Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 01/26 EU 2024/2679
- 1 - Poslovni broj: Usž-2131/23-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Mire Kovačić, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Snježane Horvat- Paliska, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja S. K. iz P., zastupanog po opunomoćenici B. Š. M., odvjetnici u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi obnove postupka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 18 UsI-2427/22-10 od 13. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 7. veljače 2024.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 18 UsI-2427/22-10 od 13. travnja 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II 141-02/21-01/03227839292, URBROJ: 341-99-05/3-21-8385 od 2. svibnja 2022. i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporavanim rješenjem tuženika od 2. svibnja 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., KLASA: UP/I 141-02/20-01/03227839292, URBROJ: 341-25-05/3-20-135415 od 13. listopada 2021. kojim je tužitelju, hrvatskom branitelju - dragovoljcu iz Domovinskog rata, kod kojeg je dijelom zbog ozljede na radu (60%) i dijelom zbog bolesti (40%) nastala profesionalna nesposobnost za rad, određena od 29. listopada 2012. invalidska mirovina u svoti od 1.698,84 kn mjesečno. Ujedno je određeno da od 1. srpnja 2021. mirovina iznosi 2.682,10 kn mjesečno, a da isplata mirovine tužitelju pripada, počevši od 1. lipnja 2019. odnosno od prvoga dana idućega mjeseca nakon podnošenja zahtjeva za obnovu postupka.
3. Tužitelj žalbom pobija zakonitost prvostupanjske presude iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 66. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS). Tužitelj smatra da pravo na invalidsku mirovinu kojoj je uzrok bolest i pravo na invalidsku mirovinu uzrokovanu, pa čak i kumulativno, ozljedom na radu, nisu jednaka prava. Ističe da su člankom 52. stavkom 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 102/98., 127/00., 59/01., 109/01., 147/02., 117/03., 30/04., 177/04., 92/05., 79/07., 35/08., 121/10., 130/10., 61/11., 114/11., 76/12., 112/13. i 133/13. - dalje: ZOMO/98.), koji se primjenjivao do 31. prosinca 2013., kao i sada važećim člankom 56. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine", 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21. - dalje: ZOMO/13.), propisani uvjeti koje kumulativno mora ispuniti osiguranik da bi stekao pravo na invalidsku mirovinu kojoj je uzrok bolest ili ozljeda izvan rada, pa se tako kao jedan od uvjeta propisuje da u trenutku nastanka invalidnosti navršeni mirovinski staž mora pokrivati jednu trećinu radnog vijeka. Nadalje navodi da je stavkom 5. istog članka Zakona propisano da se pravo na invalidsku mirovinu uzrokovanu ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću stječe bez obzira na dužinu mirovinskog staža. Tužitelj ističe da Zakon izrijekom navodi da se radi o drugom pravu u odnosu na stavak 1. Iz rješenja Područne službe Z. od 13. listopada 2021. vidljivo je da se razmjerni dio invalidske mirovine koja se priznaje s osnove invalidnosti uzrokovane ozljedom na radu sukladno članku 79. stavcima 3. i 4. ZOMO-a/98. (a sada važećim člankom 86. stavcima 3. i 4. ZOMO-a/13.) računa povoljnije u odnosu na razmjerni dio mirovine koja se priznaje s osnove invalidnosti uzrokovane bolešću. Nadalje, navodi da članak 80. stavak 5. ZOMO-a/98. (sada važeći članak 87. stavci 11. i 12. ZOMO-a/13.) propisuje da mirovinski faktor za invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad koja se isplaćuje osiguraniku za vrijeme zaposlenja iznosi 0,5, a stavak 6. propisuje da se na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad uzrokovanu ozljedom na radu za vrijeme zaposlenja primjenjuje mirovinski faktor 0,6667. Tužitelj drži da se zbog različitih uvjeta za stjecanje, kao i zbog različitog izračuna mirovine, pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad kojoj je uzrok bolest i pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad kojoj je uzrok ozljeda na radu imaju smatrati različitim pravima. Ističe da je iz nalaza i mišljenja tijela vještačenja od 6. rujna 2019. vidljivo da se ranije mišljenje vještaka mijenja na