Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-313/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te Tomislava Juriše i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽU i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 1. i 2. u vezi članka 37. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., i 126/19. dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog ŽU podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, broj K-14/2020-197 od 8. srpnja 2024., o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 24. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog ŽU kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem u tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice protiv optuženog ŽU i drugih, zbog kaznenih djela protiv imovine – poticanja na počinjenje razbojništva iz članka 230. stavka 1. i 2. u vezi s člankom 37. KZ/11. i počinjenja razbojništva iz članka 230. stavka 1. i 2. KZ/11., kaznenog djela protiv zdravlja ljudi - neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. KZ/11. i kaznenog djela protiv života i tijela - teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. KZ/11., pod točkom I. izreke rješenja na temelju članka 123. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 36/24. – dalje: ZKP/08.) u vezi sa člankom 127. stavkom 4. i člankom 131. stavkom 2. i 3. ZKP/08. protiv optuženog ŽU produljen je istražni zatvor. Pod točkom II. izreke rješenja određeno je da istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora s tim da će sud svaka dva mjeseca do izricanja nepravomoćne presude, računajući od pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru, ispitivati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora te ga rješenjem produljiti ili ukinuti. Pod točkom III. izreke određeno je da na temelju članka 134. stavka 2. ZKP/08. žalba ne zadržava izvršenje rješenja.
2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je optuženi ČU po branitelju odvjetniku Josipu Bitunjcu, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, "pogrešne primjene materijalnog prava i izrečene mjere određivanja istražnog zatvora" s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske odredi blažu mjeru kojom bi se postigla ista svrha i to neku od mjera opreza.
3. Spis je sa žalbom u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske kako je ispravan zaključak prvostupanjskog suda o postojanju opće kao i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog ŽU iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora i neprikladnosti njegove zamjene blažom mjerom.
5.1. Naime, za odlučivanje o postojanju temeljne pretpostavke za daljnju primjenu istražnog zatvora dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, a koja proizlazi iz potvrđene optužnice i svih dokaza na kojima se ista temelji, dok će odluku o kaznenoj odgovornosti optuženika i stupnju njegove krivnje ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi optuženika kojima se polemizira s činjeničnim utvrđenjima iz potvrđene optužnice te ističe da se ne smatra krivim za inkriminirana kaznena djela.
6. Nadalje, prvostupanjski sud ispravno je utvrdio kako u konkretnom slučaju postoji stvarna i realno predvidiva opasnost od bijega kod ovog optuženika koja se ne može prevenirati blažim mjerama . Naime, prvostupanjski sud je u tijeku postupka održao više rasprava na koje je optuženik u početku dolazio, međutim kako se na jednu raspravu nije odazvao sud je odredio dovođenje optuženika koje nije uspjelo, jer je optuženik napustio Republiku Hrvatsku o čemu nije izvijestio sud iako je upozoren na posljedice postupanja protivno dužnosti obavještavanja suda o svakoj promjeni adrese. Stoga je protiv optuženika izdan europski uhidbeni nalog koji je realiziran tek nakon godinu i pol dana te je okrivljenik uhićen u SR Njemačkoj gdje mu živi supruga i predan Republici Hrvatskoj. Imajući u vidu sve opisane okolnosti, kao i težinu kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret i zapriječenu kaznu, ocjena je i drugostupanjskog suda kako postoji opravdana bojazan da bi optuženik boravkom na slobodi mogao pobjeći, te ponovo postati nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske i tako ometati vođenje ovog kaznenog postupka, a rizik od bijega kod optuženika je takvog intenziteta da se ne može prevenirati određivanjem blažih mjera, osobito s obzirom da je postao dostupan pravosudnim tijelima tek po realizaciji europskog uhidbenog naloga.
7. Nisu osnovani niti žalbeni prigovori optuženika kojima ističe svoje loše zdravstveno stanje, jer iz medicinske dokumentacije ne proizlazi da bi optuženik zbog toga bio na liječenju u SR Njemačkoj gdje se nalazio do uhićenja.
8. Stoga pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika te je njezino produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.
9. Kako, dakle, žalbom optuženika nije dovedena u sumnju pravilnost pobijanog rješenja niti je ispitivanjem istog, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., drugostupanjski sud utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 24. srpnja 2024.
Predsjednica vijeća:
mr.sc. Ljiljana Stipišić
