Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-319/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te Tomislava Juriše i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĐL i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona i drugih ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog ĐL podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 10. srpnja 2024., broj Kv I-35/2024-5 (K-10/2024.), o produljenju mjere opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 25. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog ĐL kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem u tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice zbog šest kaznenih djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246 stavka 2. u vezi sastavkom 1. KZ/11. i šest kaznenih djela povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz članka 248. KZ/11., pod točkom I izreke, na temelju članka 98. stavka 1. i 2. točke 1. i 3. te stavaka 6. i 7. u vezi sa člankom 123. stavkom 1. točkom 3. Zakona o kaznenom postupku protiv ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. - dalje: ZKP/08.) optuženom ĐL produljene su mjere opreza i to: zabrana napuštanja boravišta u [adresa], na način da se ne smije udaljavati izvan granica grada [adresa] i obveza redovitog javljanja, svaka dva tjedna, određenoj službenoj osobi u Policijsku postaju Bjelovar. Pod točkom II izreke pobijanog rješenja određeno je da će navedene mjere opreza izvršavati Policijska postaja Bjelovar sukladno članku 100. stavku 2. i 3. ZKP/08., dok je pod točkom III optuženik upozoren da će u slučaju nepridržavanja mjera opreza iste biti zamijenjene istražnim zatvorom.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi ĐL po branitelju, odvjetniku Jugoslavu Puranu, bez navođenja posebne žalbene osnove, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da pobijano rješenje preinači i protiv optuženika ukine mjere opreza.
3. Spis je sa žalbom u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prvostupanjski je sud za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, koje u cijelosti prihvaća i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, i to kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za daljnju primjenu mjera opreza protiv optuženika tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a zbog koje su istražnozatvorske osnove te mjere opreza bile određene i produljivane. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. kako to u svojoj žalbi očigledno smjera optuženik navodeći kako rješenje nije valjano obrazloženo jer prvostupanjski sud nije iznio niti jedan dodatni razlog za produljenje mjera opreza.
6. Imajući u vidu kriminalnu količinu i težinu kaznenih djela koja se optuženiku stavljaju na teret kao i zapriječenu kaznu, zatim iskazani stupanj upornosti i kriminalne volje te visinu pribavljene nepripadne imovinske koristi u iznosu od 1.232.331.130 eura kao i činjenicu da je optuženik i ranije dolazio u sukob sa zakonom jer je u pet navrata pravomoćno osuđivan zbog različitih kaznenih djela i po ocjeni drugostupanjskog suda ispunjena je posebna pretpostavka iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. za daljnju primjenu mjera opreza koje će, kao manje tegobne mjere od istražnog zatvora, i ubuduće imati preventivni učinak na optuženika da svoje ponašanje uskladi sa zakonom.
7. Slijedom navedenog, nije u pravu optuženik kada ističe kako mu produljenje mjere opreza zabrane napuštanja boravišta u određenoj mjeri ometa slobodu kretanja optuženika jer su ograničenja prava koja je optuženik, sukladno pobijanom rješenju, dužan podnijeti u razmjeru s interesima kaznenog postupka koji se time ostvaruju, a izrečenim se mjerama opreza doista na najmanji mogući način zadire u osobni život optuženika.
7.1. Naime, protupravna aktivnost optuženika iscrpljivala se upravo izvan njegova mjesta prebivališta gdje je prema navodima iz potvrđene optužnice s drugim optuženicima sudjelovao u osnivanju fiktivnih trgovačkih društava s kojih računa je podizan novac upravo u korist optuženog ĐL kao stvarnog voditelja poslovanja čime su oštećena navedena društva (sa sjedištem u [adresa] i izvan njega, [adresa]), pa se suprotno tvrdnjama žalitelja upravo zabranom napuštanja boravišta nastoji osigurati nadzor nad kretanjem optuženika te time prevenirati opasnost od ponavljanja kaznenih djela.
8. Jednako tako, ispravno zaključuje prvostupanjski sud kako je neprihvatljiv navod optuženika da zbog izmjena Zakona o sudskom registru i Zakona o trgovačkim društvima osobe koje imaju nepodmirena dugovanja i čija trgovačka društva otvaranjem stečajnog postupka imaju dugovanja više ne mogu biti osnivači ili odgovorne osobe u trgovačkim društvima te da nije realno da osoba koja udovoljava uvjetima za osnivanje društva prepusti optuženiku stvarno vođenje poslovanja jer te okolnosti ne isključuju mogućnost da se optuženik upusti u protupravnu aktivnost. To stoga, imajući u vidu njegov prijašnji život, očigledno je da ova kaznena djela koja mu se stavljaju na teret nisu izolirani slučaj u inače uzornom ponašanju optuženika jer je kršenje pozitivnih propisa za optuženika obrazac ponašanja i način života.
9. Nadalje, osnovano je i produljenje mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. u vidu obveznog javljanja optuženika policiji svaka dva tjedna jer se kroz redoviti kontakt s policijom utječe na buduće razmišljanje i postupanje optuženika i vrši nadzor nad njegovim svakodnevnim životom uz upozorenje o zamjeni istih, u slučaju kršenja, istražnim zatvorom.
10. Također, žalitelju se opetovano napominje kako obrazlaganjem opasnosti od ponavljanja djela kao razloga za produljenje mjera opreza nije povrijeđena presumpcija nedužnosti kako se to u žalbi ističe niti to znači da se optuženik apriori smatra krivim za počinjenje kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret budući da će se kaznena odgovornost optuženika utvrđivati u raspravi nakon zakonito provedenog dokaznog postupka.
11. U odnosu na žalbeni navod da se optuženik mjera opreza uredno pridržavao pa nema opasnosti od ponavljanja djela na slobodi, ukazuje upravo da mjere opreza ostvaruju svoju svrhu jer bi u suprotnom one bile zamijenjene istražnim zatvorom kao strožom mjerom.
12. Kako, dakle, niti ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 25. srpnja 2024.
Predsjednica vijeća:
mr.sc. Ljiljana Stipišić