način da se mijenja uzrok utvrđene invalidnosti nastale 29. listopada 2012., čime je došlo do promjene u stanju invalidnosti. Navodi da je iz rješenja tuženika donesenih nakon ponovnog vještačenja radne sposobnosti vidljivo da se o pravu tužitelja na priznavanje novog uzroka invalidnosti i ponovnog određivanja prava na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad odlučivalo na temelju ZOMO-a/98. S tim u vezi navodi da je ranije važećim člankom 55. stavkom 2. ZOMO-a/98. bilo propisano da ako u stanju invalidnosti i preostale radne sposobnosti nastanu promjene zbog kojih se prema tome Zakonu utvrđeno pravo mijenja ili zbog kojih nastanu uvjeti za stjecanje nekoga drugog prava na osnovi invalidnosti, pravo se mijenja, odnosno stječe se novo pravo od dana nastanka promjena u stanju invalidnosti. Navodi da je iz nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, pribavljenih u obnovi postupka, vidljivo da se ocjena tijela vještačenja iz 2012. mijenja u dijelu koji se odnosi na uzrok invalidnosti, posljedično čemu je tuženik donio rješenje kojim je tužitelju priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad kojoj je uzrok 60% ozljeda na radu i 40% bolest. Tužitelj ističe da tuženik nema zakonske ovlasti ograničiti stjecanje prava za koje su tijela vještačenja na temelju ZOMO-a/98. svojim nalazom i mišljenjem utvrdila datum promjene, jer se prema tom Zakonu pravo mijenja, odnosno stječe od dana nastanka promjene u stanju invalidnosti. Po mišljenju tužitelja, sud je, odlučujući o primjeni materijalnog prava u ovom sporu, bio dužan primijeniti ZOMO/98., konkretno članak 55. stavak 2., a ne ZOMO koji je bio na snazi u trenutku odlučivanja. Predlaže da ovaj Sud poništi osporenu presudu Upravnog suda u Zagrebu, rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje u dijelu u kojem se isplata invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad uspostavlja s danom 1. lipnja 2019. i sudi da isplata invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad pripada tužitelju od 25. svibnja 2013. Traži i naknadu troškova upravnog spora, uključujući troškove za sastav žalbe.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da žalbu smatra neosnovanom. Ističe da navodi izneseni u žalbi nisu od utjecaja na donošenje drugačijeg rješenja u ovoj upravnoj stvari i da nema zakonske mogućnosti za donošenje drugačijeg rješenja. Predlaže odbiti žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 73. stavku 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
7. Predmetni postupak u ovoj upravnoj stvari pokrenut je na temelju zahtjeva tužitelja od 2. svibnja 2019. za obnovu postupka. Uz prijedlog za obnovu postupka tužitelj je priložio presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 4 Pr-2926/12-39 od 19. lipnja 2015., pravomoćnu dana 8. rujna 2015. i zatražio promjenu uzroka invalidnosti nastale 29. listopada 2012. na način da se novim rješenjem kao uzrok profesionalne nesposobnosti za rad prizna ozljeda na radu, počevši od 29. listopada 2012. Iz presude od 19. lipnja 2015. razvidno je da je tužitelj dana 14. srpnja 2011. zadobio ozljedu na radu (kralježnica), uslijed koje su zaostale trajne posljedice zdravstvenog stanja. Zbog navedenog štetnog događaja dosuđena mu je naknada štete.
8. Prema odredbi članka 134. stavka 1. ZOMO-a/13., ako se nakon donošenja rješenja protiv kojega nema redovitoga pravnog lijeka u upravnom postupku sazna za nove činjenice ili se nađe, odnosno stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi sami ili u vezi s već izvedenim ili upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drugačijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijašnjem postupku, može se iznimno od uvjeta i rokova iz Zakona o općem upravnom postupku obnoviti postupak iz mirovinskog osiguranja. Postupak će se obnoviti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti
9. Stavak 2. navedenog članka ZOMO-a/13. propisuje da prava utvrđena rješenjem donesenim u obnovljenom postupku prema stavku 1. toga članka pripadaju od prvoga dana idućega mjeseca nakon podnošenja zahtjeva za obnovu postupka, odnosno od prvoga dana idućega mjeseca nakon donošenja rješenja u obnovljenom postupku pokrenutom po službenoj dužnosti.
