljenika, može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora po osnovama iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 3. ZKP/08. Ista svrha, protivno žalbenim navodima okrivljenika, u ovom stadiju postupka ne bi se mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom blažom mjerom, zbog čega se daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog RRHB ukazuje nužnom i zakonski opravdanom.
10. Stoga, neprihvatljivi su i za istražni zatvor neodlučni navodi žalbe kako su ova postupanja okrivljenika uvjetovana njegovom bolešću i da je kaznena djela počinio na "nagovor od nekoga", s obzirom da žalitelj na taj način tumači i ocjenjuje vjerodostojnost provedenog psihijatrijskog vještačenja, a Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, prilikom razmatranja žalbe podnesene protiv rješenja o produljenju istražnog zatvora, nije ovlašten ocjenjivati dokaze, već će ocjena dokaza biti u nadležnosti raspravnog vijeća, ako optužnica bude potvrđena.
11. Protivno žalbenim navodima okrivljenika, koje potkrepljuje praksom Ustavnog suda Republike Hrvatske, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava okrivljenika. Naime, pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora te je produljenje istražnog zatvora razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.
12. Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 30. srpnja 2024.
Predsjednica vijeća:
Marija Balenović