10. Iz spisa predmeta proizlazi da je pravomoćnim rješenjem Područne službe u Z. broj: 763957 od 8. kolovoza 2013., tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad zbog bolesti, počevši od 29. listopada 2012. prema članku 52. stavku 1. ZOMO-a/98, a isplata mirovine određena je od 25. svibnja 2013. Rješenjem navedene Područne službe od 22. siječnja 2014. tužitelju je na temelju članka 175. stavka 4. ZOMO-a/98. određena invalidska mirovina uz primjenu mirovinskog faktora 0,8.
11. Javnopravno tijelo je provelo postupak obnove sukladno odredbi članka 134. ZOMO-a/13. U predmetnom upravnom postupku pribavljen je nalaz i mišljenje vijeća vještaka od 26. rujna 2019. i nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka od 24. rujna 2020., kojim je potvrđena pravilnost nalaza od 26. rujna 2019. te je uvažavajući presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 4 Pr-2926/12 od 19. lipnja 2015. prvostupanjskim rješenjem od 13. listopada 2021. tužitelju utvrđen novi uzrok profesionalne nesposobnosti za rad i to 60% ozljeda na radu i 40% bolest, a isplata invalidske mirovine prema novoutvrđenom uzroku invalidnosti određena je, počevši od 1. lipnja 2019.
12. Prema ustaljenoj praksi ovog Suda, uzrok invalidnosti o kojem je pravomoćno odlučeno može se izmijeniti samo pod uvjetima obnove postupka sukladno odredbama Glave III. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. - dalje: ZUP-a) odnosno članaka 134. i 139. ZOMO-a. Imajući na umu spomenuto rješenje iz 2013. kojim je tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu kao i činjenicu da je tužitelj prijedlog za obnovu postupka podnio 2. svibnja 2019. na temelju presude od 19. lipnja 2015., pravomoćne dana 8. rujna 2015., u konkretnom je slučaju protekao subjektivni rok od 30 dana od dana kada je tužitelj stekao mogućnost upotrebe novog dokaza, a koji rok je propisan člankom 123. stavkom 3. ZUP-a.
13. Stoga je o zahtjevu tužitelja valjalo odlučiti primjenom članka 134. ZOMO-a/13., pri čemu je tuženik pravilno i zakonito odredio dan isplate mirovine s danom 1. lipnja 2019., jer je odredbom članka 134. stavka 2. ZOMO-a/13. propisano da prava utvrđena rješenjem donesenim u obnovljenom postupku pripadaju od prvoga dana idućega mjeseca nakon podnošenja zahtjeva za obnovu postupka, a tužitelj je zahtjev za obnovu postupka podnio 2. svibnja 2019.
14. Neosnovan je prigovor tužitelja da je trebalo primijeniti članak 55. stavak 2. ZOMO-a/98., s obzirom na to da se ne radi o promjenama u zdravstvenom stanju tužitelja koje su nastale nakon donošenja pravomoćnih rješenja od 8. kolovoza 2013. i 22. siječnja 2014., jer je utvrđeno da je ozljeda na radu postojala u vrijeme provođenja postupka čija obnova se traži.
15. U obnovi postupka primjenjuju se oni materijalni propisi koji su bili na snazi u vrijeme donošenja rješenja za koje se provodi obnova postupka, a prema trenutno važećim procesnim pravilima, na koji način su prvostupanjski sud i tuženik postupili, pri čemu je sud utvrdio da nema mjesta primjeni odredbe članka 60. stavka 2. ZOMO-a/13. na koji se tužitelj pozivao u tužbi.
16. Tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.
17. Pravilno je odluka prvostupanjskog suda o trošku upravnog spora donesena na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a jer je tužitelj izgubio spor u cijelosti, slijedom čega sam snosi troškove spora.
18. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda (točka I. izreke).
19. Sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a, s obzirom na to da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka II. izreke).
U Zagrebu 7. veljače 2024.
Predsjednica vijeća:
Mira Kovačić v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.